Subota, 10.07.2021. 12:19

15. nedjelja kroz godinu

Prvo čitanje: Am 7, 12-15

Idi, proroče, k narodu mojemu!

Čitanje Knjige proroka Amosa

U one dane: Amasja, svećenik betelski, reče Amosu: »Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram.« Amos odgovori Amasji: 
»Nisam ja prorok 
ni proročki sin, 
nego stočar i gajitelj divljih smokava. 
Ali Gospodin me uze od stada 
i Gospodin mi reče: 
’Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu!’«

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 85, 9ab.10-14

Pripjev:

Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.

Da poslušam što mi to Gospodin govori: 
Gospodin obećava mir narodu svomu, vjernima svojim. 
Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje 
i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.

Ljubav će se i vjernost sastati, 
pravda i mir zagrliti. 
Vjernost će nicat iz zemlje, 
pravda će gledat s nebesa.

Gospodin će dati sreću, 
i zemlja naša urod svoj. 
Pravda će stupati pred njim, 
a mir tragom stopa njegovih.

 

 

 

Drugo čitanje: Ef 1, 3-14

U njemu nas izabra prije postanka svijeta.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti. Nju preobilno u nas uli zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem obznanivši nam otajstvo svoje volje po dobrohotnom naumu svojem što ga prije u njemu zasnova da se provede punina vremenâ: uglaviti u Kristu sve – na nebesima i na zemlji.

Riječ Gospodnja.

 

 

 

Evanđelje: Mk 6, 7-13

Poče ih slati.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme:

Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.

I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.«

Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.

Riječ Gospodnja.

 

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Čitanja petnaeste nedjelje kroz godinu govore nam o Božjem naumu s nama ljudima. Bog u Kristu ponovno nas želi podignuti. Krist koji je središte svega.

Po Kristu i njegovu Duhu Svetomu, postajemo kršćani, udovi njegova tijela i primamo svoj novi život samo od njega.

Isus je prisutan u svojoj Crkvi; prisutan je u svojoj riječi. Oživimo u sebi svijest da smo Kristovi učenici.

Učiti, stalno, u Kristovoj školi trebamo svi. Glavna škola napredovanja je liturgija.

Zdenčani, jedino pravilo našega života je zakon Božji upisan duboko u našu savjest, darovan i objavljen u Riječi Božjoj. Nije lako u ovome svijetu ustrajati u vjernosti Bogu. Ali Isus nas šalje baš u taj svijet!

S Bogom možemo sve. Šalje svog Amosa, pastira na tuđi teritorij, ali ljudi ga slušaju, ukazuje na socijalne nepravde i poziva ih na obraćenje. On jasno i otvoreno očituje svoje proročko poslanje, kome je vrlo vjeran iako je za njega opasno. Grijehe moramo napustiti i Bogu se vratiti, kaže Amos, to je jedina mogućnost spasenja. Traži i od svakoga od nas: da se pravedno ponašamo prema bližnjemu i prema Bogu: srcem, dušom i tijelom, a ne samo ustima.

Prihvatimo Božju Riječ, njezini su plodovi: ljubav, vjernost, pravda i mir.

I sveti Pavao govori o Kristu kao središtu svijeta i čovjeka. Trudi se utvrditi svoje i nas u vjeri i očuvati ih/nas od zabluda.

Ne zaboravimo, Krist je glava svega stvorenja. Pavao nam pojašnjava koji je Božji naum s nama ljudima. Bog nas ljubi i predodredio nas je za sebe. Sve, svakog čovjeka, svi smo uključeni svojom vjerom. Vjerom primamo Duha Svetoga koji nam prosvjetljuje oči srca.

Evanđelje nam govori o poslanju. Isus šalje svoje da budu širitelji njegove istine, šalje ih na apostolsko djelovanje, daje im zadatak ali i snagu suprotstaviti se Zlu.

Isus je jasan i kaže im ne nosite ništa sobom. Isus želi da budemo samo njegovi, ne navezani i slobodni od svega ovozemaljskog, bez posebne brige za sebe, svoj izgled, svoju odjeću, jelo, novac. Na prvom mjestu nam mora biti Riječ Božja, Riječ Isusova. Uči nas da ne smijemo biti nasilni.

Živimo u svijetu koji želi živjeti po svojim zahtjevima i stvarati sebi zakone koji njemu odgovaraju. Mi znamo koji Zakon je ispravan naviještajmo ga onima koji žele slušati. Naš Zakon po kojemu želimo živjeti je zakon Božji upisan duboko u našu savjest, darovan i objavljen u Riječi Božjoj.

Teško je ali Isus je uvijek s nama ohrabruje nas, daje nam svoju snagu i moć. Naša snaga i moć su Božja milost primljena u sakramentima, blagoslovima i molitvama...

Zdenčani, trajno rastimo u vjernosti Kristu. Pustimo da Kristova radosna vijest uhvati korijen u našim srcima i preobrazi nas.

N.M.


Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Iz čitanja koje je pred nama o proroku Amosu možemo razabrati dvije vrste proroka: proroci po ljudskom pravu (legalni, sa statusom po školovanju ili nasljedstvu) i proroci po izvanrednoj Božjoj intervenciji. Amos je stočar i uzgajatelj divljih smokava. Bog mu se javlja dok čuva ovce i potkresava smokve. On nema znanja ni priznanja, nema nikakvih ljudskih preduvjeta za proroka. Svjestan je svoje nedoraslosti poslanju. Skroman je, jasan, pomiren sa svojim zanimanjem. Sve to doprinosi njegovu čvrstom uvjerenju i hrabrosti da to što prorokuje pred kraljem je Božja poruka kralju i narodu. Iz te svijesti pozvanosti od Boga da govori nelagodnu poruku kralju, da mora biti pravedan i ne iskorištavati siromahe (to je vidljivo u drugim dijelovima knjige Amosa) proizlazi ustrajnost i hrabrost  proroka da se ne da smesti niti prepasti prijetnjama i odgonjenjem od  kralja da ide u drugu zemlju, Judinu, da tamo živi i prorokuje.

Amos sažima u jednu rečenicu Božje poslanje u svoju obranu pred kraljem:  Ali Gospodin me uze od stada i Gospodin mi reče: „Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu!”. On više ne živi za stado i divlje smokve. On živi da prorokuje. I dalje je bio stočar i uzgajao smokve i tako se uzdržavao. Njegovo poslanje je nadilazilo njegovo zanimanje. Stati pred kraljeve ovog materijalnog svijeta, zalagati se za pravednost prema ugroženima od začeća do smrti jest poziv i poslanje svakom kršćaninu. Sada je ugrožen ljudski život u embriju. Biti proroci je uključiti se u akcije i udruženja koja staju pred Sabor i Vladu i prenijeti poruku da je svaki embrij Božje željeno dijete.

Dragi Bože u ovom proroku vidimo našu pozvanost, laičku pozvanost i poslanje koje nam dolazi od Tebe. Mnogi od nas u Zdencu i Crkvi , nemamo teoloških diploma niti mandata da djelujemo u Tvoje ime. Imamo Tvoj poziv i Tvoje poslanje biti i djelovati pojedinačno i zajednički kao proroci tvojeg milosrđa koji se zalažu za pravednost prema siromasima koji su ugroženi od ne roditi se, dugim koji su ugroženim materijalizmom i njegovim posljedicama na duhovnom i svakom drugom području. Pročisti nas od nesigurnosti pred državnim i crkvenim vlastima, učvrsti nas u Bogo-pouzdanju da ustrajemo u vjeri da u svakom našem malom i velikom nastupu Ti osobno nastupaš i djeluješ.

Vježba:

Jutarnja odluka: U  situaciji u kojoj je ugrožen Božji zakon, neka  od deset Božji zapovjedi, nastupi jasno i glasno u Božje ime, citirajući Njegovu zapovijed ili njegov postupak u sličnim okolnostima. Situacije su nepredvidive: u kući, široj obitelji, na poslu, u druženju s prijateljima, u autobusu, u župi, Zdencu.

Pazimo posebno: u vlastitom srcu i situacijama kad te napast tjera pod izlikom potreba i zahtijeva današnjeg vremena da prekršiš neku Božju zapovijed ili da ostaneš gluh/a na Božje nadahnuće. Sebi ponavljaj Božje  zapovjedi i Amosov  postupak.

S. Ljilja Lončar

Biti Amos ili bolje ne?

Amos je stočar i uzgajač divljih smokava. Vjerojatno i priprost, pobožan, bogobojazan čovjek. Običan seljak. Sve dok nije čuo Boga. Susret je to kojem bi se svaki vjernik trebao nadati. Čuti Božji glas. Razgovijetno, snažno. Razgovarao je s Bogom!!!!

Tko bi poželio biti na Amosovom mjestu?

Ili ako razmislimo o Samarijanki. Usred sasvim običnog dana ona susreće ni manje ni više nego - Boga. On joj govori o njenoj prošlosti i ona u tom razgovoru shvaća sve. Takva odlazi u grad gdje im iznosi naizgled neugodno priznanje o svom životu („Rekao mi je sve...“). Ali-to vise nije neugodno. Tako nešto više nije bitno. Bitno je samo svjedočiti susret i Istinu drugima. Njeno poslanje je iznad ljudske kategorizacije bih - ne bih. Sviđa mi se - ne sviđa mi se. Strah me. Prorok i svjedok su iznad svega toga. Zato i nije važno što će reći susjedi i kraljevi.

A koga mi susrećemo u svakodnevici? Ima li u našem danu Bog priliku doći i govoriti? Ne ponavljajmo Njemu naše infantilne molitve, želje, zahtjeve, molbe-nego naučimo slušati Njega i otkriti naše poslanje. Bilo ugodno ili neugodno. U susretu s njim sve takve ljudske kategorizacije nestaju. Ostaje samo poslušnost Božjoj volji. Ona rađa nutarnji mir. Bože stvori šutnju u meni. Šutnju u kojoj odjekuje tvoj glas. Glas koji onda pokreće moju volju.

I svima nama za kraj - sjetimo se da prije Evanđelja na misi kažemo: „Govori Gospodine sluga tvoj sluša. Ti imaš riječ života vječnoga.“ Ponavljajmo onda u sebi baš to. I Glas će progovoriti. Ili možda već govori. Samo mi još ne čujemo...

Suzana

 

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}