Srijeda, 16.06.2021. 10:04

12. nedjelja kroz godinu

Prvo čitanje: Job 38, 1.8-11

Tu nek se lomi ponos tvog valovlja.

Čitanje knjige o Jobu

Gospodin odgovori Jobu iz oluje i reče: 
»Tko li zatvori more vratnicama 
kad burkajuć se navrije iz utrobe; 
kad oblakom ko haljom ga odjenuh 
i maglom gustom ovih ko pelenam; 
kad njegovu sam odredio među, 
vrata stavio s prijevornicama? 
'Dotle ćeš, rekoh, dalje ni koraka, 
tu nek se lomi ponos tvog valovlja!'«

Riječ Gospodnja.

  

Otpjevni psalam: Ps 107, 23-26.28-31

Pripjev: 
Hvalite Gospodina jer dovijeka je ljubav njegova!

Oni koji lađama zaploviše morem 
da po vodama silnim trguju: 
oni vidješe djela Gospodnja, 
čudesa njegova na pučini.

On reče i olujni se vjetar uzvitla 
što u visinu diže valove mora. 
Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, 
u nevolji duša im ginula.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi 
i on ih istrže iz nevolja. 
Smiri oluju u tih povjetarac, 
valovi morski umukoše.

Obradovaše se tišini, 
u željenu luku on ih povede. 
Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu, 
za čudesa njegova sinovima ljudskim!

 

Drugo čitanje: 2Kor 5, 14-17

Novo, gle, nasta!

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja.

Riječ Gospodnja!

 

Evanđelje: Mk 4, 35-41

Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Uvečer istoga dana kaže im: "Prijeđimo prijeko!" Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?" On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?" Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"

Riječ Gospodnja.

  

Razmatranje

More, nešto veličanstveno, golemo, snažno, neukrotivo, nepredvidljivo, silno. A opet svako more ima svoju hrid i svoju obalu.

Zdenčani, Bog nam ovom usporedbom želi reći koliko je čak i ono, što nama izgleda veliko i preveliko, maleno i neznatno u Božjim očima. Tako je sa svim na zemlji. Sve prolazi. Nema ničega što bi izvan Boga bilo snažno, veliko, trajno i vječno.

Trčimo li za zemaljskim dobrima? Gubimo li prave vrijednosti? Gubimo li Boga u našim životima? Posao, uspjeh, neuspjeh, progonstva...?

Bezbožnici očajavaju, a oni koji vjeruju prepoznaju Božju ruku. Gdje sam ja?

Trčim za zemaljskim probicima, za slavom, za uspjehom, silovit poput morskog valovlja. Zaboravio sam i Boga i molitvu i svoje ljudsko lice. Praznina. Odjedanput mi sve izgleda jadno, maleno, sitno, isprazno. I onda čujem glas: „Stani“.

I kad me najteže „udara“, Bog me liječi. Bog me odgaja, Bog me uzdiže.

Bog je sa mnom.

Bog ne spava, ali lažno ne tješi. On ne čini čudesa da se poteškoće preskoče. On ne uklanja poteškoće, nego daje snagu da se suprotstavljamo zlu i poteškoćama.

Zdenčani, osjetimo u sebi živoga Boga koji nas nikada ne napušta, koji u nama diše i daje nam hrabrosti da nadvladamo sve nedaće. S vjerom, nadom i ljubavlju suprostavimo se životnim nedaćama.

Vjera, ufanje i ljubav nadilaze naša shvaćanja, one su od Boga i daju nam životni smisao, osmišljen i snažniji život.

I Isus je bez straha prihvatio na sebe sva zla svijeta da bi čovjeku vratio povjerenje u samoga sebe i vjeru u Boga.

N.M.


Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Ove nedjelje slavimo rođendan Ivana Krstitelja. Imaju i druga redovna čitanja za ovu nedjelju a mi ćemo uzeti čitanja iz mise koja govore o Ivanu u perspektivi Božjeg plana „podignuti plemena Jakovljeva…“ i  donošenja spasenja „do na kraj zemlje“. Kraj zemlje se odnosilo na sve druge narode koji nisu bili izraelci. Kao Zdenac prepoznajemo svoje poslanje u ovim riječima;  jer bit nam je Božja svijetlost i donijeti spasenje vlastitom narodu i  na sve kontinente.

Ivan je Božjom voljom rođen od starih roditelja. O njemu  prorok Izaija govori u prvom misnom čitanju. Opisuje Ivanove osobine i da  sa tim osobinama služi Jahvi. Govori o njegovu poslanju, zadaći unutar plemena Jakovljevih i naroda Božjeg Izraela. Od sluge uzdiže ga da mu bude „svijetlost narodima“. Ivan je proslavljen u očima Boga svojega.

Drugo čitanje iz Djela apostolski citira Ivanove riječi upućene narodu koji  je hrlio na Jordan da ga sluša i krsti: „Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuću na nogama“. On kojega je Bog proslavio, sama sebe vidi manjim od sluge Isusu  Kristu, sinu Marijinu. Sluge su svojim gospodarima onoga vremena, među ostalim, izuvali obuću i prali noge. Ivan Krstitelj sebe ne smatra vrijednim niti da to učini Isusu.

Promatrajući očima ljudi koji su okruživali Ivana i Isusa, Ivan je bio puno popularniji i veći od Isusa. Jer kad su Ivana strpali u zatvor tek tada  Isus nastupa kao učitelj i propovjednik Kraljevstva Božjeg. Ivan Isusa gleda očima vjere koju je naučio od svoje majke Elizabete i oca Zaharije. Oni su proučavali proroštva, imali su iskustvo Božjeg djelovanja u vlastitoj obitelji. Sam Ivan rođen je snagom Božjeg obećanja, majka mu je pričala o njegovom ushitu u njezinoj utrobi kad joj je Marija došla u pomoć nakon Isusova začeća. Vjera Ivanova gradila se na poznavanju i prepričavanju  koje je primio u svojoj obitelji.

Ovo nam ukazuje da  je važno razgovarati sa roditeljima, starijim u kući, sa bakama i djedovima o događajima koji su se dogodili prije nego je nas bilo. O događajima koji su popratili naš dolazak na svijet. Za svakoga od nas i svakog čovjeka mogu se primijeniti riječi Izaije iz prvog čitanja.

Kruna svetosti je u poniznosti izgrađenoj  na  uvjerenju:   „Nisam ja velikan za koga me vi  držite.“ Bog je velik i on je očima zemaljskim skriven ali je zasigurno PRISUTAN, UTJELOVLJEN, u svakoj osobi. Ja nisam dostojan biti mu sluga (Bogu u osobama) ali milošću Božjom poslan sam pripraviti mu put do Boga i ljudi.

Ovo je podloga vjere našem pozivu koje od Boga dolazi da  u Zdencu i kroz Zdenac služimo Njemu u svim situacijama i potrebama unutar naše zajednice i ljudi kojima smo poslani. Ponavljajmo neprestano u svom srcu:“ Daj Gospodine da te gledam očima vjere u svim situacijama i svim ljudima.“

Vježba:

1. Prvo čitanje: umetnimo svoje ime i ime Zdenac Milosrđa na sva mjesta gdje se može. Npr. Jahve me  pozva N.N. i pozva Zdenac Milosrđa…
2. Zatim ga polagano dva puta pročitajmo.
3. Ponovimo svaki dan čitanje sa umetnutim imenima.

Duh Sveti će djelovati proročki  u nama pojedinačno i nama kao zajednici Zdenac.

 

S. Ljilja Lončar

 

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}