Vjernički očekivati znači osloniti se na Boga, u našem zemaljskom životu. Vjerničko očekivanje graditi na Bogu koji uskrsava i od mrtvih. U Isusu Kristu Bog nam je dao jamstvo svoga prijateljstva i svoje vjerodostojnosti.

Što smo bliže Bogu, to više možemo biti kao On – za druge. To znači svojim bližnjima dati budućnost, prostora za njihovu vlastitu povijest, njihov rast, slobodu da i bez nas idu dalje; da se ne namećemo, ali da budemo tu kad nas trebaju.

Shvatimo Boga  ozbiljno, toliko ozbiljno kao vlastitog prijatelja. On smije i treba tražiti, moliti, kucati, sve smjeti izreći i sve očekivati.

Odanost Bogu učinit će nas osjetljivima za ljude. Tko prima ljude, prima Boga. Boga, dakle, slavimo poslužujući ga u čovjeku. Kao Krist, postajemo čovjek za druge.

Svakome od nas Isus upućuje riječi: «Idi pa i ti čini tako!» Svatko onaj tko se zanima za život vječni, za konačni cilj ljudskog postojanja, ne može zanemarivati bližnje i ne poznavati bližnje. Moj bližnji je svatko tko treba moju pomoć.

Odabirom zvanja milosrđa kroz duhovni napredak u sinovskom raspoloženju i radeći čine milosrdne ljubavi konkretnim ljudima, pripremamo put Isusu da donese svoje Kraljevstvo mira i ljubavi u ljudska srca, u gradove i sela naše Hrvatske i svakog kontinenta.

Bog nam u ovim čitanjima jasno govori o našoj navezanostima za zemaljsko i o Njegovoj slobodi za vječnost. Bog nas poziva, svakodnevno, da ostavimo sve, da idemo za Njim, da ljubimo druge, jer samo tako ćemo biti slobodni.

Bože, daj nam svoju mudrost, neka nas tvoj Duh Istine vodi na našem putu, da u zajedništvu sa Presvetim Trojstvom vršimo zajedničko poslanje u ljubavi prema bližnjemu. Amen!

Molimo sv. Augustina: “Diši u meni, Duše Sveti, da mislim sveto. Potiči me Duše Sveti, da činim sveto. Privuci me Duše Sveti, da ljubim sveto. Jačaj me, Duše Sveti, da čuvam sveto. Čuvaj me, Duše Sveti, da sveto nikada više ne izgubim.”

U svakoj mučnoj situaciji izazvanoj radi nasljedovanja Krista pred svojim očima gledaj svoga Učitelja koji govori:“ Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom je …“, „Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak !“… Stjepanovo viđenje i slušanje ovih Isusovih riječi daje smisao i snagu za mučeničku smrt i praštanje neprijateljima.

Ako me tko ljubi , čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. … Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučit će vas o svemu i dozvati vam u pamet sve što sam vam ja rekoh….

Svom dušom zagrlimo trpljenje radi Krista  i radosno koračajmo kroz svoje i zajedničke kušnje do ulaska u Kraljevstvo Božje koje je u nama i među nama.

Božje poslanje uvijek nailazi na odupiranje, najčešće od onih dobrih svojih, bogobojaznih žena i muževa. Pavao i Barnaba nam pokazuju da trebamo ići dalje, u druge krajeve uzdajući se u Dobrog Pastira, Jaganjca. Krenimo dalje radosno i poletno. Izvezimo na pučinu.

I ovaj naš grad imat će budućnost tek onda kad zaklanom Jaganjcu poda slavu, čast i blagoslov – Kristu raspetom kojega Bog desnicom uzvisi. Zato je Uskrs poslanje za sve nas.

Postavimo Isusu molitveno pitanje: Isuse što si volio kod Petra? Što voliš kod mene? Što je bilo presudno da od Petra koji te zanijekao postane Petar u kojemu si se ti u svojoj punini i moći nastanio?