Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Božji poziv centralna je tema ove nedjelje. Božji poziv srce i cijelo biće RASPLAMSAVA. Promotrit ćemo poziv Izaije proroka, prva četiri Isusova učenika i ukazanje Isusa uskrsloga svojim apostolima, posebno Pavlu koji ga je susreo nakon uskrsnuća.

Sva tri čitanja polaze i dokazuju da Božji poziv počiva na osobnom SUSRETU s Bogom, s Isusom Kristom, s Evanđeljem.

Temeljni Božji poziv primamo začećem u utrobi majke- poziv biti muškarac, biti žena.

U krštenju primamo poziv biti sinovi i kćeri na sliku Isusa iz Nazareta, biti za druge, biti sinovi nebeskog Oca, braća i sestre međusobno. Ponašati se kao Krist, biti Božji pomazanici koji posreduju vječno spasenje za druge , počevši od svoje obitelji pa do kraja svijeta.

Specifični Božji pozivi su: bračni život, svećenički stalež , redovnički i misionarski poziv.

Izaija ima viđenje u jeruzalemskom Hramu. Vidi Gospodina gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Vidi i čuje klicanje serafina koje Izaija doživljava kao trešnju i dim koji ispunja sveto mjesto. Prožet je strahopoštovanjem. U blizini Božjeg veličanstva spoznaje svoju grešnost i pripadnost grešnom narodu. Izaija JAUČE. Vapi za spasenjem kojega samo Bog može dati. Svjestan da je sam po sebi osuđen na propast i samo ga sveobuhvatni sveti Jahve može spasiti.

Ovdje imamo tri ključna dijela: TEOFANIJU – Bog se otkriva i ostaje tajnom; POSVETU – čisti Izaiju preko svojih službenika, priprema ga za proroka; POSLANJE - šalje Izaiju da govori njegove poruke.

Susret s Bogom sadrži duboki i mistični doživljaj Njegove veličanstvene, svete i tajanstvene prisutnosti. Sa sobom nosi divljenje Božjem veličanstvu na kojoj počiva veličina poziva i poslanja čovjeka. Istovremeno se pojavljuje vlastiti osjećaj malenosti, grešnosti, krhkosti, nedostojnosti, straha, osjećaja ništavnosti.

Dušu zapljuskuje i natapa osjećaj važnosti za Boga, izabranosti i povjerenja koje Bog ima za osobu da po njoj djeluje među narodom za vječno spasenje. Svi ovi osjećaji se miješaju. Nekada su izrazitiji jedni a nekada drugi. Doživljaj Božje umiješanosti u vlastitu intimu je kao plamen koji gori u grudima, grije, pecka, ne da mira, potiče, gura, pokreće na novo, nepoznato, rizično.

Žar prvog poziva ostaje prisutan kroz cijeli život. Ponekad je pod naslagama „pepela“ okolnosti ili životnih duhovnih faza. Ipak je živ. S vremena na vrijeme bukne poput rasplamtjele baklje koja pokazuje put u zimskoj noći duše. Unutarnjem ognju uvijek se vraćamo. Na njemu se grijemo. On nam zarumeni lice i zastakli oči. Kad smo u svetištu svoje duše, na koljenima pred Božjim veličanstvom, Njegov plamen raste u našim grudima.

Sveto poslanje pretpostavlja ognjeno čišćenje. Vatra sve uništava ostavljajući ono neprolazno, nepodložno truleži, vječno. Božja riječ je VJEČNA. Da bi se izgovarala potrebno je srce i usne očistiti od svih ljudskih primisli i nečistoća. Iskusiti vlastitu nedostojnost, grešnost u smislu ljudske ograničenosti i krhkosti, posebno u vidu ljudskih računica. Vapiti: „Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku“. Vikati svim svojim srcem, neprestano ponavljati molitvu doživljavajući ljepotu Božjeg poziva da budemo misionari Njegove Riječi i Njegove svetosti.

U Evanđelju sv. Luka opisuje poziv Šimuna i druga tri učenika na Genezaretskom jezeru. Šimun u ribarskim okolnostima doživljava Božju čudesnu prisutnost, spoznaje svoju grešnost, baca se na koljena i zaklinje Isusa da ode od njega radi njegove grešnosti. Isus ga čisti s riječima: „ne boj se“! Odmah dodaje riječi poslanja: „od sada ćeš loviti ljude“.

Izvukli su lađe na kopno. Do poziva ovi ribari bili su okupirani lađama, krpanjem mreža, ribom. Od sada su zauzeti Isusom, njegovom mrežom riječi i djela, njegovim poslanjem da love ljude - duše za vječnu svadbu Janjetovu.

Ove nedjelje u svijetlu znakova pozvanosti od Boga da budemo njegovi misionari, pronađimo u sebi sličnosti s pozivom Izaije i Šimuna Petra.

Promotrimo sljedeće:

1. Snažni i opipljivi osjećaj Božje prisutnosti u duši
2. Jak doživljaj grešnosti i nedostojnosti da budemo pred Njim
3. Potrebu i odlučnost za promjenom svjetovnog (egoističnog) ponašanja
4. Stalni oganj u grudima što nas pali i potiče da reknemo Bogu: „Evo me, mene pošalji“, ostavljajući svoja uobičajena zanimanja

Oganj radosti rasplamsava srca Misionara Milosrđa.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U misnim čitanjima ove nedjelje glavni likovi su prorok Jeremija i Isus Nazarećanin. Njihov poziv,  poslanje i  nevolje  koje proističu iz vjernog služenja Bogu.

Jeremija je pralik Isusa, imaju sličnu sudbinu,  propovijedaju obraćenje srca, posjeduju jaku svijest da su u službi Božjeg kraljevstva.

Jeremija živi u krizno vrijeme, kada je sveti narod skupa sa svojim kraljevima, knezovima i duhovnim vođama zastranio od Boga i njegovih zapovijedi. To je između 650. i 580. godine pr. Kr.  Rođen je u svećeničkoj obitelji, benjaminovac iz mjesta Anatota, blizu Jeruzalema.

Bio je laik, neoženjen, a to se tumači da se u potpunosti posvetio svojem proročkom poslanju. Kad ga je Bog pozvao bio je vrlo mlad, jako nježan i osjećajan. Takvomu Bog zadaje da „čupa i sadi, ruši i gradi“ ( Jer 1,10), totalno u suprotnosti s njegovom naravi. On narodu nagoviješta nesreću.

Jeremija opisuje kako je duboko doživio Božji glas koji ga  poziva: „Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima…“. Slutio je da će morati govoriti protiv ponašanja svećenika, kraljeva i naroda.  Gospodin ga ohrabruje, ne dopušta mu drhtanje pred neprijateljem. Stavlja mu sliku utvrđena grada kojega nastanjuje Božja sila i snaga. Priprema ga za  udarce i napade koje će zadobiti u borbi od moćnika, ali mu garantira da ga oni neće savladati: … „jer ja sam s tobom da te izbavim“.

Vrlo slično se događa Isusu nakon što je u sinagogi proglasio sebe Pomazanikom Duha Svetoga koji proglašava godinu milosti Gospodnje za svih, s naglaskom na sve vrste ugroženih od ljudi i grijeha.

Nije ostalo na prvotnom divljenju. Isusovo tumačenje Pisma izazvalo je pitanja, sumnje radi poznavanja njega kao mještanina, sina Josipa tesara. Površno izvanjsko poznavanje Isusa  ispriječilo se na vratima vjere i tajne pred njegovom osobom, pozivom i poslanjem da provede riječi koje je netom pročitao.

Isus navodi primjere udovice, ne židovke, koju je prorok Ilija spasio da ne umre od gladi skupa sa sinom, i Naamana Sirca kojega je prorok Elizej ozdravio od gube jer je povjerovao i poslušao da se okupa u Jordanu. Isusovo apeliranje da je poslušna vjera preduvjet njegova spasiteljskog djelovanja, slušatelje ispunja gnjevom do mjere da su ga odveli na rub brijega da ga strmoglave. Isus je na rubu brijega prošao između njih i otišao.

Njegov autoritet s kojim je prošao ukazuje na njegovu snagu koju je primio od Oca za ovo opasno poslanje. On je u Ocu i Otac je u Njemu. Bez Očeva dopuštenja ništa zla mu se neće dogoditi.

U ogledalu Isusa i Jeremije pogledajmo sebe, svoj poziv i poslanje biti kršćani s bojama milosrdne ljubavi koja je velikodušna i dobrostiva prema svima i u  svim okolnostima. Također u opasnostima, kad smo napadnuti, izrugani, izazvani, izvikani, odvedeni na „rub odbačenosti“ od nama važnih osoba, šefova, susjeda, kolega i svih „razumnih“ ovoga svijeta.

Mi smo GRAD Božjim pozivom utvrđen, On je naš željezni stup, naša zidina od bronce.

Riječi koje je Gospodin rekao Jeremiji sada govori tebi kao pojedincu, nama kao Zdencu Milosrđa.

Ovo su riječi miline Gospodnje. Prebivajmo u njima, neka preplave naše osjećaje, naš um neka ih spusti u naše srce. Silinom njihovom poteći će rijeke žive vode koje struje u život vječni. „Gospodine uzdanje od moje mladosti! …Ti si mi zaštitnik od majčina krila…“

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Uvod:

U liturgijskoj godini C čita se Lukino evanđelje. Čak na blagdane i u Vazmeno vrijeme daje se prednost Luki. Evanđelist Luka je grčke narodnosti i kulture. Liječnik, istražitelj svega što je vezano za povijesnog Isusa i razvoj prve Crkve. Napisao je Isusovu povijest od navještenja do uskrsnuća, a zatim nastavlja pisati o mističnom tijelu Krista uskrsloga, opisujući širenje Radosne vijesti preko apostola, i njihova učenika, velikog apostola-Pavla , osnivanje i razvoj kršćanskih zajednica po rimskom carstvu.

Luka je dugogodišnji Pavlov pratilac i učenik. On u prvi plan stavlja Božje milosrđe. Njegovo evanđelje daje veliku važnost grešnicima, siromasima, ženama, bolesnicima, osobama i skupinama s margine. On obuhvaća svih. Svima je Isus RADOSNA VIJEST. Ima misijsku širinu. Nije uvjetovan starozavjetnom predajom. Ipak s lakoćom tumači Isusa kao ispunjenje proročkih obećanja.

Osvrt na misna čitanja:

U prvom čitanju Nehemija donosi izvješće o tome kako je započela duhovna obnova Židova, povratnika iz ropstva u Jeruzalem. Svećenik Ezra do podne, s povišenog mjesta, čita knjigu Zakona svima koji su mogli razumjeti. Tumači im po odlomcima da shvate što bolje.

Proglašava taj dan POSVEĆENIM Gospodinu Bogu naroda. Narod odgovara AMEN, klanja se licem do zemlje. U drugoj polovici dana Nehemija šalje narod da ide i jede masna jela, da pije slatko i daje onima koji nisu ništa pripremili. Zabranjuje im plakanje i tugovanje jer u posvećen dan, Gospodin se raduje i time snaži narod.

U našem narodu se kaže da nedjelja ne da postu na sebe. Post je ustezanje od masnih jela i slatkih-žestokih pića. U korizmi se mogu svi dani postiti osim nedjelje jer je to dan posvećen Gospodinu.

U ovom čitanju imamo primjer kako kršćani slave nedjelju. U prvom djelu dana idu na zajedničko euharistijsko slavlje. U popodnevnim satima blaguju bolja jela i pića, odmaraju, druže se i od svojih jela daju onima koji nemaju, kako bi i oni, u svoj punini slavili dan Gospodnji. Liturgijsko slavlje zajednice nastavlja se kroz obiteljsko slavlje i solidarnost sa siromasima. Svi oblici Božje nazočnosti su uključeni: Euharistija, zajednica, obitelj i siromasi.

Ovo nam daje jasnoću i potiče nas da svoje nedjelje organiziramo sa svim ovim dijelovima. One će biti Bogu na slavu, a nama će davati jakost za sljedeći radni tjedan.

Evanđelje nam donosi uvid u razloge i nastajanje Lukina evanđelja i spaja Isusov javni govor u sinagogi u Nazaretu. Luka je pomno ispitao sve što je bilo od početka. Ispitao je očevice i sluge Riječi. Piše vrlom Božjem prijatelju Teofilu kako bi potvrdio ono o čemu je već bio poučen.

Zatim Luka tumači Isusovo poslanje riječima iz proroka Izaije. On preuzima PROGRAM iz Izaije i proglašava ga svojim poslanjem, kojega će vršiti silom Duha Svetoga, da izvrši Očevu volju: donijeti spasenje svakom čovjeku u njegovim konkretnim životnim i društvenim okolnostima. Spašenost je ljudsko iskustvo u sili Duha Svetoga. Počinje na zemlji, a dovršava se u nebu.

Isus je došao proglasiti godinu milosti Gospodnje. U Starom Zavjetu svaka pedeseta godina proglašavala se godinom oprosta svih dugova materijalne naravi, robovi su se oslobađali, ratovi zaustavljali, zemlja se vraćala svojem prvotnom vlasniku. To je bila socijalna reforma i novi početak. Svi su bili isti, jednaki, slobodni, imali svoju zemlju za obrađivati. Crkva u Africi i Južnoj Americi ovo evanđelje tumači sa stajališta siromaha i obespravljenih. U bolje stojećim zemljama se tumači kao duhovno oslobođenje, duhovna sljepoća, zarobljenost osobnim grijehom.

Zapravo obadva tumačenja su ispravna i čine jednu cjelinu. U nerazvijenim zemljama su vidljiviji materijalno-tjelesni znakovi: glad, siromaštvo, kriminal, neznanje, bolesti. U razvijenim zemljama vidljivi su znakovi duhovnog siromaštva: ovisnosti, bezboštvo, nepoštivanje Božjih zakona. Duhovno i materijalno su povezani i međuovisni. Materijalni bogataši duhovni su siromasi koji prisvajaju bogatstvo ovog svijeta i uzrok su bijednog života milijarda ljudi.

Isus je Očev pomazanik koji proglašava milosnu godinu koja nema kraja. Zahvaća u sve sfere života i sve društvene strukture. Svojim programom oslobađa od svih vrsta duhovne i tjelesne zarobljenosti , gradi novi Božji narod, Crkvu koja je Njegovo mistično tijelo gdje svaki ud ima svoju nezamjenjivu ulogu, poslanje.

U svijetlu novog ustroja naroda Božjeg razumljiva je današnja poslanica Korinćanima. Od kaosa, nastalog zbog sebičnog iskorištavanja i tlačenja bogatih nad siromašnim, kršćani svojim zauzetim radom i svjedočenjem izgrađuju kozmos snagom Duha Svetoga. Kraljevstvo Božje pravednosti, slobode, ljubavi u istini i životu po mjeri čovjeka.

Gradimo novo nebo i novu zemlju gdje će djeca biti vrata novog doba, epohe solidarnosti i bezuvjetne ljubavi.

Za svoj osobni duhovni rast uzmimo Isusovu rečenicu za sebe i svako jutro je ponavljajmo kao molitvu:

DUH GOSPODNJI NA MENI (REĆI SVOJE IME RADI SNAŽNIJEG DOŽIVLJAJA) JER ME POMAZA. ON ME POSLA BLAGOVJESNIKOM BITI SIROMASIMA ...

Ova molitva prožeti će vaš dan, vaše dnevne događaje, bit će svjetiljka koja gori, a ne izgara već užiže srca ljudi koji vas u danu i tjednu susretnu.

S Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Druga nedjelja kroz godinu C.

S nedjeljom Isusova krštenja započinje takozvano „ vrijeme kroz godinu“. Ono se sastoji od 33/34 nedjelje koje su izvan vremena došašća, božićnog vremena, korizme i uskrsnog vremena.

Svako od ovih liturgijskih vremena razmatra jedan period Isusova života. Vrijeme kroz godinu promatra Isusa Učitelja, njegovo javno propovijedanje i djelovanje.

Druga nedjelja kroz godinu promatra Isusa s majkom i prvim učenicima na svadbi u Kani galilejskoj.

Isusovo prvo čudo je prvi javni nastup u Ivanovu evanđelju. Već od treće nedjelje pa do kraja nedjelja vremena kroz godinu uzima se evanđelje od Marka ili Mateja ili Luke.

Kako bi se sva evanđelja pročitala, nedjeljno evanđelje podijeljeno je na tri djela označena sa tri redna slova: A, B, C. Kroz tri godine sva tri sinoptička evanđelja se u cijelosti pročitaju.

Ivanovo evanđelje dijelom se čita kroz korizmu i vazmeno vrijeme.

Prvo čitanje je iz proroka Izaije 62, 1-5.

Izaija je prorok i savjetnik na kraljevu dvoru. Rođen je u Jeruzalemu u 8 stoljeću pr. Kr.

On je najškolovaniji prorok, poznaje povijest svojega naroda. On naglašava svetost Jahve, izabranost Jeruzalema, Davidovu predaju. Bog je mjerilo svakog ljudskog djelovanja. Bit ljudske krivnje je oholost i neposlušnost Bogu.

Izaija ima učenike koji skupljaju njegova proroštva, ispisuju ih na pergameni. Knjiga proroka Izaije ima 66 poglavlja. Obuhvaća period od izgnanstva, vrijeme asirskog i babilonskog sužanjstva do Kira, perzijskog kralja, koji pušta da se izabrani narod vrati u domovinu i obnovi Hram.

Očita je predaja koja se nastavljala kroz više generacija pod imenom Izaije proroka. To je vidljivo po stilu pisanja, jeziku i teološkim temama kao i vremenu nastanka spisa.

Današnje prvo čitanje govori o obnovi svetog grada Jeruzalema, za kojim Jahve čezne kao što zaručnik čezne za svojom zaručnicom.

Nakon nevjernosti narod je doživljavao sužanjstvo kao ostavljenost od Jahve. Jeruzalem, mjesto gdje je Jahve prebivao sa svojim narodom bilo je OPUSTOŠENO. Više toga neće biti. Narod je zaručnica, Božja milina, Udata, kruna divna i kraljevski vjenac na dlanu Boga svog.

Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.

Osim što se ovo proroštvo odnosi na izabrani narod u Starom Zavjetu još više se odnosi na Crkvu, Kristovu zaručnicu koju je zaručio krvlju na križu.

U Crkvi su redovnički redovi, družbe, pokreti, grupe, udruženja okupljena od Krista Isusa da budu njegova milina, divna kruna. Vijenac koji ukrašava njegovu zaručnicu Crkvu.

Također ova slika opisuje zaruke između Boga i svake duše. Za svakom ljudskom dušom Bog čezne, uzdiše, pati. Svakoj kaže: „Ti si moja milina. Tebi se radujem kao što se mladić raduje nevjesti. Tobom se ponosim, ti si moja divna kruna i moj dragocijeni vijenac.“

Duša koju Bog izgrađuje postaje djevicom. On je čisti od svega što je od ovoga svijeta- prolazno, pokvarljivo, zarobljivo ...

Uzmimo ovu intimnu i snažnu povezanost koja počinje u sakramentu krštenja između Boga zaručnika i svoje duše koju je Bog za sebe predodredio prije svih vjekova. Tvoje duše koju je Krist svojom krvlju posvetio.

Pripremimo se za ovu nedjelju kao Kristove zaručnice. Duša nadilazi rod, spol. Svaka duša je stvorena da bude Božja zaručnica. Posvetimo vrijeme, misli i srce ovim riječima iz prvog čitanja. Upravljene su svakome pojedinačno. One su Božje milovanje naših duša. Naš ljudski doživljaj ljubavi pretvaraju u božanski, potpun, vječan.

Dok budemo slušali nježne riječi ljubavi svoga zaručnika Boga i tvoja duša će šaptati nježno iste riječi Njemu, svojemu Zaručniku. Govorit će mu: „Bože, ti si moja milina, ja sam tvoja udata. I kao što se nevjesta raduje svojem ženiku ja se tebi veselim, tebi se radujem o Bože moj.“

Duša zaljubljena u Boga pažljivo sluša svaku Njegovu riječ i sama mu uzvraća istim riječima. Jer ljubav se služi istim riječima u obrnutom smjeru.

Izvor naše zajedničke i pojedinačne radosti je: Bog je za sebe zaručio naše duše i od njih izgradio sebi Zdenac gdje privlači tisuće drugih duša da ih sa sobom zaruči.

S Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Ivan je pozivao na obraćenje i krstio vodom na rijeci Jordanu. Narod je bio u iščekivanju i mnogi su se u svom srcu pitali nije li on možda Krist. Zato im je Ivan svima rekao: „Ja, vas, istina vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.“ Do trenutka krštenja Isus se nije razlikovao od naroda. Mnogi su se tog dana krstili vodom, ali samo se nad njim rastvorilo nebo i sišao Duh Sveti u obliku golubice. U tom trenutku glas se s neba zaorio: „Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ Otac nam je objavio svojeg preljubljenoga Sina. U vodu je ušao Isus iz Nazareta, a izišao je Krist- Pomazanik. Čovjek, među drugima, ali ne kao drugi, prvi među grješnicima, ali ne grješnik.

Krštenje je promijenilo Isusov život. Isus se nikada više neće vratiti u Nazaret i živjeti onaj život. Živi novi život s Ocem i Duhom Svetim. Započinje svoje poslanje otkupljenja i spasenja ljudi od njihovih grijeha. Svima nam pokazuje put spasenja, poniznosti i trpljenja koji nas vodi u Život.

Krštenje je početak novog života, krštenje preobražava naš život, tako da Duh Sveti može djelovati u nama, i učiniti i nas „slugama Božjim“ spremnim i život svoj darovati u ljubavi i službi za bližnje.

Neka naše krštenje bude i naše posvećenje Bogu u ljubavi i u službi bližnjima. Blagdan Krštenja Gospodinova je prilika da promislimo i postavimo sami sebi pitanje: Kako živim krsne zavjete i obećanja? Koje je moje poslanje? Dali sam Kristov-ova? Živim li s Kristom? Na ova pitanja ne moramo davati odgovor drugima. Stanimo pred Gospodina i odgovor dajmo sami sebi. Potom ga zamolimo da oživi u nama krsnu milost. On će nam u tome rado pomoći. Kao što je Isusa Duh Sveti jačao, tako jača i nas u našem životu. Mi se trebamo moliti i otvoriti srce kako bi milost Božja mogla djelovati u nama. Živimo našu vjeru obnavljajući svoje krsno obećanje svaki dan potvrđujući ga svjedočenjem, djelima i vjerom.

Neka nam svima bude sretan i blagoslovljen dan Krštenja Gospodinova i našega!

Blaženka

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Prvo čitanje i psalam nam na ovaj blagdan Bogojavljenja govore o kralju, svjetlosti, narodima koji dolaze s poklonima…Najavljuju proroci Isusovo rođenje i dolazak. Kada On dođe, bit će pjesme, radosti, klanjanja, darova. Cijeli svijet će se „promijeniti“.

U evanđelju zvijezda mudrace vodi do Betlehema. Pokušajmo sudionike ovog posebnog događaja povezati s nama i našim životima.

Mudraci su ovim poduhvatom pokazali spremnost na putovanje, novo iskustvo, avanturu, radosniji život, zajedništvo s Bogom…Put kojim su došli do Isusa bio je dug, težak, neravan, pun straha i neizvjesnosti, mračan, hladan…Zvijezda simbolizira svjetlo koje je cijelo vrijeme vodila mudrace da dođu do cilja- Boga.

Mi, Zdenčani trebali bi biti kao ovi mudraci, spremni na nove i daleke putove, drukčije situacije i ljude, različite događaje, ali uvijek s ciljem da idemo Bogu i prema Bogu. Da na svakom putovanju, u svakoj situaciji, i u svakom čovjeku vidimo i tražimo Isusa, da se jedino Njemu idemo klanjati i nositi „darove“. Da se u susretu s Njim uvijek iznova mijenjamo, da postajemo bolji, ponizniji, radosniji… Taj put kojim idemo je jedan i jedini Put za nas. Ne tražimo druge putove jer ćemo zalutati i izgubiti se u mraku (naša oholost, umišljenost, skučenost, bojažljivost…), izgubit ćemo Zvijezdu koja osvjetljava našu dušu, i srce i koja nas može dovesti do Boga.

Budimo mudri i tražimo Isusa!

Lana

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U evanđelju četvrte nedjelje Došašća opisano je „hitanje“ Marijino rodici Elizabeti, udaljenoj oko 100 km od Nazareta. Također Elizabetina radost i zaigranost djeteta u njenoj utrobi. Čujemo kako Elizabeta iz  svega glasa blagoslivlja majku Gospodina i Spasitelja svojega. Njeno divljenje Marijinoj vjeri i prepuštanju volji Božjoj da se kroz nju ispuni.

Poslanica Hebrejima opisuje Kristov dolazak na svijet gdje je izvršio volju Oca svojega. Savršena žrtva Bogu najmilija;  Isusova je  spremnost i poslušnost roditi se kao ograničeni stvor, čovjek smrtnik da posveti svojim tijelom sve smrtnike i učini nas besmrtnim.

U Evanđelju imamo Marijino HTIJENJE, u Hebrejima imamo Kristovo HTIJENJE vršiti u potpunosti Očev plan spasenja. Marija se svojim predanjem Bogu, stavlja u službu trudnoj rodici Elizabeti. Donosi joj Isusa koji  u njoj prouzrokuje klicanje i radost. Marija volontira tri mjeseca pomažući Elizabeti.  Sve je radila. Uz posao dijelila je s Elizabetom osjećaje s kojima se susreće starija  žena koja nije prije rađala. Marijina prisutnost i zajednička molitva davale su Elizabeti  sigurnost i povjerenje da je Bog uz njih. Nju i Zahariju hranila je nadom i ohrabrivala ih. Slušala i sudjelovala u  njihovim  radostima,  strepnjama  i sumnjama. Pripremala potrebne stvari za novorođenče. Svaka stvar i svaki trenutak su važni. Marija je bila Božje srce u kući i životu Elizabete i nijemog Zaharije.

Dok je boravila i pomagala Elizabeti nije bila oslobođena svoje neizvjesnosti, rizika i straha od reakcije zaručnika Josipa, svoje rodbine i Nazarećana. Kad Bog poziva i šalje na neki zadatak ne oslobađa od vlastitih poteškoća i rizika.

Pogledajmo očima Zdenca Milosrđa.  Bog nas šalje da  hitamo po gradovima i selima naše domovine  i  drugih zemalja,  tražeći one koji su zatvoreni u kućama jer ih je stid svojeg siromaštva. Ulazimo u njihove kuće i pozdravljamo ih veselo. Svjesni da smo sredstvo Božje pomoći njima, zadržavamo stav i ponašanje Marije u kući Zaharijinoj. Stavljamo se u službu osobama u njihovim životnim okolnostima. Vjerujemo da Bog ima veliki plan s njima na ovom svijetu i za vječnost.

Također,  od samog susreta pa nadalje otvoreni smo za njihovo kazivanje da su Boga susreli i da im je učinio velika djela.

Naše služenje neka prati molitva:

Tvoja ruka Bože  neka bude
nad čovjekom desnice tvoje,
nad Misionarom Milosrđa kog za se odgoji!
Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.

U radosti iščekujmo  Božić.

s. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Što se više bliži Božić sve su ushićenija misna čitanja.

Stalno upirem pogled u obrnuti smjer čitanja i promatranja: evanđelje, druga poslanica, prva poslanica i na kraju pjesma psalma.

Uživimo se u prizor ovog evanđelja: Ivan Krstitelj na rijeci Jordanu, blizu judejske pustinje, poznat kao veliki isposnik, prorok i učitelj, oglasio da je vrijeme pri kraju i da je zadnji čas za učiniti zaokret od grešnog života k Bogu, kako bi izbjegli Božji gnjev i kaznu.

Narod je zabrinut, tjeskoban za svoje spasenje. Svjestan je svoje udaljenosti od Boga i njegovih zakona. Ne pronalazeći odgovora kod učitelja Tore, hrle Ivanu Krstitelju s jednim jednostavnim i bitnim pitanjem: „Što nam je činiti?“

To je zajedničko pitanje svih, mnoštva.

Pitanje na osobnoj razini.

Na to pitanje  Ivan odgovara: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako."

Tu su izrečene najosnovnije ljudske potrebe. Radi se o goloj egzistenciji i dostojanstvu čovjeka: hrana i odjeća. Također o jednakosti među susjedima. Ne kaže daj mu svoju staru haljinu niti hranu koja ti je ostala od jučer. Dvije haljine koje su ti jednako drage  i hranu koju si pripremio za sebe i svoju obitelj.

Ovo je krasan poticaj i potvrda svim kršćanima koji u Božićno vrijeme odvajaju od svojih dobara i  u svojim bližnjima obdaruju Isusa. Vrijeme je velike ekonomske krize, mnogi nemaju za grijanje, za režije, za hranu, za toplu zimsku obuću i odjeću.

Kupiti nekome božićno drvce, pozvati nekog samca na božićni ručak. Duh Sveti će nam šapnuti što ćemo i kako ugostiti malog Isusa koji se krije u siromahu ,bilo duhovnom ili materijalnom.

Carinici i vojnici pitali su Ivana Krstitelja što im je činiti u njihovom poslu da ih Bog spasi. Ivan im je skrenuo pažnju da se drže propisa zakona koji im nalaže do koje mjere i na koji način se trebaju odnositi prema poreznim obveznicima  i građanima. Biti pravedni,  je osnova jednakosti i sigurnosti među građanima, socijalna pravda.  Na pravednosti i ispravnom obavljanju državnih službi počiva pravna  država,  koja ima perspektivu razvoja gdje je svatko ima život u punini po mjeri čovjeka.

Naše nastojanje u solidarnosti je preduvjet-priprema da nas Isus krsti Duhom Svetim i ognjem. Uvijek iznova, čisteći našu nutrinu od mrtvih djela koja smo učinili s nekom ljudskom računicom, slikovito „pljevom“ koja ne ide u Isusove žitnice.

Iz poslanice Filipljanima ističem:“Blagost vaša neka je znana svim ljudima!“

Isuse blaga i ponizna srca učini srce moje po srcu svome.

U blagosti i samozataji obdarimo naše bližnje Isusom koji po nama i našim dobrima rješava životne tjeskobe onih koji su nam u kući, susjedstvu, misijama, koji su nam neprijatelji.

Ekstra VELIKI dar Isusu bit će kada ga obdarimo konkretnim darom u osobi koja nam je nanijela neku nepravdu.

Zdrenčani razveselimo Isusa svatko pojedinačno darivajući ga u osobama koje ljudski ne zaslužuju dara. Kroz nas Isus će se začeti u njima krstom Duha Svetoga i ognja njegova.

U ozračju iščekivanja i bdijenja razmišljajući i moleći za oči vjere meditirajmo nad prvim čitanjem. Ugradimo svoje sinovstvo, Crkvu, ime Zdenca u ove stihove:

Klikći od radosti, Kćeri /Sine Crkve,
viči od veselja, Zdenče Milosrđa! Veseli se
i raduj se iz sveg srca, Kćeri/Sine Pokreta Misionara Milosrđa.

Objavite narodima djela njegova,
razglašujte uzvišenost imena njegova!

Sjedinjeni u postu, molitvi i djelima milosrđa skupa hodočastimo u susret  malom Isusu.

S ljubavlju,

S.  Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Druga nedjelja Došašća svojim čitanjima nas poziva da se pripremimo za Gospodinov dolazak. Bog je progovorio u pustinji Ivanu, sinu Zaharijinu i time ga pozvao u proročku službu. Bog ga zove da propovijeda krštenje u znak obraćenja za oproštenje grijeha, da pripravlja židovski narod na nešto novo. Poziv dolazi u vrijeme kada su šestorica vladara vladali onim krajem i onim svijetom. To su okrutni, praznovjerni ,povodljivi i sumnjičavi vladari  koji su ugnjetavali narod. Vrijeme u kojem su veliki svećenici Ana i Kajfa, bili poznati po svojoj pohlepi za čašću. U tom i takvom  svijetu svaki pojedinac i svi narodi mogu doživjeti spasenje Božje. To možemo i mi danas, ako se s radošću otvorimo Bogu koji nas spašava po Kristu.

Poslušajmo-Glas viče u pustinji: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.“

Pojam pustinje je važan kao geografsko područje i kao mjesto, ozračje za susret s Bogom. Izraelci su pri izlasku iz egipatskog ropstva morali kroz Sinajsku pustinju ući u Obećanu zemlju.  Ilija se u pustinji obnovio u proročkom zvanju. Pojedinci i grupe su se povlačile u Judejsku pustinju na post, molitvu da bi produbili ovisnosti o Bogu. Bog je Ivanu u pustinji progovorio.

Pronađimo i otiđimo i mi  u svoju pustinju, svjesni da nam je potrebno obraćenje. Priznajmo svoju grešnost, otvorimo se Bogu kako bi se u nama poravnale staze, snizili brjegovi, izravnali putovi i ispunile doline.

Očistimo svoje srce i dušu, priznajmo svoju krhkost i nastavimo životno putovanje čvrsto oslonjeni na Boga.

Ispunimo se  nadom i radošću i prihvatimo spasenje koje nam Bog nudi. Postanimo suvremenici one stvarnosti na koju nas Bog poziva po Ivanu Krstitelju: „Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.“

Dragi Zdenčani, Bog očekuje našu suradnju u ostvarenju njegova Kraljevstva koje je započelo s Isusom. Pozvani smo da živimo istinu Evanđelja, kako bismo bili glasnici Istine i svjedoci Svijetla u tami vremena u kojem živimo. Znam da se ne osjećamo dostojnima niti spremnima za to veliko djelo, na koje smo pozvani, ali Isus nas treba. Ako se odvažimo predati i staviti u službu Kristovu, onda će se u nama očitovati slava Gospodnja i u nama će se proslaviti Krist.

Nadam se da svi želimo da budemo oni preko kojih će svaki čovjek vidjeti spasenje Božje. Zbog toga s velikom željom i velikodušnošću dajmo Isusu cijelo svoje biće, svoje sposobnosti, svoje srce i svu svoju volju.

Blaženka

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Prva nedjelja Došašća-IŠČEKIVANJA. Intenzivna priprava-čišćenje duše i tijela.

„Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji."

Krepost UMJERENOSTI  u svemu pa i životnim brigama osposobljava dušu i tijelo za  BUDNOST u svrhu bdijenja te iščekivanju Isusa koji dolazi na skriven način, kada mu se najmanje nadamo, u obliku koji nema odsjaja božanske moći.

Savjet  za održati se budnim je stalna sjedinjenost uma i srca s Bogom po molitvi ponavljanja koju nam riječ Božja predlaže:

„Pokaži mi, Jahve, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj:
u tebe se pouzdajem svagda. „

Mise zornice prožimaju cijeli dan. Vrijeme kada smo pažnjom usmjereni na sve detalje i doživljaje naše duše u dnevnim okolnostima obaveza i planova. U  Došašću  dodatno činimo fine detalje kako bi se Isus rodio u drugim dušama, dalekim i onima koje imaju „izgled“ betlehemske štale, životinjskog smještaja. Vrijeme je nove evangelizacije s novim žarom brige za duše naših bližnjih.

Drugo čitanje iz Solunjana  nekako se posebno doima  Misionara Milosrđa (ne samo njih).

„Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima RASLI I OBILOVALI ljubavlju kakva je i naša prema vama.“

Ovo je POZIVNICA od svetog Pavla za nas u ovoj pripremi za Božić. Uzeli smo za vježbu „tajnog prijatelja“ u novim biblijskim grupama. To su konkretna djela ljubavi  prema jednoj osobi u grupi: da za nju molimo Zlatnu krunicu , da joj priredimo neko malo iznenađenje s puno srca.

Ovo je prijedlog za svih nas u Zdencu da ove dane do Božića obilujemo lijepim djelima milosrđa prema osobama koje su u Zdencu. Prvenstveno da svaku svetu Misu, zornicu ili nedjeljnu,  na oltar stavimo sva lica iz Zdenca, da ih Gospodin obasja SVOJIM LICEM i da im dadne svoj IZGLED I OKUS EUHARISTIJSKOG KRUHA.

Postavši posvećeni Isusov kruh nahranimo svaki dan glad i žeđ barem jednog Zdenčanina. Duh će nam nadahnuti ime i način. Odaberimo one koje najmanje kontaktiramo. Kad to budemo činili vjerujmo da je Isus u tom bratu i sestri.

Tako ćemo se osobno odazvati Pavlovoj pozivnici da rastemo i obilujemo ljubavlju između sebe.

Nemojmo stati samo na Zdenčanima. Radimo to sa svojim ukućanima i kolegama na poslu ili fakultetu. Čineći ovo,  Jeremijino proroštvo iz prvog čitanja bit će ispunjeno ove godine, za ovaj Božić.

U one dane Judeja će biti spašena, Jeruzalem će živjeti spokojno. A grad će se zvati: `Jahve, Pravda naša.`

Jeruzalem označava svaku osobu i zajednicu koja u djela provodi što Isus traži u današnjem evanđelju i Pavao u svojoj POZIVNICI.

Svim Zdenčanima i prijateljima Zdenca molim od Gospodina ustrajnost i ljubav u pripremi za već započeto dolaženje velikog Boga u malim prilikama.

S ljubavlju,

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa