Prvo čitanje:

Izl 3, 1-8a.13-15

’Ja jesam’ posla me k vama.

Čitanje Knjige Izlaska

U one dane: Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. ¬Go¬neći tako stado po pustinji, dođe do Horeba, brda Božjega. Anđeo mu se Gospodnji ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednoga grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara.

»Hajde da priđem, reče Mojsije, i promotrim taj veličanstveni prizor: zašto grm ne sagorijeva.« Kad Gospodin vidje gdje prilazi da razmotri, zovne ga iz grma: »Mojsije! Mojsije!« On se javi: »Evo me!« A Gospodin će mu: »Ne prilazi ovamo! Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. Ja sam, nastavi, Bog tvoga oca, Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.« Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.

A Gospodin nastavi: »Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke ¬njegove pa siđoh izbaviti ga iz šaka egipatskih i odvesti ga iz te zemlje u zemlju dobru i prostranu – zemlju kojom teče mlijeko i med: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca.«

Nato Mojsije reče Bogu: »Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: ’Bog otaca vaših poslao me k vama’, i oni me zapitaju: ’Kako mu je ime?’ – što ću im odgovoriti?« Bog reče Mojsiju: »Ja sam koji jesam!« I nastavi: »Ovako kaži Izraelcima: ’Ja jesam’ posla me k vama.« Još reče Bog Mojsiju: »Kaži Izraelcima ovako: ’Gospodin, Bog otaca vaših, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.’ To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 103, 1-4.6-8.11

Pripjev:

Milosrdan je i milostiv Gospodin.

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!

On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.

Gospodin čini pravedna djela
i potlačenima vraća pravicu,
Mojsiju objavi putove svoje,
sinovima Izraelovim djela svoja.

Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova nad onima koji ga se boje.

Drugo čitanje:

1Kor 10, 1-6.10-12

Život naroda s Mojsijem u pustinji opisan je za opomenu nama.

Čitanje Prve poslanice

svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Ne bih htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prijeđoše kroz more, i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru, i svi su isto duhovno jelo jeli, i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist. Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji. To bijahu pralikovi naši: da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni. I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika. Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Lk 13, 1-9

Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U taj čas dođoše neki te javiše Isusu što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.«

Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ’Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ’Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’«

Riječ Gospodnja.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Učenici dolaze Isusu da mu jave što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Došli su Isusu želeći da  potvrdi njihovo mišljenje, njihovu sliku o Bogu. Isus im odgovara pitanjem koje ih navodi na dublje promišljanje kako bi došli do istine i tako vidjeli pravo lice Božje. Kaže im da oni koji su nastradali i poginuli nisu bili veći grešnici od drugih ljudi i svima nam  pred oči stavlja ovu istinu: nijedan čovjek nije bez grijeha, bez krivnje i zbog toga se svatko mora obratiti, inače će propasti kao ovi Galilejci ili oni ljudi na koje se srušila kula u Siloamu. Neki i danas misle kao i ovi učenici da je nesreća koja nekoga zadesi kazna Božja za njegove grijehe. To je očito nepoznavanje Boga i tako razmišljajući bježimo od odgovornosti i umirujemo savjest. Kada kažemo da je Bog za sve kriv ili zaslužan tad isključujemo svoj osobni rad i trud. Zbog takvog stava i mišljenja potrebni smo obraćenja. I zato nas Isus poziva na obraćenje i kaže nam: „Ako se ne obratite, svi ćete tako propasti!“

Ne smijemo odgađati svoje obraćenje da ne bismo doživjeli vječnu smrt. Obraćenjem ne mijenjamo samo svoje mišljenje i ponašanje, mijenjamo i gledanje na Boga. Gledajmo u Isusa, učimo se od Njega i vidjet ćemo pravo lice Božje. Neka naše obraćenje započne odmah jer nitko ne zna kada će ga smrt zadesiti. Nemojmo dopustiti da nam vrijeme pobjegne. Trebamo znati da je obraćenje proces, događa se vremenom i stoga trebamo biti uporni i strpljivi. Rijetki su oni koji se obrate odjedanput. Važno je da ne odustanemo od želje da budemo bolji i plemenitiji.

Isus se uvijek zauzima za nas, želi nam pomoći da se obratimo i da donesemo plodove obraćenja. Isusa prepoznajemo u vinogradaru koji se zauzima za neplodnu smokvu- a to smo mi, Božji narod. Smokva je crpila zemlju, od nje je uzimala, a ploda nije davala. Vinogradar moli gospodara da  ne siječe smokvu, On je želi opet okopati i pognojiti nadajući se da će iduće godine dati roda. Naš Bog je milosrdan i strpljiv, čeka da Mu se obratimo i da donesemo plodove obraćenja.

U ovom milosnom korizmenom vremenu, budimo iskreni prema sebi, i « izujmo svoju obuću» pred Bogom, skinimo svoje maske, ogolimo se i zapitajmo se kakvi smo? Da li sam kao neplodna smokva koja od zemlje uzima hranu, a ploda ne daje? Dali od života više dajem ili uzimam? Je li moj život plodan dobrim djelima? Kakav je moj odnos prema bližnjima? Koliko još u mojem životu ima tame i zloće? Slijedim li Isusa? Radim li samo ono što moram? Kako se ponašam kada imam slobodnu volju nešto učiniti ili ne učiniti? Jesam li plodna ili neplodna?

Bog je izabrao Mojsija da po njemu izbavi narod, i tek kada je Mojsije dao svoj pristanak, tek tad je Bog po njemu učinio djelo spasenja. Dragi Zdenčani, Bog svakog časa bdije nad nama i polaže svoju nadu u nas jer nas je izabrao i želi da preko nas ljudi vide Njegovo milosrdno lice. Obratimo se i budimo plodni u djelima ljubavi. Tek tada će naš život imati puninu i smisao.

Obratimo se i vjerujmo Evanđelju: Bog je naše spasenje.

Blaženka