Prvo čitanje:

Dj 13, 14.43-52

Obraćamo se, evo, poganima.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane:

Pavao i Barnaba krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli. I mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice pođoše za njima, koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj.

Iduće se subote gotovo sav grad zgrnu čuti riječ Gospodnju. Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: »Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin:

’Postavih te za svjetlost poganima,

da budeš na spasenje do na kraj zemlje.’«

Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 100, 2-3.5

Pripjev:

Njegov smo narod i ovce paše njegove.

Kliči Gospodinu, sva zemljo!
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog:
on nas stvori i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Jer dobar je Gospodin,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.

Drugo čitanje:

Otk 7, 9.14b-17

Jaganjac će biti pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života.

Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola

Ja, Ivan, vidjeh: eno velikoga mnoštva što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. I reče mi jedan od starješina: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i onaj koji sjedi na prijestolju razapet će šator svoj nad njima. Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega jer – Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.«

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Iv 10, 27-30

Ja ovcama svojim dajem život vječni.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus:

»Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«

Riječ Gospodnja.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Nedjelja je dobrog Pastira, posvećena duhovnim zvanjima.

Misna čitanja promatrat ćemo iz perspektive zvanja Misionara Milosrđa, bilo da  se oni u potpunosti žele posvetiti Bogu, bilo da dio svojeg vremena ili svojih duhovnih i materijalnih dobara uzvraćaju Bogu jer ih On na to poziva.

Isus nas imenuje ovcama koje slušaju Njegov glas i hodaju na tragu Velikog glasa, Isusova glasa. Idući u stopu za Isusom ulazimo na vječne pašnjake. Paša su  evanđeoske vrijednosti, među kojima  je bezuvjetna ljubav - kraljica i duša svih,  pretvorena  u duhovna i tjelesna djela milosrđa. Rastući silom Duha Svetoga u toj božanskoj ljubavi nitko nas ne može ugrabiti iz Isusove ruke. Nutarnja sigurnost u Misionarima Milosrđa počiva u znanju  da  svim  događajima i okolnostima  savršeno upravlja Očeva ruka.  Misionari su stalno u slušanju i hodanju unutar svoje duše za glasom svojega pastira, Jaganjca, koji je prisutan u svim okolnostima i mjestima. Njegov glas ih čini sretnima. Svaki dan ih iznenađuje s novim pašnjacima hrane za rast u krepostima. Postepeno ih vodi na sve više vrhunce, ostavljajući iza sebe močvarnu dolinu ustaljenih obrazaca vjerovanja i ponašanja.

Apostol Ivan u knjizi Otkrivenja opisuje svoja viđenja. Prvo viđenje je kada vidi Isusa uskrsloga u svem sjaju i slavi. U slijedu viđenja danas nam apostol opisuje veliko mnoštvo iz svakog plemena i jezika, puka i naroda. Mnoštvo koje ne staje u brojke. Oni su odjeveni u bijele haljine kao i Jaganjac. Imaju istu sudbinu svojega Pastira. Prošli su kroz nevolje velike. Jaganjac je njihov pastir. Otac u čijoj je ruci njihov život otrt će im svaku suzu s očiju. Ni boli neće više biti. Sliku velikog mnoštva iz svakog plemena i jezika, puka i naroda, Bog daje misionarima. Svi koji pomažu misijsku crkvu sudjeluju u viziji koja dolazi od Boga kao poziv i poticaj na radost i djelovanje.

U Djelima apostolskim opisuju se nevolje koje su prošle ovce Isusove: Pavao i Barnaba. U sinagogi su htjeli navijestiti Isusa raspetog i uskrslog. Ali se skup raspustio kao znak odbacivanja njih i Evanđelja. Mnogi bogobojazni su ih hrabrili na ustrajnost u milosti propovijedanja.

Iduće subote ponovno su pokušali. Otpor je bio uz psovke i viku protiv svega što su oni govorili. Apostoli im u lice rekoše da su oni, Židovi, prvi pozvani.  Ali zato što ne prihvaćaju Isusa, apostoli  će se okrenuti poganima. Potkrepljuju svoju odluku iz proroka Izaije: „postavih te za svijetlost poganima da budeš na spasenje do nakraj zemlje“.

Proročke riječi  bile su im utjeha i svijetlo nakon poraza u Antiohiji, kuda da krenu i kome da naviještaju. Poganima, nekršćanima, nežidovima.

Židovi  manipuliraše pobožnim  ženama  i gradskim  moćnicima kako bi Pavla i Barnabu  prognali iz svojega kraja.

Apostoli se nisu dali zbuniti. Po uputama svojega Pastira, otresli su prašinu s nogu protiv njih i otišli u drugi kraj zvan Ikonij. Učenici koji su ostali u toj neprijateljskoj atmosferi ispunjali su se radošću i Duhom svetim što nešto mogu trpjeti za Ime Isusovo, jer nitko ih ne može istrgnuti iz Očeve ruke. Misionari se posvećuju navještaju osobe Isusa Krista i Njegova nauka. Oni su cijelo vrijeme na to usmjereni. Tome su u potpunosti posvećeni. Idu od mjesta do mjesta, od naroda do drugog naroda. Svladavaju prepreke, krijepe se Božjom riječi, grade zajedništvo vjere. Otresaju obuću da bi se nakon određenog vremena  kad se situacija smiri, ponovno vratili zajednici kršćana da ih osnaže u evanđeoskom življenju i karitativnom djelovanju.

Božje poslanje uvijek nailazi na odupiranje, najčešće od onih dobrih svojih, bogobojaznih žena i muževa. Pavao i Barnaba nam pokazuju da trebamo ići dalje, u druge krajeve uzdajući se u Dobrog Pastira, Jaganjca. Krenimo dalje radosno i poletno. Izvezimo na pučinu.

s. Ljilja Lončar

Misionarka Milosrđa