Prvo čitanje:
Jr 31, 31-34
Sklopit ću novi savez i grijeha se više neću spominjati.
Čitanje Knjige proroka Jeremije
»Evo dolaze dani – govori Gospodin – kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez. Ne savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov – govori Gospodin. Nego, ovo je savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – govori Gospodin: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ’Spoznajte Gospodina!’ jer svi će me poznavati, i malo i veliko – govori Gospodin – jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 51, 3-4.12-15
Pripjev:
Čisto srce stvori mi, Bože!
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.
Drugo čitanje:
Heb 5, 7-9
Naviknu slušati, te posta začetnik vječnoga spasenja.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bī uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Iv 12, 20-33
Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, umre, donosi obilat rod.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!«
Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.«
To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.
Riječ Gospodnja.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Današnje evanđelje daje nam mudrosti za cijeli život. Isus u svojoj prispodobi nam kaže: „Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.“
Isus ne govori o umiranju kao nečem konačnom. Za Isusa umrijeti znači zadobiti pravi život, umnožiti život. Ukazuje nam na svoju smrt i uskrsnuće.
Upotrebljava sliku pšeničnog zrna koje mora umrijeti da bi živjelo. Ono se odnosi na njega i na sve nas. On pokazuje duboki zakon života koji vrijedi za sve ljude. Podsjeća nas i na osobiti čas, na trenutak svoga života, koji ne liči na umiranje nego na uspjeh.
Pogani žele vidjeti Isusa! Isus je "otkriven" od pogana. Oni ga žele vidjeti, dotaknuti, čuti. Pogani nalaze put k Isusu! Nije li to cilj njegove misije? Raduje li se? Vidi li on sebe na cilju svoje misije? Preko granica židovstva otići svim narodima, u sve zemlje, nije li to bila njegova želja, njegov nalog?
Zdenčani, nije li to i naše poslanje!?
U Isusovim riječima osjećamo radost, zahvalnost, ispunjenje. A onda, sasvim neočekivano on govori o umiranju, u slici pšeničnog zrna.
Umjesto da ostane na tragu uspjeha, dolaze riječi o neizbježnoj patnji: "Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni."
Tko želi da osigura svoj život, da ga uživa, da živi samo za sebe, neće moći izdržati.
U životu se moramo puno toga osloboditi. Puno starog treba umrijeti da bi novo raslo.
Spašavamo svoj život, čuvamo svoje zrno pšenice! I što se zbiva? Zrno pšenice tako i tako propada, a život nam izmiče. Zato je mudro, uči nas Isus, uložiti svoj život, potrošiti ga, žrtvovati ga, jer to ne znači gubitak.
Dajemo, da bismo višestruko primili; ulažemo, da bismo mnogostruko dobili. A onda patnja dobiva drugačije značenje, a životno trpljenje svoj pravi smisao.
Zdenčani, radosno trpimo, puni pouzdanja umrimo sebi i svijetu. U Kristu sve ima smisla. Idemo kroz umiranje do života. Mi smo Isusovi sljedbenici, na prvom mjestu nam nije ugoda ovoga života, nego život po kršćanskim vrijednostima koje vode u život vječni.
Isusov je poziv otvoren: „Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom.“ Možemo ga prihvatiti ili odbiti. Bitno je proslaviti njegovo ime.
Zdenčani, zrno samo sa smrču donosi obilat plod – postaje izvorom puno bogatijeg života. Umire da bi donijelo klas. A klas za nas ljude, znači hranu i život, za naš ovozemaljski život. A Isus Krist je „živi klas, živi kruh“ za naš vječni život.
N.M.
