Prvo čitanje: Sir 3, 2-6.12-14
Čitanje Knjige Sirahove
Gospodin slavi oca u djeci njegovoj i učvršćuje pravo majke nad sinovima njezinim. Tko poštuje oca, okajava grijehe svoje, i tko časti majku svoju, sabire blago. Tko štuje oca, radovat će se sa svoje djece i bit će uslišen u dan molitve svoje. Tko časti oca svojeg, dugo živi; tko čini radost majci svojoj, sluša Gospodina. Sine moj, pomozi oca svoga u starosti i ne žalosti ga za života njegova. Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti, koji si u punoj snazi. Jer ne zaboravlja se milost prema ocu, već se uračunava u oprost grijeha.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: 128, 1-5
Blago svakome koji se boji Gospodina,
koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.
Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji ko mladice masline
oko stola tvojega.
Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
koji se boji Gospodina!
Blagoslovio te Gospodin sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svojega!
Drugo čitanje: Kol 3, 12-21
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima
Braćo: Zaodjenite se – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva. I mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite!
Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!
Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje u Gospodinu! Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima. Djeco, slušajte roditelje u svemu, tà to je milo u Gospodinu! Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom!
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Lk 2,22-40
Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:
»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje spasenje tvoje,
koje si pripravio pred licem svih naroda:
svjetlost na prosvjetljenje narodâ,
slavu puka svoga izraelskoga.«
Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«
A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Ovaj je blagdan uveden u opću Crkvu na poticaj katolika iz Kanade, među kojima se u prošlom stoljeću počela širiti plodna pobožnost prema svetoj obitelji Isusa, Marije i Josipa. Kršćani mlade zemlje u industrijskom razvoju osjetili su u Isusu, Mariji i Josipu uzor i pomoć. Ponajprije zato što su majke počele zarađivati za kuću radom izvan obitelji, muževi počeli raditi daleko od svojih kuća, a djeca u školi ili na ulici počela biti izlagana utjecajima koji nisu uvijek povoljno djelovali na njihovo ljudsko i vjerničko sazrijevanje. Prvi put blagdan je uveden u sveopću Crkvu 1893. i postavljen na 3. nedjelju po Bogojavljenju. Godine 1921. sastavljena je nova misa za ovaj blagdan koji je premješten na nedjelju po Bogojavljenju. Najnovija liturgijska reforma pomaknula ga je na nedjelju po Božiću, a kad takve nedjelje nema u vremenu između Božića i Nove godine, blagdan se slavi 30. prosinca.
Bog je sam izabrao obitelj kao mjesto svoga rođenja, rasta, sigurnosti. Bog je samim time i posvetio svaku obitelj i učinio ju Božjom institucijom.
Kroz obitelj Isus je rastao, učio, ušao u dublju svijest o svojem Božanskom Sinovstvu. Je li to slučajnost?
Sveta obitelj nam je uzor, mjerilo, cilj, našim obiteljima i Zdencu kao jednoj velikoj obitelji. Kakva je to obitelj? U Isusovoj obitelji Bog je bio na prvom mjestu. Bog je taj koji je spojio tu obitelj, koji ju je čuvao, brinuo se o njoj. A obitelj je bila otvorena, puna povjerenja u Boga. Osluškivali su Njegovu volju i smatrali bitnim jedino što On kaže.
Osluškujemo li u svojoj obitelji Božju volju? Osluškujemo li u Zdencu Božju volju? Vjerujemo li da nas Bog vodi, čuva nas i brine se za nas? Je li naše povjerenje u Božjim rukama?
Okupljajmo se na molitvu poput Svete Obitelji, iz molitve crpimo nadahnuća i snagu za život, njegujmo svoj odnos s Bogom. U svemu tražimo Božju volju, Božji govor pa i kroz događaje. Nisu oni samo molili, mukotrpno su radili. Rad je imao mjesto koje mu pripada, a to je da doprinesu zajednici svojim radom.
Sveta obitelj je uzor rada, ali i uzor siromaštva. Živjeli su život u jednostavnosti, skromnosti i nenavezanosti na materijalna dobra.
Zdenčani, prepoznajemo li sebe i svoj život u potpunoj predanosti i povjerenju u Boga?
Sveta Obitelj uzor je i odgoja. Isus je morao slušati Mariju i Josipa. U obitelji je naučio vrline koje trebaju vladati u svakoj kršćanskoj obitelji kao i u cijeloj Crkvi, pa i u Zdencu: milosrđe, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, međusobno praštanje te iznad svega - ljubav! A iznad svega Isusa su vodili Ocu. Kroz susrete s Bogom u Hramu, On je došao do svog identiteta, do svog poziva, do svoje svijesti o Bogu i kako Bog treba voditi njegov život. Sve ovo vrijedi za svakoga od nas. Prepustiti se Bogu, ići svojim putom, vođen od Boga.
Zdenčani i mi budimo Obitelj. Živimo život ispunjen Bogom. Sveta Obitelj nam je poticaj kako funkcionirati i koje vrijednosti trebaju vladati u našoj obitelji.
Nasljedujmo njihov primjer.
N.M.
