Prvo čitanje:
Iz 2, 1-5
Gospodin sabire sve narode u vječni mir kraljevstva Božjega.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Viđenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu: Dogodit će se na kraju danâ: Gora Doma Gospodnjega bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi, nagrnut će mnoga plemena i reći: »Hajde, uziđimo na Goru Gospodnju, pođimo u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim. Jer će iz Siona Zakon izaći, iz Jeruzalema riječ Gospodnja.« On će biti sudac narodima, mnogim će sudit plemenima i oni će mačeve prekovat u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat mača protiv naroda nit se više učit ratovanju. Hajde, dome Jakovljev, u Gospodnjoj hodimo svjetlosti!
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 122, 1-2.4-9
Pripjev:
Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!
Obradovah se kad mi rekoše:
»Hajdemo u Dom Gospodnji!«
Eto noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.
Onamo uzlaze plemena,
plemena Gospodnja!
Po zakonu Izraelovu
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.
Molite za mir Jeruzalemov!
Blago onima koji tebe ljube!
Neka bude mir u zidinama tvojim
i spokoj u tvojim palačama!
Radi braće i prijatelja svojih
klicat ću: »Mir tebi! «
Radi Doma Gospodina, Boga našega,
za sreću tvoju ja ću moliti.
Drugo čitanje:
Rim 13, 11-14a
Blizu je spasenje naše.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Shvaćate ovaj čas: Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mt 24, 37-44
Bdijte da budete pripravni!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.
Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.
Riječ Gospodnja!
Razmatranje
Čovjek je biće koje uvijek nešto očekuje.
Crkva nas u adventu odgaja u očekivanju Isusova dolaska: Bdijte, jer ne znate, kada će doći Gospodin. Ovo očekivanje u vjeri i pouzdanju nije uvijek lako. Noa je osjećao, da je među svojima osamljen. To i mi osjećamo. Ali Noa je ustrajao. Znao je, da ga je Bog pozvao, da svjedoči za Njega. Lađa na suhom bila je nešto izvanredno, ali to je bilo njezino svjedočenje. Mi smo pozvani tako graditi lađu našega kršćanstva, da se uz nju zaustave i zamisle naši sunarodnjaci. Posebno u ovom DOŠAŠĆU!
Činjenica da sve prolazi čini vrijeme dragocjenim. Svaka sekunda je Božji dar koju nikada više ne možemo iznova proživjeti. Dobili smo samo jednu priliku da iskoristimo darovano vrijeme, na najbolji mogući način.
„Vrijeme je da se oda sna prenemo... odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti“ (Rim 13,12). Često nam se danas događa da "nemamo vremena" ni za sebe, još manje za druge, a najmanje za Boga. Zaraženi smo „djelovanjem“, a kad se i suočimo s malo slobodnoga vremena u svakodnevnoj jurnjavi, više se ne snalazimo, jer nas ritam života umara ili nas je strah suočavanja sa samim sobom. Prvo treba „probuditi se“. Probuditi se znači biti svjestan sebe i života, biti svjestan posljedica grijeha. Probuditi se znači hoditi s Bogom u pravednosti.
Kada se „probudimo“, kada dođemo „sebi“ otkrivamo da je potrebno mijenjati neke svoje navike i oblik života, preusmjeriti svoje srce i mjerila. Treba nam milost i spremnost na dugoročnu borbu.
Zdenčani, stvorimo nove navike iz kreposti koje će odražavati naš novi život u Kristu. Suobličimo se s Kristom; molimo za potrebnu milost. Krist nas poziva da ne odlažemo taj posao za kasnije. "Budimo pripravni." Pripremu je važno započeti odmah za naš konačni susret s Kristom.
„Ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, ako li umre, donosi obilat rod“ (Iv 12, 34).
Noa je imao veliku vjeru i povjerenje u Boga. Noa i njegova obitelj bili su spašeni jer su povjerovali Riječi Božjoj.
I nas lako ponese ono „učiniti više“ ali bitnije je“'ljubiti i vjerovati više“. Ne možemo dati ono što nemamo; zato se „priključimo“ na Krista. Djela milosrđa nisu dovoljna sama za sebe, trebaju vidljivo izražavati ljubav prema bližnjemu, ljubav koju crpimo iz susreta s Isusom Kristom.
U molitvi čujemo koliko Krist želi ljubiti svijet preko nas. Krist žarko želi ljubiti tolike duše i zaklinje nas da mu u tome pomognemo!
Zaodjenimo se zato Isusom Kristom i u njegovoj hodimo svjetlosti…
Malo je ako činimo samo ono što je normalno.
Zdenčani u došašću razmišljajmo, kako ne zaboraviti za što živimo, kamo nas put vodi, što nam je stavljeno kao cilj.
Budimo budni, bdijmo!
Kako?
Uđimo u svoju nutrinu. Budimo tihi, molimo se! Ništa ne pomaže više od molitve kad se radi o budnosti. Ona unosi red u naš život. Misli se bistre, osjećaji se talože poput uzvitlane muljevite vode, koja se postupno smiruje i biva bistra.
Tada se događa promjena, koja duboko mijenja naš život. Tada se događa „ dolazak“.
Tada dolazi Bog.
N.M.
