Prvo čitanje:
1Kr 19, 9a.11-13a
Stani u gori pred Gospodinom.
Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Dođe Ilija na Božje brdo Horeb, uđe u neku pećinu i prenoći u njoj. I gle, eto k njemu riječi Gospodnje. Glas mu reče: »Iziđi i stani u gori pred Gospodinom. Evo Gospodin upravo prolazi.« Pred Gospodinom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Gospodin nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Gospodin nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Gospodin nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 85, 9ab.10-14
Pripjev:
Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje!
Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir.
Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje
i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.
Ljubav će se i vjernost sastati,
pravda i mir zagrliti.
Vjernost će nicat iz zemlje,
pravda će gledat s nebesa.
Gospodin će dati sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim,
a mir tragom stopa njegovih.
Drugo čitanje:
Rim 9, 1-5
Htio bih ja sâm proklet biti za braću svoju.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. Da, htio bih ja sâm proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mt 14, 22-33
Zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.
Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«
Riječ Gospodnja.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Današnja čitanja donose pouku o tome: kakav je Bog? Pomažu nam da stvorimo pravu SLIKU o BOGU. Prorok Ilija u 1. čitanju, susreće Božju prisutnost u lahoru. Ilijin Bog nije poganski „bog“ koji gromovima, potresima i vatrom očituje svoju strašnu moć, nego je to Bog: mira, milosrđa, ljubavi i pravde. O takvom Bogu govori i sv. Pavao u 2. čitanju. Pavao vidi da srlja u propast njegov izraelski narod i ne može ostati ravnodušan, a jako mu je stalo da njegovi upoznaju njegova Boga. Za njih je spreman „biti i proklet“.
Što smo mi spremni učiniti jedni za druge?
Ilija je bio pravi Božji čovjek. Snagu za svoj duhovni život crpio je u samoći i molitvi s Bogom. Polagao je veliku važnost na čovjekovu nutrinu, na savjest i na srce – dobro srce. Upoznaje se s Bogom koji je „Božja dobrota i blagost.“ Poslušan je i čeka Božji glas.
Prorok Ilija ga je čekao na brdu Horeb: snažnog, olujnog i gromoglasnog, ali ga takvog nije našao. Susreo ga je u „u šapatu laganog i blagog lahora.“ Tada je morao ispraviti svoju sliku o Bogu. Nemamo pravo samo ga tražiti u znakovima silovitosti koji pokazuju da nismo gospodari života, to je samo Bog. Mnogi susreti nam naviještaju Boga: miloga, dragoga, dobroga. I trenuci šutnje su ispunjeni Božjom blizinom.
Zdenčani, kakva je naša slika o Bogu? Jesu li naši trenuci šutnje ispunjeni Božjom blizinom? Psalmista nam govori o ljubavi i vjernosti Bogu, koje donose čovjeku, mir i radost, koji su od Boga. Imat ćemo mir i radost ako idemo „stopama“ Kristovim – Božjim. Idimo po njima!
Evanđelist Matej govori o Kristovoj spasilačkoj misiji svojih učenika, na uzburkanom moru riječima: „Ja sam! Ne bojte se!“ Učenici su htjeli ostati uz nahranjeno mnoštvo, a Isus ih šalje, štoviše „prisili,“ da se prevezu prijeko. Sami bez njega. Učenici na lađi nisu samo u opasnosti. Oni su u kušnji vjere. Potrebna je čvrsta vjera koja će buditi pouzdanje u Odsutnoga, unatoč „protivnom vjetru.“
Što nam Isus poručuje: Kakav je Bog, Otac? On je blag, milosrdan, spašava i ljubi. Kakav je naš život, ovdje na zemlji? Naš je život lađa na olujnom moru.
Zdenčani, bez Boga, bez Isusa, VJERE i MOLITVE, teško ćemo proći kroz olujno more. Olujno more, olujni život, straši, ali Isus nam poručuje: „Ja sam (s vama)! Ne bojte se!“ On je uvijek blizu samo ga trebamo pozvati.
Kroz ovu zgodu evanđelist nam želi posvijestiti duboki doživljaj VJERE koji su pokazali učenici – vjere da je on doista Sin Božji. Trebamo vjerovati, vidjeti i osjećati da je kroz cijelu povijest Crkve, u njoj, živo prisutan Sin Božji, bez obzira na sve poteškoće, na sve oluje. Učimo od Isusa. Povlačimo se u OSAMU. Nakon napornog dana ostanimo sami. Način Isusova odmora je MOLITVA, učimo se i mi tako odmarati. Neka molitva bude samo naša i Božja. U molitvi nismo sami. S Ocem smo, nismo osamljeni. U osami molitve ulazi se u odnos. U najvažniji odnos!
Za molitvu u osami treba imati vremena. A je li mi imamo vremena za molitvu? Isus poziva na hrabrost. A za temelj takvoj hrabrosti nudi samoga sebe. Daje nam svoju prisutnost, svoju snagu, svoju pomoć, a posebno, svoju ljubav. Gospodine, ražari svojim Duhom sve nas Zdenčane da u svim životnim iskušenjima prepoznaju i osjete snagu tvoje prisutnosti.
N.M.
