Prvo čitanje: Iz 50, 5-9a

Leđa podmetnuh onima što me udarahu.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Gospodin Bog uho mi otvori: 
ja se ne protivih niti uzmicah. 
Leđa podmetnuh onima što me udarahu, 
a obraze onima što mi bradu čupahu, 
i lica svojeg ne zaklonih 
od pogrda ni od pljuvanja. 
Gospodin Bog mi pomaže, 
zato se neću smesti. 
Zato učinih svoj obraz ko kremen 
i znam da se neću postidjeti. 
Blizu je onaj koji mi pravo daje. 
Tko će na sud sa mnom? 
Nek se suoči sa mnom! 
Tko je protivnik moj u parnici? 
Nek mi se približi! 
Gle, Gospodin Bog mi pomaže, 
tko će me osuditi?

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 116, 1-9

Pripjev:

Hodit ću pred licem Gospodnjim u zemlji živih.

Ljubim Gospodina jer čuje 
vapaj molitve moje: 
uho svoje prignu k meni 
u dan u koji ga zazvah.

Užeta smrti sapeše me, 
stegoše me zamke podzemlja, 
snašla me muka i tjeskoba. 
Tada zazvah ime Gospodnje: 
»Gospodine, spasi život moj!«

Dobrostiv je Gospodin i pravedan, 
pun je sućuti Bog naš. 
Gospodin čuva bezazlene: 
u nevolji bijah, on me izbavi.

On mi život od smrti izbavi, 
oči moje od suza, noge od pada. 
Hodit ću pred licem Gospodnjim 
u zemlji živih.

Drugo čitanje: Jak 2, 14-18

Vjera, ako nema djelâ, mrtva je.

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola

Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: »Hajdete u miru, grijte se i sitite«, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djelâ, mrtva je u sebi. Inače, mogao bi tko reći: »Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djelâ, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru.«

Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Mk 8, 27-35

Ti si Pomazanik-Krist! ... Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik – Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.

I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

Tada dozva narod i učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.«

Riječ Gospodnja.

Razmatranje: Hodit ću pred licem Gospodnjim u zemlji živih.

U Izaijinoj pjesmi o sluzi Jahvinu možemo iščitati da ako želimo služiti Gospodinu, moramo početi sa slušanjem. Božja Riječ je izvor svega. Primati je znači u sebe primati Božju blizinu i svježinu djelovanja. Ona prosvjetljuje i jača. I nitko nas ne može uvjeriti u suprotno, ni prigovorima ni argumentima.

Iako je put težak, živimo li Božju blizinu i svjedočimo je, ostajemo čvrsti u vjeri. Sumnjivci tada sumnjaju u svoju sumnjičavost.

U drugom čitanju postavlja se pitanje vjere i spasenja.

Djela kršćanske ljubavi prema siromašnima su očitovanje vjere djelima ljubavi, a ne riječima. Gdje nema djela, nema ni vjere. Kršćanski identitet treba očitovati svojim životom, ponašanjem i djelima.

Isus pita učenike, i nas danas: Tko sam ja? Učenicima nije bilo teško odgovoriti, kao ni nama danas. Puno teže je reći što osobno mislim o Isusu. Petar ima objavu, ali ona nije njegova, nego Očeva. I mi imamo objavu preko predaje i Pisma. Ali ona mora biti osobna da bi Isusa u potpunosti mogli razumjeti, pratiti i svjedočiti.

Isus je znao da Petar ne shvaća što je izgovorio i ne odustaje. Poučava i dalje. Mnogi što su ga duže slušali i razmišljali o onome što govori bili su zatečeni.

Govori o darivanju svog života. Zar smo zato krenuli za njim. Učenici su u nedoumici. Što učiniti?

Pozvani smo nasljedovati Krista, učenici svih vremena pozvani su stati i ići za Isusom. Prihvatiti njegov put ne svoj. Često nam se događa da mijenjamo Isusov put.

Zdenčani, možemo biti sigurni u ispravnost Puta ako se odričemo samih sebe.

Jedini način da sačuvamo svoj život jest da ga ugradimo u Božji projekt.

Isus svakoga od nas pita: „Tko sam ja za tebe?“. Kako mi postupamo s Isusovim zahtjevima?

Poziva nas i traži od nas da idemo s njim putem križa, da imamo udjela u njegovu uskrsnuću. "Tko hoće biti moj učenik, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom", tako kaže On (Mk 8,34).

Povjerimo svoj život Gospodinu i ne bojmo se da ćemo dobiti manje. Pokažimo našu vjeru u svakidašnjici djelima ljubavi za bližnje koji trebaju našu pomoć i potporu.

Molimo od Gospodina snagu za djelatnu ljubav prema bližnjemu i tako slavimo Boga.

„Hodimo pred licem Gospodnjim u zemlji živih.“

N.M.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Ova nedjeljna čitanja nas pozivaju da ne okrećemo svoje lice od Isusa. Gledajući Isusa i nasljedujući Ga usvojit ćemo logiku križa, koja će nas dovesti do promjene. Zbog toga naš pogled i lice treba biti usmjereno prema Isusu kako bismo se oduprli ispraznostima, taštini, sebeljublju, traženju povlastica i izbjegavanju križa.

U Izajinijoj knjizi čitamo o onima koji su bili pozvani od Boga na poslanje, proročku službu, koja ih je stavljala u nezgodan položaj. Njihov život je bio ispunjen samoćom, progonstvima i uvredama. Sluga Božji prihvaća Riječ Božju i sluša što mu Bog otkriva i to kazuje ljudima. Sluga Božji mnogo trpi ali ne odvraća lice od pogrda i pljuvanja, već ostaje poslušan Bogu od kojega je primio poslanje.

I mi smo Zdenčani  pozvani od Boga i imamo poslanje. Pozvani smo da nasljedujemo Isusa u vjeri i ljubavi, predanju i vršenju volje Božje. Pozvani smo da gledamo lica bližnjih s ljubavlju, te da uočimo njihove potrebe i da im pomognemo. Teško je očitovati ljubav i prihvatiti služenje i poniznost, jer po ljudskim mjerilima to nisu vrednote kojima se postiže uspješnost. Danas biti uspješan znači biti nadmoćan, natjecati se u stjecanju materijalnih dobara za svoju vlastitu korist i nikako nije „in“ brinuti se za dobro drugih.

Isus nas poziva da idemo za njim, da se odreknemo samih sebe, da uzmemo svoj križ i da ga slijedimo, kako bismo spasili svoj život.

Isus je učenicima kazao što ga očekuje i kako će morati mnogo trpjeti. Petar ga je pozvao na stranu i počeo ga je odvraćati od Kalvarije. Okrenuo je svoje lice od Isusa jer ne može gledati u poniženog Mesiju. Petar je izgradio svoju sliku o Isusu koja nije nimalo slična ovoj stvarnoj, koju Isus najavljuje. Isus hoće da Petar gleda na pravu stranu i uči ga da svoj pogled usmjeri prema Kalvariji.

To isto vrijedi i za nas jer jedini put kojim trebamo ići je Isusov, jedino Isusov pogled je ispravan i jedino pravo mjerilo je Isusovo. Zbog toga trebamo život gledati Isusovim očima a ne po vlastitoj slici i mjerilima koju smo sami stvorili. Za to nam dakako treba hrabrosti i odlučnosti, jer skloni smo skrenuti svoj pogled od svega onoga što nije onako kako smo mi zamislili da bi trebalo biti. Isus nas zbog toga poziva na odricanje i na prihvaćanju križa.

Isus nam  nudi put koji nije privlačan, to je put odricanja od samih sebe i svega onoga što nas priječi da u Križu vidimo Život.

Ako doista želimo nasljedovati Isusa, onda hodimo njegovim putem sa sigurnošću i uvjerenjem da je to jedini put našega spasenja. Usmjerimo svoj pogled prema Križu i gledajmo u Križ, jer u njemu ćemo sresti Ljubav koja će nam pomoći da činimo dijela po kojima će naša vjera biti živa.

Blaženka