Prvo čitanje:

Hoš 6,3-6

Ljubav mi je mila, ne žrtve.

Čitanje Knjige proroka Hošee

»Težimo da upoznamo Gospodina: ko zora pouzdan mu dolazak.

On će nam doći poput dažda jesenskog, poput kiše proljetne što natapa zemlju.«

»Što za tebe mogu učiniti, Efrajime?

Što za tebe mogu učiniti, Judo?

Ko oblak jutarnji ljubav je vaša, ko rana rosa koje nestaje.

Zato sam ih preko prorokâ sjekao

i ubijao riječima usta svojih;

al sud će tvoj izaći ko svjetlost.

Jer ljubav mi je mila, ne žrtva, poznavanje Boga, ne paljenice.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 50,1.8.12-15

Pripjev:

Onomu koji hodi stazama pravim
pokazat ću spasenje Božje.

Bog nad bogovima, Gospodin, govori i zove zemlju
od izlaza sunčeva do zalaza.
»Ne korim te zbog žrtava tvojih – paljenice su tvoje
svagda preda mnom.«
»Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao
jer moja je zemlja i sve što je ispunja.
Zar da ja jedem meso bikova
ili da pijem krv jaraca?«
»Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu,
ispuni Višnjemu zavjete svoje!
I zazovi me u dan tjeskobe:
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«

Drugo čitanje:

Rim 4,18-25

Vjerom se ojačao davši slavu Bogu.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo!

U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo – bilo mu je blizu sto godina – i obamrlost krila Sarina. Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu, posve uvjeren da on može učiniti što je obećao. Zato mu se i uračuna u pravednost.

Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se, nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, koji je predan za opačine naše i uskrišen ra­ di našeg opravdanja.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 9, 9-13

Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme:

Isus, prolazeći, ugleda čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pode za njim.

Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?«

A on, čuvši to, reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«

Riječ Gospodnja.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Krist Gospodin je vizionar koji ima pronicav pogled u svu povijest i u svu vječnost. Osobu možemo cijeniti po njegovim prvim suradnicima, veli nam iskustvo. A gle, kakav je to učitelj Isus kad poziva Mateja? Nije li Matej carinik, grešnik, prodana duša? Nije li Matej jedan od onih grešnika kojega čestit čovjek nikada u svoju kuću ne poziva i koji nipošto s njim ne bi jeo i pio? Jedan carinik dovest će u pitanje dobar glas svakoga čovjeka s kojim se druži. Ipak, Isus poziva Mateja. Isus gleda duboko u čovjekovu dušu. Poznavatelj je ljudskih srdaca, zna da i u duši najvećeg grešnika stoji barem maleni plamičak želje za obraćenjem. Jer, duboko u svom srcu svaki grešnik zna da je zlo – zlo, samo što to ne žili priznati ni sebi, a kamo li drugima.

Isus duboko vjeruje – jer je njemu sve poznato – da se grešnik može iskreno obratiti i preusmjeriti svoj život, može postati novi čovjek, može se iskreno obratiti, može početi živjeti novim životom, iako nikada neće biti savršen i bez i najmanje pogreške. Toliko puta nam o tome govori Božja riječ.

Ako je ikome bio poznat njegov život, njemu samom je itekako bio. Poznate su mu bile sve njegove zloće, namjerne i nenamjerne, poznato mi je bilo kako se više puta pokušavao otrgnuti od zla. A iznad svega je duboko u sebi osjećao prezir i mržnju svojih sunarodnjaka, zato što su ga smatrali grešnikom, otpadnikom i prodanom dušom koji je izdao svoj narod i stavio se u službu tuđinskih vlastodržaca. I gle ti Mateja koji se ustaje i ide za Isusom!

U tom njegovom postupku dvije su stvari gotovo nevjerojatne. Prvo, unatoč svoje grešnosti polazi za Isusom. Više vjeruje Isusovoj dobronamjernosti, negoli svojim grijesima. Matej je duboko povjerovao da je oproštenje moguće te da mu Bog u potpunosti oprašta te da ga iskreno zove u svoju službu!

Drugo što nas ispunja nevjericom: Matej odmah napušta svoj posao. Ostavlja svoju carinarnicu. Nije se – kako to Isus kasnije pripovijeda u jednoj svojoj usporedbi – “osvrtao za plugom”. Nije čekao. Kad je shvatio da je poziv pravi, nije imao razloga odgađati. Matej je povjerovao u nadi protiv svake nade i postao apostolom, postao evanđelistom, postao jednim od dvanaest temeljenih kamenova Crkve Kristove.

Vidimo li se mi na mjestu Mateja? Zar je mene strah stati u red grešnika koje Isus poziva? Zar mislim da je moj slučaj beznadan? Zar stvarno mislim da je nemoguće – Isusovom milošću – posvema promijeniti vlastiti život?

“Bogu ništa nije nemoguće”!

Što me to drži čvrsto prikovanim za klupu moje carinarnice? Lijenost? Zavist? Mržnja? Tvrdoglavost u nepraštanju? Manjak molitve? Zanemarivanje svojih kršćanskih dužnosti? Uporni i tvrdoglavi grijesi? Zar stvarno mislim da je Kristova milost bila djelatna u Matejevom slučaju, a da u mojom slučaju to ne može biti, da sam beznadan slučaj?

Ako smo grešni, ako smo slabi, ako smo nedosljedni, onda tek, da tako kažemo, imamo pravo doći do Isusa. I on će nas prihvatiti kao liječnik koji ne prekorava ukoliko smo sami skrivili svoju bolest ili svoju povredu, nego nas liječi.

Bog nas poziva da poput Mateja, unatoč svojim slabostima pristupimo k Isusu.

Isus nas poziva da i mi prihvaćamo obraćene grešnike, baš kao što to on, naš Spasitelj čini. Onda ćemo biti slični njemu, onda ćemo shvatiti ono što je bitno, o čemu govori prorok, a što i Isus naglašava: “Milosrđe mi je milo, a ne žrtva.”

Zaključimo: “Isuse, blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome”.

Isus ima veliko srce koje u svakom čovjeku vidi barem zrnce dobrote tako da ne odustaje ni od kojeg čovjeka, nego svakoga, pa i najvećeg grešnika poziva na obraćenje. Zato znamo i vjerujemo da se njemu uvijek možemo obratiti, da k njemu uvijek možemo doći te da nas on nikada neće odbaciti.

Gospodine, ti svakoga od nas pozivaš da se obratimo od svoje zloće i služimo tebi u istini evanđelja.

N.M.