Božja riječ i obećanje da će nas izbaviti od smrti, trebala bi promijeniti naš život prije smrti. Božje obećanje da će nam dati život, omogućuje nam i zahtijeva od nas da živimo za druge. Nada u uskrsnuće i život će, u nama, biti vidljiva ako ljubimo.

Susret s Isusom Zakeja mijenja. Otvara mu svoje srce i postaje drugi , novi čovjek. Sve što ima dijeli s drugima. Prelazi iz smrti u život. Boravimo li mi u Božjoj Blizini i mijenja li nas susret s Isusom? Preobražava li nas Ljubav Božja? Odnos čovjeka i Boga stvoritelja je suodnos ljubavi, iako poremećen grijehom nije poremećen nepovratno.

Svi imamo potrebu odrediti svoje mjesto pred Bogom, stvoriti predodžbu o tome kakvi smo u Božjim očima. Nekad to činimo suočavajući se ozbiljno sa sobom i svojim životom i tako uvijek u sebi nalazimo razloge i poticaje da zauzmemo drugačiji stav i prema Bogu i prema ljudima...

Moljenje je znak vjere, povjerenja u Boga.

Budimo plemeniti, vrednujmo tuđu pažnju, dobrotu i ljubav. Svojom zahvalnošću ispunjamo posebnom milinom naše međuljudske odnose. I uvijek imajmo na umu da smo tada slika milosrdnog Boga.

Iznad svega zahvaljujmo Bogu, koji nam daje plemenito srce, nalik svojemu, koji nas poziva da i Njemu uvijek i svugdje zahvaljujemo.

Život jest i ostaje dar, na kojem trebamo biti zahvalni. Tko tako živi, već ima pravu vjeru, dobro povjerenje u Boga. Ništa ne jača našu vjeru kao dnevno zahvaljivanje Bogu. Sve je njegov dar.

Socijalna nejednakost: na jednoj strani je bogat čovjek, koji živi "raskalašeno", na drugoj strani, pred vratima, siromašan čovjek, u blatu i bolesti. Ta nejednakost u očima Božjim je nepravedna. Svaki čovjek treba provoditi život u dostojanstvu

Mi smo „sinovi svjetlosti.“ Isus neće da nas, po svojoj domišljatosti u zlu preteknu „sinovi ovoga svijeta.“ Isus nas potiče da planiramo budućnosti kod Boga – u Kraljevstvu Božjem. Odlučnost za Kraljevstvo Božje zahtijeva: volju, trud, vrijeme, plan, energiju i jednom riječju sve naše moći. A znamo da o našem sadašnjem životu ovisi kako će nam izgledati život vječni.

Pažljivo i polagano čitanje iz knjige Mudrosti pobuđuju u nama duboko iskustveno slaganje da je svaka riječ i rečenica u potpunosti istinita i bremenita.

Posvijestimo si češće da su sva naša materijalna, duševna i duhovna dobra Božji dar nama jer …»ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji»

I ove nedjelje čujemo jasan poziv: « Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje!» Taj svijet, to je naš prvi susjed, kolega na poslu, siromah na ulici, pripiti mladić u ranim jutarnjim satima na ulici,gladno i golo dijete u Tanzaniji, napušten starac u Venezueli, samohrana majka brojne djece na Kubi, velik je ovaj svijet… Gospodin poziva da tom i takvome svijetu donesemo Radosnu vijest.

Mnogo je okova koji nas pritišću kroz svakodnevicu, grijeh je nažalost sveprisutan oko nas, a ljudi kao da su se navikli na «miran život u grijehu», posvuda vlada nekakva mlakost. Nismo pozvani na život u lažnom miru, u kompromisu sa grijehom, nego na postojan trk u borbu koja je pred nama do Kraljevstva Božjeg.

Za povjereno blago koje nam Gospodin daruje tražit će i odgovornost kako smo njime upravljali, budimo dostojni svoga poziva!

Pozvani smo prepoznati i živjeti istinske neprolazne vrednote, koje se nikad ne mogu oduzeti ni istrošiti, donositi plodove koje ćemo ponijeti u vječnost. Bogatimo se u Bogu!