Pozvani smo vapiti Bogu, biti njegova produljena ruka, ukazati svakom čovjeku kojem nas Bog šalje na radost života u Bogu i po Bogu, ispunjenje životnog poslanja u istinskim vrednotama i neće Gospodin uništiti grada…

Pozvani smo biti poslužitelji mističnom tijelu Kristovu- siromahu tijela ili duha, nevoljniku, prosjaku, očajnomu…Navijestiti im Krista u nama- donijeti nadu slave da bismo svakoga čovjeka doveli do savršenstva u Kristu.

Zakon ljubavi što nam ga Bog nalaže upisan je u samu našu narav. Bog nas poziva da živimo od njegove ljubavi, u uzajamnom bratstvu gdje svatko priskače u pomoć potrebama onih koji ga okružuju. Krist nas poziva da postanemo drugima bližnji. Poslanje Zdenca je upravo to: Po uzoru na Isusa iz Nazareta, Misionara Milosrđa, promicati ljudske vrijednosti i biti solidarni s najpotrebnijima u svijetu.

U svijetlu ovog čitanja iznosim prvi mjesec mojeg ovogodišnjeg boravka u Venezueli. Opustošenost od svega osnovnog potrebnog za golo preživljavanje, bez hrane, vode i lijekova, bez odjeće, obuće i sigurnosti, uzrok je dugogodišnjeg pesimizma, pasivnosti i svake vrste nasilja u toj lijepoj, bogatoj i plemenitoj zemlji.

S ljubavlju služimo Bogu, ljudima i svemu stvorenom. Naviještajmo istinu, svima koji žele o njoj razmišljati. Duh nas oslobađa. Duh koga nam Krist šalje, daje nam snagu. Potiče nas da živimo poštujući druge i tako stvorimo zajedništvo uzajamnog služenja.

Budimo kršćani ne samo "bilo kakvi", nego prije svega, nasljedujmo Mesiju, Krista. A to znači, s njime idimo putem: "Tko želi biti moj učenik, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom".

Ne tražimo opravdanje za svoj grijeh, niti svaljujmo krivnju na današnje „pokvareno“ vrijeme. Padnimo na koljena i žalimo srcem za sve ono što nas dijeli od Boga Ljubavi. Ako ništa ne uviđamo znači da nam je srce skamenjeno. Vapimo Duhu Svetom da izvadi iz tijela našega srce od kamena i dade nam srce od mesa. Ponavljajmo: Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku/ grešnici.

Temeljna poruka Svetog Pisma glasi: Bog je gospodar života! Sve će proći, ali njegove riječi – a to su riječi života – neće uminuti. One će se u potpunosti ispuniti. I to nije nikakva ljudska mudrost, nego evanđelje – to je radosna, najradosnija vijest koju ljudsko uho može čuti. Nju nam je objavio sam Isus Krist, Božji Sin, piše sv. Pavao.

Trebamo biti iskreni tražitelji Boga. Samo onda kada Boga iskreno tražimo i priznajemo Bogom, samo onda kada mu ponizno priznajemo gospodstvo nad vlastitim životom, spremni smo podložiti se njegovoj volji, samo tada možemo doživjeti njegov spasiteljski zahvat u svom životu.

Bog je taj koji nas prati kroz sve dubine i visine života i uvijek nas vodi u Obećanu zemlju. Ide tako daleko da u Isusu postaje čovjekom i kao čovjek proživljava sve uspone i padove – sve do ponora križa. On je taj koji nas i danas prati, koji nas kao Duh pun ljubavi i zaštite uvodi u istinu, uvijek više i dublje, upravo toliko, koliko u datom trenutku možemo podnijeti. To je iskustvo svih nas...

Duh Sveti, otvara srca i duše, da bi mogli shvatiti Riječ Božju koju su apostoli naviještali. On ima moć sjedinjenja pameti i srca, rasvjetljenja, unutrašnjeg uvjeravanja i prihvaćanja Istine. Duh Sveti uspostavlja novi Savez. Izvor je svjetla i snage svima nama da možemo ostvariti svugdje po svijetu zajedništvo koje Krist uspostavlja na pravednosti i ljubavi.Budimo Njegovi svjedoci i posrednici Njegove milosti i darova.

Podijele su najveća zapreka ostvarenja našeg poslanja. Slušajmo i slijedimo Krista, molimo za naše jedinstvo. Mi, Isusovi učenici nikada se ne smijemo pomiriti sa stanjem podijeljenosti. Molimo, molitva čini čudesa, molitva i žrtva. Molimo se Bogu Ocu da nas čuva u svojoj ljubavi i u zajedništvu; da trajno rastemo u vjernosti Njemu i Njegovu ljubav dijelimo svakom čovjeku.

Hodimo u svijetlu Isusove riječi i istine, kako bi došli do korijena mira, a to je ljubav. Bez ljubavi nema mira. Istina je sama po sebi mir. To je mir kojega ne daje svijet. Mir je vrednota srca, vrednota ljubavi. Učimo se prepoznavati vrijednosti u drugima, u onima najmanjima, one će nas dovesti do Isusa i njegovog mira.

Nutarnja sigurnost u Misionarima Milosrđa počiva u znanju da svim događajima i okolnostima savršeno upravlja Očeva ruka. Misionari su stalno u slušanju i hodanju unutar svoje duše za glasom svojega pastira, Jaganjca, koji je prisutan u svim okolnostima i mjestima. Njegov glas ih čini sretnima.

Nutarnja sigurnost u Misionarima Milosrđa počiva u znanju da svim događajima i okolnostima savršeno upravlja Očeva ruka. Misionari su stalno u slušanju i hodanju unutar svoje duše za glasom svojega pastira, Jaganjca, koji je prisutan u svim okolnostima i mjestima. Njegov glas ih čini sretnima.