Srijeda, 09.12.2020. 14:36

3. nedjelja Došašća

Prvo čitanje:

Iz 61, 1-2a.10-11

Radujem se u Gospodinu, radujem.

 

Čitanje Knjige proroka Izaije

Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza,

posla me blagovjesnikom biti siromasima,

iscijeliti srca slomljena;

zarobljenicima proglasiti slobodu,

sužnjima oslobođenje; proglasiti godinu milosti Gospodnje.

Radošću se u Gospodinu, radujem,

duša moja kliče u Bogu mojemu,

jer me odjenu haljinom spasenja,

zaogrnu me plaštem pravednosti,

kao ženik kad sebi vijenac stavi

i nevjesta kad se uresi nakitom.

Jer kao što zemlja tjera svoje klice,

kao što vrt niknuti daje sjemenju,

tako će Gospodin Bog učiniti da iznikne pravda

i hvala pred svim narodima.

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam:

Lk 1,46-50.53-54

Pripjev:

Duša moja kliče u Bogu mojemu.

 

Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu,
mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji
zvati blaženom.

Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.

Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim.

 

Drugo čitanje:

1Sol 5,16-24

Duh vaš i tijelo neka se sačuva za dolazak Gospodnji.

 

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima

Braćo:

Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.

Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje:

Iv 1,6-8.19-28

Među vama stoji koga vi ne poznate.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Bî čovjek poslan od Boga,

ime mu Ivan.

On dođe kao svjedok

da posvjedoči za svjetlo

da svi vjeruju po njemu.

Ne bijaše on svjetlo,

nego – da posvjedoči za svjetlo.

A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li Prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori:

»Ja sam glas koji viče u pustinji:

Poravnite put Gospodnji!

– kako reče prorok Izaija.«

A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

Riječ Gospodnja.

 

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Treća nedjelja došašća je „nedjelja Gaudete – Radujte se“. Ova nedjelja podsjeća nas da je radost bit cijelog došašća i važnost radosti u životu kršćanina.

Zdenčani, zamislimo se u susretu s čovjekom u potrebi, a bez radosti. Nemoguće je! Kako ćemo ga podići. Sveti Pavao nam kaže: “Uvijek se radujte!Bez prestanka molite! U svemu zahvaljujte!”

Radost je mjesto iskustva Božje blizine. Boga se susreće u radosti.

Kako do radosti? Danas je radost rijetka, a ljudi koji su radosni smatraju se čudacima.

Po čemu se prepoznaje čovjeka koji je u Bogu? On je radostan čovjek.

Je li radost moje obilježje? Zdenčani, je li radost naše obilježje?

Došašće nas poziva na radost. Poziva nas da budemo u Bogu i da tu radost raznosimo, da i drugi budu radosni. Svoje povjerenje stavimo u Boga.

Isus je siromašnima donio „ Radosnu poruku“. Koliko je promijenio njihove živote? Nije im dao novac, moć, uspjeh i ugled, vlast i čast, ništa materijalno. Bez povjerenja u Boga vidimo samo naše teškoće. Nada budi novi zamah, ona budi snage solidarnosti, ljubav prema bližnjemu, i ne dopušta da siromasi, a ni mi danas, budemo obeshrabreni.

Otkada je Isus donio poruku nade u svijet, ljudi nisu prestali ostvarivati njegov „program“.

Zdenčani, i mi smo na njegovom putu i mi smo oni koji prate njegov program, koji nesebično pomažemo bližnjemu, koji donosimo „svijetlo u tamu“. Bez povjerenja u Boga ne bi imali snage za to.

Svatko od nas treba Krista. Svi mi u sebi nosimo slabost, prazninu, nosimo slomljenost i sputanost. Ali duboko u nama usađena je čežnja za srećom, za pravom radošću – za puninom života...

Svatko od nas dobro zna, da sam sebi nije dovoljan. Treba nam netko. Krist!
Jedino Krist može ispuniti tu beskrajno duboku čežnju za spasenjem. Isus je već tu među nama. Samo ga treba prepoznati, treba mu pripraviti put...

Nije lako vjerovati da Bog čovjeku prilazi tako blizu, tako jednostavno, nenametljivo.

Priznati Isusa Kristom znači da je On put, istina i život, da njegove riječi trebamo slušati i vršiti.

Zdenčani, ozbiljno shvatimo svaku njegovu riječ, zapovijedi i pozive. Prizivajmo ga kao Spasitelja, slavimo, slušajmo i idimo za njim. Obratimo se!

Zagledajmo se u sebe: poravnimo mu staze, pripravimo putove vlastitoga srca kako bi Isus Mesija mogao nama doći.

N.M.