Prvo čitanje:

Pnz 26, 4-10

Vjeroispovijest izabranog naroda.

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona

Mojsije je govorio narodu:

»Zatim će svećenik uzeti iz tvoje ruke košaru i položiti je pred žrtvenik Gospodina, Boga tvoga. Ti onda odgovori i reci pred Gospodinom, Bogom svojim: ’Moj je otac bio aramejski lutalac; on je s malo čeljadi sišao u Egipat da se skloni. Ondje je postao velikim, brojnim i moćnim narodom. Egipćani su s nama postupali loše; tlačili su nas i nametnuli nam teško ropstvo. Vapili smo Gospodinu, Bogu otaca svojih. Gospodin je čuo vapaj naš; vidje naš jad, našu ¬nevolju i našu muku. Iz Egipta nas izvede Gospodin rukom jakom i mišicom ispruženom, velikom strahotom, znakovima i čudesima. I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. I sad, evo, donosim prvine plodova sa tla što si mi ga, Gospodine, dao.’ Stavi ih pred Gospodina, Boga svoga, i pred Gospodinom, Bogom svojim, duboko se nakloni.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 91, 1-2.10-15

Pripjev:

Gospodine, budi sa mnom u nevolji!

Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,
reci Gospodinu: »Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!«

Neće te snaći nesreća,
nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.
Jer anđelima svojim zapovjedi
da te čuvaju na svim putima tvojim.

Na rukama će te nositi
da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.
Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu,
zgazit ćeš lavića i zmiju.

Izbavit ću ga jer me ljubi,
zakrilit ga jer poznaje ime moje.
Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,
s njim ću biti u nevolji,
spasit ću ga i proslaviti.

Drugo čitanje:

Rim 10, 8-13

Vjeroispovijest Kristova vjernika.

Čitanje Poslanice

svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Što veli Pismo? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome – to jest Riječ vjere koju propovijedamo. Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.

Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Lk 4, 1-13

Duh ga je vodio pustinjom, gdje bijaše iskušavan.

U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« Isus mu odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.«

I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ’Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’« Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.’ I: ’Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’«

Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.

Riječ Gospodnja.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Uvod:

Latinski quadragesima = četrdesetnica =korizma. Kroz četrdeset dana kršćani se kroz molitvu, pokoru i milostinju čiste od svih nakupina sebičnosti, zaborava na Boga i njegovu volju, lošeg ponašanja prema drugim ljudima i stvorenjima.

Korizma je vrijeme pražnjenja, uvođenja reda u misli, riječi i djela. Korizma započinje zimi, kada je sve smireno, usporeno, hladno (barem kod nas). Sve to stvara jedan poticaj za dublja pitanja o smislu života razmatrajući život kroz odnose prema Bogu, sebi i bližnjemu.

Što se više korizma bliži Uskrsu mi postajemo čistiji iznutra za novi život u Bogu. Usporedo s korizmom završava surovost zimskih dana i budi se priroda na novi život, a njen pravi smisao osvijetljen je Kristovim uskrsnućem.

Bez zime nema proljeća niti bez korizme uskrsnuća. Pozvani smo obredom pepeljanja uz riječi „Obrati se i vjeruj Evanđelju“ ući s Isusom u pustinju gdje ćemo se snagom Duha Svetoga boriti s napasnikom- đavlom i pobjeđivati iz dana u dan, časa u čas.

Razmišljanje uz misna čitanja:

Prvo čitanje uzeto je iz knjige Ponovljenog zakona, koji je skup vjerskih i civilnih uputstava stavljen u Mojsijeva usta, kako bi dobili maksimalnu važnost i bili prakticirani od svega naroda. U očima svetog pisca jahvističke predaje, Mojsije je puno više od proroka jer je gledao Jahvu licem u lice i nije umro. On je prijatelj Božji na čiji nagovor Bog mijenja svoje pogubne planove.

Današnje čitanje opisuje vjerski obred u vrijeme prinošenja prvih plodova zemlje. To je prigoda za obnoviti i zahvaliti za sva djela spasenja koja je Jahve učinio u korist svojega izabranog naroda. Narod ispovijeda povijesnu vjeru jer se spominje svih povjerenja u Jahvu i u njegove zahvate od praotaca do današnjih dana.

Ovim prinosom darova Izraelci su Bogu priznavali i zahvaljivali za zemlju koju im je darovao i koja ih hrani, te su i sebe prinosili kao prvine. Sebe su doživljavali prvinom Jahvinom. Zato su sami sebe tretirali za izabrani Božji narod. Takav su odnos s Bogom gradili temeljeći svoju vjeru na predaji Abrahama, Izaka i Jakova, miljenika Božjih.

Kod prinošenja, svećenik pojedinačno preuzima iz ruku košaru i polaže je pred žrtvenik Gospodinu Bogu. Narod ponavlja vjeru svojih otaca, od Abrahamova silaska u Egipat i gorčine robovanja naroda do izlaska iz Egipta. Gospodin je moćnom rukom, kroz znamenja i čudesa u pustinji, doveo vjerni narod u Obećanu zemlju, u kojoj teče med i mlijeko. Narod Božji to pamti, slavi i klanja se dajući Bogu sebe i najbolje od plodova svojih ruku.

U drugom čitanju apostol Pavao uvjerava kršćane da se spašavamo po vjeri u srcu i ispovijedanjem Isusa Gospodinom.

Kršćani židovske predaje držali su da je obdržavanje svih starozavjetnih zakona neophodni put spasenja. Ovi kršćani židovi zahtijevali su da kršćani koji dolaze iz drugih naroda moraju obdržavati židovski zakon da bi se spasili.

Pavao, gorljivi poznavalac i provoditelj starozavjetnog Zakona, Božjom milošću upoznao je osobu Isusa Krista nakon uskrsnuća. Bog mu je otkrio da je u uskrslom Kristu Put, Istina i Život. Prihvaćanje Njega nadmašuje sve zakone i proročanstva. Uz Isusa prionuti srcem uključuje ustima ga ispovijedati kao Gospodina, kojega je Bog uskrisio od mrtvih i u čije Ime smo spašeni.

Ispovijedati Isusa uključuje prolaziti s Isusom sve faze života, duhovnog i tjelesnog čišćenja i rasta do suobličenja po bezuvjetnoj ljubavi, polažući život za braću i sestre.

Evanđelje:

Isus je pun Duha Svetoga koji ga odvodi u pustinju kako bi se mogao pripremiti za svoje javno djelovanje.

Okolnosti pustinje su samoća, surovost, lišenost svega, iscrpljenost, umiranje svake ljudske lagodnosti i ugode. U pustinji jedino vrijedi vjera u Boga i pouzdanje u njegovu pomoć.

Pustinja je mjesto gdje boravi i Sotona. Vreba trenutak ljudske ugroženosti i nudi rješenje za svaku ljudsku želju i potrebu. Citira Sveto pismo kako bi zaveo dušu da se stavi u službu tjelesnih potreba. Zavodnik je brz, okretan, lako prepoznaje i prilagođava svoju ponudu iskušeniku.

Vrijedno je uočiti u evanđelju neke okolnosti, aktivnosti, zamke đavla, njegovu strategiju, koja se zasniva na odabiru pogodna trenutka, izgladnjelosti. Đavao pozna Pisma i točno citira kako bi zavarao i postigao svoj cilj. On pozna ljudsku narav i njenu pohlepu za materijalnim dobrima, za moći i časti. Upadljiva je drskost i upornost napasnika unatoč znanju da je Isus Sin Božji.

Naša korizma:

Vjerujem da je svatko za sebe uzeo vježbati se u nekoj kreposti, zapažati što je dobro, isključiti negativne riječi, negativna mišljenja, šutke napraviti dobro djelo, na početku dana dati Bogu 20 min (iako se zato trebam ranije ustati), preko dana ponavljati Isusovo ime, itd… Duh Sveti svakoga nadahnjuje na njegov način.

Potrebno je napraviti popis „opravdanih“ potreba i postiti od njih. Ako nam dođe u pamet neko opravdanje da to ne možemo, prisjetimo se prisutnosti Sotone koji nam savjetuje i obrazlaže da Bog ne traži od nas da se odrečemo nečega čime i onako nikome zla ne nanosimo.

U duhovnom zajedništvu hrabrimo jedni druge kako bi Božja ljubav bila čišća i obilnija po nama Misionarima Milosrđa.

S. Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa