Isus je dao Petru prvenstvo iako ga je zatajio. Poistovjetimo se s Petrom. I mi često padamo, ali umijeće je ustati. Isus nas bezuvjetno ljubi, imajmo povjerenja u Njegovu, Božju bezuvjetnu ljubav.

Činimo dobro i neka nam nikada ne dosadi, tako ćemo Ga svakodnevno susretati, doživljavati nove Božje znakove i dolaziti do novog života. Budimo neumorni svjedoci Božjeg milosrđa, idimo ljudima koji čekaju na nas i koji su potrebni naše milosrdne ljubavi.

Čežnja za nebeskim je plod pomazanja i djelovanja Duha. Ovom plodu prethodi odluka biti s Isusom u molitvi. S Njime hodati novom Galilejom i Judejom koje su zemlje gdje nas Bog šalje da silom Duha Svetoga ozdravljamo zaposjednute zlim duhom čiji plodovi su sebičnost, ranjivost, nasilje, glad, golotinja, bolest, neznanje, nemoral, nepostojanje obitelji, svi uzroci nezadovoljstva i nesreće...

Muka Kristova nije nešto što se dogodilo, ona je ključ kojim postajemo novo stvorenje. To je snaga koja prkosi zlu i strahovima. Proniknimo u otajstvo muke i patnje Kristove, proniknimo u otajstvo života. Budimo poslušni Ocu i služimo Njemu i jedni drugima. Gospodine, pouči nas pravoj istini. Križ si učinio stablom života, udijeli nam svoje plodove, nama koji smo po njemu nanovo rođeni....

Nitko od nas, ako je iskren, neće tvrditi da je bez grijeha. Često odvraćamo pozornost od sebe i pokazujemo prstom na druge. Za vlastito opravdanje imamo mnoštvo opravdanja: vlastitu narav, (ne)prilike, javno mnijenje, društvo, iznad svega druge ljude. Sami sebe zavaravamo. Isus nas poučava, svojim milosrđem briše našu krivnju, ako je iskreno priznajemo i kajemo se. On nije naš sudac. Daje nam da ga upoznamo, Njega, njegovo biće, njegove dubine. Bog je ljubav!...

Isus priča o Bogu, svome ocu. Kako On postupa u ime svoga Oca, kada se brine za grešnike i njih zove na obraćenje i s njima slavi njihov novi početak u zajedničkom jelu i piću. Bogu, koji se ne može odreći nijednog čovjeka i nije udaljen od njega i ne upropaštava njegov život. Ukazuje nam na Božjoj brigu za putove ljudi, o Božjoj radosti nad svakim čovjekom koji se vraća k njemu, o gozbi koja se slavi u nebu, jer je pronađen izgubljeni. ...

Mojsije pita Boga za njegovo ime. I Bog mu se objavljuje: Ja sam onaj koji jesam - Jahve! To je bio i odgovor na pitanje, ali i utemeljenje zadaće koju mu Bog daje. To ime je snaga naroda. Njihov Bog je – Bog koji jest, koji je nazočan, koji je s njima, oni postaju kadri pobijediti jačeg faraona i njegovu vojnu silu. Jahve je učinio velike stvari. Sve je Božje djelo, jer oni kao narod nikada to ne bi mogli učiniti. U tom je imenu sadržan Božji način djelovanja među ljudima. Bogu se prepisuju „uzvišena“ imena...

Jedno je vjerovati riječima, a sasvim drugo vjerovati svojim opredjeljenjem. Abraham, starac, pozvan od Boga, napušta svoje prebivalište, svoju domovinu i svoj narod i odlazi u nepoznato, u zemlju koju mu Bog pokazuje. Iako je već star, a bez potomstva, Bog obećava njemu i njegovoj ženi da će od njih proisteći velik narod. Najveća Abrahamova odlika je u tome što je vjerovao Bogu. Nije sumnjao u Božju providnost ni onda kada je mislio da treba žrtvovati vlastitog sina...

U prvoj korizmenoj nedjelji razmatranje nas prenosi u pustinju kamo je „Duh vodio Isusa“. Pustinja je u Svetom pismu prikladno mjesto za susret s Bogom. Isusu nije pustinja samo mjesto povučenosti i intimnosti s Bogom nego i mjesto odlučne borbe gdje ga je kušao đavao. Sotona predlaže Spasitelju trijumf i slavu. Ali Isus hoće čovjeka otkupiti od grijeha, od pobune i oholosti. Za to postoji samo jedan put, a to je poniženje, poslušnost, križ. Neće Isus spasiti svijet trijumfom nego trpljenjem...

U današnjem prvom čitanju, imamo poziv Izaiji na proročku službu. Poziv se događa u hramu, vjerojatno za vrijeme miomirisne žrtve. Izaija čuje raspravu na kojoj se spominje potreba Božjih poslanika. Javlja se: "Evo mene, pošalji mene!" U evanđelju nakon obilnog ribolova Isus zove učenike koji ostavljaju dotadašnji poziv i polaze za njim. Zove ih da bi ih slao na propovijedanje kraljevstva Božjega među Židove i među sve narode. U današnjim misnim čitanjima se susrećemo...

Kako je veličanstven Bog koji je sve stvorio! Njegov je pogled dobar, milostiv. Njegove ruke su očinske. Prije nego nas je oblikovao, znao nas je. Kako je to veličanstvena spoznaja. Bog nas poznaje, zove nas. Bog nas zove imenom. Za nas ima svoj naum i svoje poslanje. Mislimo li da mi odlučujemo o svom poslanju? Ne. Bog nas poznaje i prije našeg postojanja i On nas određuje, namjenjuje nam ulogu. Često ne slušamo, ali On inzistira, ne odustaje od nas. Bog nas poznaje imenom i prezimenom...

Riječ Božja nije obična riječ, to je riječ koja je živa, životvorna i spasiteljska. Ona ima stvaralačku snagu koja obnavlja, oslobađa i liječi. Ona ima snagu obnoviti nas, bez obzira koliko pali. Trebamo joj vjerovati i onda kad je ne razumijemo. U SZ Riječ je temeljna Božja mudrost o životu. Upućuje nas kako trebamo živjeti, kako razumjeti život i živjeti ga u miru, slobodi i pravdi. Zdenčani, trebamo iskazivati vjernost i štovanje Bogu svojim životom. Evanđelist Luka svojim evanđeljem želi nam pružiti...

Isus je na svadbi sa svojim učenicima. Tu je i njegova majka. Uzvanici se vesele i pjevaju, ali se mladoženji nabralo čelo. Isusova majka je zamijetila nepriliku. Nenametljivo ustaje, priginje se k Isusu govoreći potiho: „Vina nemaju.“ Isus je zatečen. Nije imao namjere već sada djelovati. Zato tvrdo odgovara: „Ženo, što ja imam s tobom. Još nije došao moj čas!“ Tvrd govor. Teške riječi. Zar se tako odgovara majci? Marija se međutim ne brine. Dozove sluge i rekne im...

Krštenje Gospodinovo je događaj koji je označio prekretnicu u Isusovom životu. Evanđelist niti ne opisuje detaljno sam događaj, minimalizira se govor o Gospodinovu krštenju, a stavlja se u prvi plan ono što slijedi nakon njega. Krstitelj govori o onome koji dolazi nakon njega i koji će krstiti Duhom Svetim. Za Ivana nije važno ni njegovo krštenje, koliko je bitno ono krštenje Duhom Svetim koje će Gospodin dijeliti kasnije. Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! Nebitan je sam događaj krštenja...

U današnjim čitanjima predstavljen nam je Isus Krist, utjelovljena Riječ Božja, kao lice Boga nevidljivoga. Bog koji je po svojoj naravi sama ljubav, progovara i iz Njegovih usta izlazi Mudrost Božja, koja stvara svijet i čovječanstvo. Bog preko svoje Mudrosti ulazi u naš život, u našu povijest i tako počinje povijest našega spasenja. Na Božić slavimo tu Božansku mudrost, mudrost stvaranja i otkupljenja svijeta. Svi narodi i sve civilizacije svih vremena traže svoj način života i svoje spasenje...