Ja vas ovdje molim u ime malenih: spasite nerođeno dijete, prepoznajte prisutnost Isusa u njemu. Sveta Majka Terezija u Oslu na dodjeli Nobelove nagrade 10. prosinca 1979.
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
6 1One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. 2Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. 3I klicahu jedan drugome: “Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!” 4Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. 5Rekoh: “Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!” 6Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; 7dotače se njome mojih usta i reče: “Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.” 8Tad čuh glas Gospodnji: “Koga da pošaljem? I tko će nam poći?” Ja rekoh: “Evo me, mene pošalji!”
Pripjevni psalam: Ps 138,1-5.7-8
138 1Davidov.
Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđela pjevam tebi,
2bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu.
Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost,
jer si nada sve uzveličao
obećanje svoje.
3Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.
4Nek` ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje
kad čuju riječi usta tvojih,
5nek` pjevaju putove Jahvine:
“Zaista, velika je slava Jahvina!”
7Kroz nevolje kad budem kročio, život mi čuvaj,
pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana;
nek` me tvoja spasi desnica!
8Jahve, što ja počeh, ti dovrši!
Jahve, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!
Drugo čitanje: 1 Kor 15,1-11
15 1Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite, 2po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. 3Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; 4bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; 5ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. 6Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. 7Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. 8Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni. 9Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju. 10Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni - ali ne ja, nego milost Božja sa mnom. 11Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete.
Evanđelje: Lk 5,1-11
5 1Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. 2Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. 3Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. 4Kada dovrši pouku, reče Šimunu: "Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov." 5Odgovori Šimun: "Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže." 6Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. 7Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. 8Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" 9Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, 10a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!" 11Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Božji poziv centralna je tema ove nedjelje. Božji poziv srce i cijelo biće RASPLAMSAVA. Promotrit ćemo poziv Izaije proroka, prva četiri Isusova učenika i ukazanje Isusa uskrsloga svojim apostolima, posebno Pavlu koji ga je susreo nakon uskrsnuća.
Sva tri čitanja polaze i dokazuju da Božji poziv počiva na osobnom SUSRETU s Bogom, s Isusom Kristom, s Evanđeljem.
Temeljni Božji poziv primamo začećem u utrobi majke- poziv biti muškarac, biti žena.
U krštenju primamo poziv biti sinovi i kćeri na sliku Isusa iz Nazareta, biti za druge, biti sinovi nebeskog Oca, braća i sestre međusobno. Ponašati se kao Krist, biti Božji pomazanici koji posreduju vječno spasenje za druge , počevši od svoje obitelji pa do kraja svijeta.
Specifični Božji pozivi su: bračni život, svećenički stalež , redovnički i misionarski poziv.
Izaija ima viđenje u jeruzalemskom Hramu. Vidi Gospodina gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Vidi i čuje klicanje serafina koje Izaija doživljava kao trešnju i dim koji ispunja sveto mjesto. Prožet je strahopoštovanjem. U blizini Božjeg veličanstva spoznaje svoju grešnost i pripadnost grešnom narodu. Izaija JAUČE. Vapi za spasenjem kojega samo Bog može dati. Svjestan da je sam po sebi osuđen na propast i samo ga sveobuhvatni sveti Jahve može spasiti.
Ovdje imamo tri ključna dijela: TEOFANIJU – Bog se otkriva i ostaje tajnom; POSVETU – čisti Izaiju preko svojih službenika, priprema ga za proroka; POSLANJE - šalje Izaiju da govori njegove poruke.
Susret s Bogom sadrži duboki i mistični doživljaj Njegove veličanstvene, svete i tajanstvene prisutnosti. Sa sobom nosi divljenje Božjem veličanstvu na kojoj počiva veličina poziva i poslanja čovjeka. Istovremeno se pojavljuje vlastiti osjećaj malenosti, grešnosti, krhkosti, nedostojnosti, straha, osjećaja ništavnosti.
Dušu zapljuskuje i natapa osjećaj važnosti za Boga, izabranosti i povjerenja koje Bog ima za osobu da po njoj djeluje među narodom za vječno spasenje. Svi ovi osjećaji se miješaju. Nekada su izrazitiji jedni a nekada drugi. Doživljaj Božje umiješanosti u vlastitu intimu je kao plamen koji gori u grudima, grije, pecka, ne da mira, potiče, gura, pokreće na novo, nepoznato, rizično.
Žar prvog poziva ostaje prisutan kroz cijeli život. Ponekad je pod naslagama „pepela“ okolnosti ili životnih duhovnih faza. Ipak je živ. S vremena na vrijeme bukne poput rasplamtjele baklje koja pokazuje put u zimskoj noći duše. Unutarnjem ognju uvijek se vraćamo. Na njemu se grijemo. On nam zarumeni lice i zastakli oči. Kad smo u svetištu svoje duše, na koljenima pred Božjim veličanstvom, Njegov plamen raste u našim grudima.
Sveto poslanje pretpostavlja ognjeno čišćenje. Vatra sve uništava ostavljajući ono neprolazno, nepodložno truleži, vječno. Božja riječ je VJEČNA. Da bi se izgovarala potrebno je srce i usne očistiti od svih ljudskih primisli i nečistoća. Iskusiti vlastitu nedostojnost, grešnost u smislu ljudske ograničenosti i krhkosti, posebno u vidu ljudskih računica. Vapiti: „Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku“. Vikati svim svojim srcem, neprestano ponavljati molitvu doživljavajući ljepotu Božjeg poziva da budemo misionari Njegove Riječi i Njegove svetosti.
U Evanđelju sv. Luka opisuje poziv Šimuna i druga tri učenika na Genezaretskom jezeru. Šimun u ribarskim okolnostima doživljava Božju čudesnu prisutnost, spoznaje svoju grešnost, baca se na koljena i zaklinje Isusa da ode od njega radi njegove grešnosti. Isus ga čisti s riječima: „ne boj se“! Odmah dodaje riječi poslanja: „od sada ćeš loviti ljude“.
Izvukli su lađe na kopno. Do poziva ovi ribari bili su okupirani lađama, krpanjem mreža, ribom. Od sada su zauzeti Isusom, njegovom mrežom riječi i djela, njegovim poslanjem da love ljude - duše za vječnu svadbu Janjetovu.
Ove nedjelje u svijetlu znakova pozvanosti od Boga da budemo njegovi misionari, pronađimo u sebi sličnosti s pozivom Izaije i Šimuna Petra.
Promotrimo sljedeće:
Oganj radosti rasplamsava srca Misionara Milosrđa.
S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa
1 4Dođe mi riječ Jahvina: 5“Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.” 17Ti bedra svoja sad opaši, ustaj, pa ćeš im govoriti sve što ću tebi zapovjediti. Ne dršći pred njima, da ne bih morao učiniti da uzdršćeš pred njima. 18Danas te, evo, postavljam kao grad utvrđeni, kao stup željezni, k`o zidinu brončanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih, svećenika i naroda ove zemlje. 19I borit će se s tobom, al` te neće nadvladati, jer ja sam s tobom da te izbavim,” riječ je Jahvina.
Pripjevni psalam: Ps 71,1-6.15.17
71 1Tebi si, Jahve, utječem,
ne daj da se ikada postidim!
2U pravdi me svojoj spasi i izbavi,
prikloni uho k meni i spasi me!
3Budi mi hrid utočišta
i čvrsta utvrda spasenja:
jer ti si stijena i utvrda moja.
4Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora,
iz šake silnika i tlačitelja:
5jer ti si, o Gospode, ufanje moje,
Jahve, uzdanje od moje mladosti!
6Na te se oslanjam od utrobe;
ti si mi zaštitnik od majčina krila:
u te se svagda uzdam.
15Ustima ću naviještati pravednost tvoju,
povazdan pomoć tvoju: jer im ne znam broja.
17Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.
Drugo čitanje: 1 Kor 12,31-13,13
12 31Čeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega!
13 1Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. 2Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! 3I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. 4Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; 5nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; 6ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; 7sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. 8Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. 9Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. 10A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. 11Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. 12Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! 13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.
Evanđelje: Lk 4,21-30
4 21On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima." 22I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?" 23A on im reče: "Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju." 24I nastavi: "Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. 25Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. 26I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. 27I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac." 28Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, 29ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. 30No on prođe između njih i ode.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
U misnim čitanjima ove nedjelje glavni likovi su prorok Jeremija i Isus Nazarećanin. Njihov poziv, poslanje i nevolje koje proističu iz vjernog služenja Bogu.
Jeremija je pralik Isusa, imaju sličnu sudbinu, propovijedaju obraćenje srca, posjeduju jaku svijest da su u službi Božjeg kraljevstva.
Jeremija živi u krizno vrijeme, kada je sveti narod skupa sa svojim kraljevima, knezovima i duhovnim vođama zastranio od Boga i njegovih zapovijedi. To je između 650. i 580. godine pr. Kr. Rođen je u svećeničkoj obitelji, benjaminovac iz mjesta Anatota, blizu Jeruzalema.
Bio je laik, neoženjen, a to se tumači da se u potpunosti posvetio svojem proročkom poslanju. Kad ga je Bog pozvao bio je vrlo mlad, jako nježan i osjećajan. Takvomu Bog zadaje da „čupa i sadi, ruši i gradi“ ( Jer 1,10), totalno u suprotnosti s njegovom naravi. On narodu nagoviješta nesreću.
Jeremija opisuje kako je duboko doživio Božji glas koji ga poziva: „Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima…“. Slutio je da će morati govoriti protiv ponašanja svećenika, kraljeva i naroda. Gospodin ga ohrabruje, ne dopušta mu drhtanje pred neprijateljem. Stavlja mu sliku utvrđena grada kojega nastanjuje Božja sila i snaga. Priprema ga za udarce i napade koje će zadobiti u borbi od moćnika, ali mu garantira da ga oni neće savladati: … „jer ja sam s tobom da te izbavim“.
Vrlo slično se događa Isusu nakon što je u sinagogi proglasio sebe Pomazanikom Duha Svetoga koji proglašava godinu milosti Gospodnje za svih, s naglaskom na sve vrste ugroženih od ljudi i grijeha.
Nije ostalo na prvotnom divljenju. Isusovo tumačenje Pisma izazvalo je pitanja, sumnje radi poznavanja njega kao mještanina, sina Josipa tesara. Površno izvanjsko poznavanje Isusa ispriječilo se na vratima vjere i tajne pred njegovom osobom, pozivom i poslanjem da provede riječi koje je netom pročitao.
Isus navodi primjere udovice, ne židovke, koju je prorok Ilija spasio da ne umre od gladi skupa sa sinom, i Naamana Sirca kojega je prorok Elizej ozdravio od gube jer je povjerovao i poslušao da se okupa u Jordanu. Isusovo apeliranje da je poslušna vjera preduvjet njegova spasiteljskog djelovanja, slušatelje ispunja gnjevom do mjere da su ga odveli na rub brijega da ga strmoglave. Isus je na rubu brijega prošao između njih i otišao.
Njegov autoritet s kojim je prošao ukazuje na njegovu snagu koju je primio od Oca za ovo opasno poslanje. On je u Ocu i Otac je u Njemu. Bez Očeva dopuštenja ništa zla mu se neće dogoditi.
U ogledalu Isusa i Jeremije pogledajmo sebe, svoj poziv i poslanje biti kršćani s bojama milosrdne ljubavi koja je velikodušna i dobrostiva prema svima i u svim okolnostima. Također u opasnostima, kad smo napadnuti, izrugani, izazvani, izvikani, odvedeni na „rub odbačenosti“ od nama važnih osoba, šefova, susjeda, kolega i svih „razumnih“ ovoga svijeta.
Mi smo GRAD Božjim pozivom utvrđen, On je naš željezni stup, naša zidina od bronce.
Riječi koje je Gospodin rekao Jeremiji sada govori tebi kao pojedincu, nama kao Zdencu Milosrđa.
Ovo su riječi miline Gospodnje. Prebivajmo u njima, neka preplave naše osjećaje, naš um neka ih spusti u naše srce. Silinom njihovom poteći će rijeke žive vode koje struje u život vječni. „Gospodine uzdanje od moje mladosti! …Ti si mi zaštitnik od majčina krila…“
S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa
8 2I prvoga dana sedmoga mjeseca svećenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni da ga razumiju. 3Na trgu koji je pred Vodenim vratima počeo je čitati knjigu, od ranoga jutra do podneva, pred ljudima, ženama i pred onima koji su bili zreli. Sav je narod pozorno slušao knjigu Zakona. 4Književnik Ezra stajaše na drvenu besjedištu koje su podigli za tu zgodu. Kraj njega stajahu: s desne strane Matitja, Šema, Anaja, Urija, Hilkija i Maaseja, a s lijeve strane Pedaja, Mišael, Malkija, Hašum, Hašbadana, Zaharija i Mešulam. 5Ezra je otvorio knjigu naočigled svemu narodu - jer je bio poviše od svega naroda - a kad ju je otvorio, sav narod ustade. 6Tada Ezra blagoslovi Jahvu, Boga velikoga, a sav narod, podignutih ruku, odgovori: “Amen! Amen!” Zatim su kleknuli i poklonili se pred Jahvom, licem do zemlje. 8I čitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao da narod može razumjeti što se čita. 9Potom namjesnik Nehemija, i svećenik i književnik Ezra, i leviti koji poučavahu narod rekoše svemu narodu: “Ovo je dan posvećen Jahvi, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!” Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona. 10I još im reče Nehemija: “Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodu. Ne žalostite se: radost Jahvina vaša je jakost.”
Pripjevni psalam: Ps 19,8-10.15
19 8Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi;
pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči;
9prava je naredba Jahvina - srce sladi;
čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje;
10neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda;
istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni,
15Moje ti riječi omiljele i razmišljanje
srca moga pred licem tvojim.
Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!
Drugo čitanje: 1 Kor 12,12-30
12 12Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. 13Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. 14Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. 15Rekne li noga: "Nisam ruka, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela? 16I rekne li uho: "Nisam oko, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela? 17Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? 18A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. 19Kad bi svi bili jedan ud, gdje bio bilo tijelo? 20A ovako, mnogi udovi - jedno tijelo! 21Ne može oko reći ruci: "Ne trebam te", ili pak glava nogama: "Ne trebam vas." 22Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. 23A udove koje smatramo nečasnijima, okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa, 24a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast 25da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge. 26I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. 27A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi. 28I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. 29Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? 30Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače?
Evanđelje: Lk 1,1-4 4,14-21
1 1Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama - 2kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi - 3pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati 4da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.
4 14A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. 15I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. 16I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. 17Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: 18Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, 19proglasiti godinu milosti Gospodnje. 20Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. 21On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima."
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Uvod:
U liturgijskoj godini C čita se Lukino evanđelje. Čak na blagdane i u Vazmeno vrijeme daje se prednost Luki. Evanđelist Luka je grčke narodnosti i kulture. Liječnik, istražitelj svega što je vezano za povijesnog Isusa i razvoj prve Crkve. Napisao je Isusovu povijest od navještenja do uskrsnuća, a zatim nastavlja pisati o mističnom tijelu Krista uskrsloga, opisujući širenje Radosne vijesti preko apostola, i njihova učenika, velikog apostola-Pavla , osnivanje i razvoj kršćanskih zajednica po rimskom carstvu.
Luka je dugogodišnji Pavlov pratilac i učenik. On u prvi plan stavlja Božje milosrđe. Njegovo evanđelje daje veliku važnost grešnicima, siromasima, ženama, bolesnicima, osobama i skupinama s margine. On obuhvaća svih. Svima je Isus RADOSNA VIJEST. Ima misijsku širinu. Nije uvjetovan starozavjetnom predajom. Ipak s lakoćom tumači Isusa kao ispunjenje proročkih obećanja.
Osvrt na misna čitanja:
U prvom čitanju Nehemija donosi izvješće o tome kako je započela duhovna obnova Židova, povratnika iz ropstva u Jeruzalem. Svećenik Ezra do podne, s povišenog mjesta, čita knjigu Zakona svima koji su mogli razumjeti. Tumači im po odlomcima da shvate što bolje.
Proglašava taj dan POSVEĆENIM Gospodinu Bogu naroda. Narod odgovara AMEN, klanja se licem do zemlje. U drugoj polovici dana Nehemija šalje narod da ide i jede masna jela, da pije slatko i daje onima koji nisu ništa pripremili. Zabranjuje im plakanje i tugovanje jer u posvećen dan, Gospodin se raduje i time snaži narod.
U našem narodu se kaže da nedjelja ne da postu na sebe. Post je ustezanje od masnih jela i slatkih-žestokih pića. U korizmi se mogu svi dani postiti osim nedjelje jer je to dan posvećen Gospodinu.
U ovom čitanju imamo primjer kako kršćani slave nedjelju. U prvom djelu dana idu na zajedničko euharistijsko slavlje. U popodnevnim satima blaguju bolja jela i pića, odmaraju, druže se i od svojih jela daju onima koji nemaju, kako bi i oni, u svoj punini slavili dan Gospodnji. Liturgijsko slavlje zajednice nastavlja se kroz obiteljsko slavlje i solidarnost sa siromasima. Svi oblici Božje nazočnosti su uključeni: Euharistija, zajednica, obitelj i siromasi.
Ovo nam daje jasnoću i potiče nas da svoje nedjelje organiziramo sa svim ovim dijelovima. One će biti Bogu na slavu, a nama će davati jakost za sljedeći radni tjedan.
Evanđelje nam donosi uvid u razloge i nastajanje Lukina evanđelja i spaja Isusov javni govor u sinagogi u Nazaretu. Luka je pomno ispitao sve što je bilo od početka. Ispitao je očevice i sluge Riječi. Piše vrlom Božjem prijatelju Teofilu kako bi potvrdio ono o čemu je već bio poučen.
Zatim Luka tumači Isusovo poslanje riječima iz proroka Izaije. On preuzima PROGRAM iz Izaije i proglašava ga svojim poslanjem, kojega će vršiti silom Duha Svetoga, da izvrši Očevu volju: donijeti spasenje svakom čovjeku u njegovim konkretnim životnim i društvenim okolnostima. Spašenost je ljudsko iskustvo u sili Duha Svetoga. Počinje na zemlji, a dovršava se u nebu.
Isus je došao proglasiti godinu milosti Gospodnje. U Starom Zavjetu svaka pedeseta godina proglašavala se godinom oprosta svih dugova materijalne naravi, robovi su se oslobađali, ratovi zaustavljali, zemlja se vraćala svojem prvotnom vlasniku. To je bila socijalna reforma i novi početak. Svi su bili isti, jednaki, slobodni, imali svoju zemlju za obrađivati. Crkva u Africi i Južnoj Americi ovo evanđelje tumači sa stajališta siromaha i obespravljenih. U bolje stojećim zemljama se tumači kao duhovno oslobođenje, duhovna sljepoća, zarobljenost osobnim grijehom.
Zapravo obadva tumačenja su ispravna i čine jednu cjelinu. U nerazvijenim zemljama su vidljiviji materijalno-tjelesni znakovi: glad, siromaštvo, kriminal, neznanje, bolesti. U razvijenim zemljama vidljivi su znakovi duhovnog siromaštva: ovisnosti, bezboštvo, nepoštivanje Božjih zakona. Duhovno i materijalno su povezani i međuovisni. Materijalni bogataši duhovni su siromasi koji prisvajaju bogatstvo ovog svijeta i uzrok su bijednog života milijarda ljudi.
Isus je Očev pomazanik koji proglašava milosnu godinu koja nema kraja. Zahvaća u sve sfere života i sve društvene strukture. Svojim programom oslobađa od svih vrsta duhovne i tjelesne zarobljenosti , gradi novi Božji narod, Crkvu koja je Njegovo mistično tijelo gdje svaki ud ima svoju nezamjenjivu ulogu, poslanje.
U svijetlu novog ustroja naroda Božjeg razumljiva je današnja poslanica Korinćanima. Od kaosa, nastalog zbog sebičnog iskorištavanja i tlačenja bogatih nad siromašnim, kršćani svojim zauzetim radom i svjedočenjem izgrađuju kozmos snagom Duha Svetoga. Kraljevstvo Božje pravednosti, slobode, ljubavi u istini i životu po mjeri čovjeka.
Gradimo novo nebo i novu zemlju gdje će djeca biti vrata novog doba, epohe solidarnosti i bezuvjetne ljubavi.
Za svoj osobni duhovni rast uzmimo Isusovu rečenicu za sebe i svako jutro je ponavljajmo kao molitvu:
DUH GOSPODNJI NA MENI (REĆI SVOJE IME RADI SNAŽNIJEG DOŽIVLJAJA) JER ME POMAZA. ON ME POSLA BLAGOVJESNIKOM BITI SIROMASIMA ...
Ova molitva prožeti će vaš dan, vaše dnevne događaje, bit će svjetiljka koja gori, a ne izgara već užiže srca ljudi koji vas u danu i tjednu susretnu.
S Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa
62 1Sionu za ljubav neću šutjeti, Jeruzalema radi neću mirovati dok pravda njegova ne zasine k`o svjetlost, dok njegovo spasenje ne plane k`o zublja. 2I puci će vidjet` tvoju pravednost, i tvoju slavu svi kraljevi; prozvat će te novim imenom što će ga odrediti usta Jahvina. 3U Jahvinoj ćeš ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog. 4Neće te više zvati Ostavljenom ni zemlju tvoju Opustošenom, nego će te zvati Moja milina, a zemlju tvoju Udata, jer ti si milje Jahvino i zemlja će tvoja imat` supruga. 5Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.
Pripjevni psalam: Ps 96,1-3.7-10
96 1Pjevajte Jahvi pjesmu novu! Pjevaj Jahvi, sva zemljo!
2Pjevajte Jahvi, hvalite ime njegovo!
Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,
3kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima čudesa njegova.
7Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu!
8Dajte Jahvi slavu imena njegova! Prinosite žrtvu i uđite u dvorove njegove,
9poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove. Strepi pred njim, zemljo sva!
10Nek` se govori među poganima: “Jahve kraljuje!”
Svijet on učvrsti da se ne pomakne, narodima pravedno upravlja.
Drugo čitanje: 1 Kor 12,4-11
12 4Različiti su dari, a isti Duh; 5i različite službe, a isti Gospodin; 6i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. 7A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. 8Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; 9drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu; 10drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika. 11A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće.
Evanđelje: Iv 2,1-12
2 1Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. 2Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. 3Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: "Vina nemaju." 4Kaže joj Isus: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!" 5Nato će njegova mati poslužiteljima: "Što god vam rekne, učinite!" 6A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. 7Kaže Isus poslužiteljima: "Napunite posude vodom!" I napune ih do vrha. 8Tada im reče: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu. 9Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika 10i kaže mu: "Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada." 11Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. 12Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Druga nedjelja kroz godinu C.
S nedjeljom Isusova krštenja započinje takozvano „ vrijeme kroz godinu“. Ono se sastoji od 33/34 nedjelje koje su izvan vremena došašća, božićnog vremena, korizme i uskrsnog vremena.
Svako od ovih liturgijskih vremena razmatra jedan period Isusova života. Vrijeme kroz godinu promatra Isusa Učitelja, njegovo javno propovijedanje i djelovanje.
Druga nedjelja kroz godinu promatra Isusa s majkom i prvim učenicima na svadbi u Kani galilejskoj.
Isusovo prvo čudo je prvi javni nastup u Ivanovu evanđelju. Već od treće nedjelje pa do kraja nedjelja vremena kroz godinu uzima se evanđelje od Marka ili Mateja ili Luke.
Kako bi se sva evanđelja pročitala, nedjeljno evanđelje podijeljeno je na tri djela označena sa tri redna slova: A, B, C. Kroz tri godine sva tri sinoptička evanđelja se u cijelosti pročitaju.
Ivanovo evanđelje dijelom se čita kroz korizmu i vazmeno vrijeme.
Prvo čitanje je iz proroka Izaije 62, 1-5.
Izaija je prorok i savjetnik na kraljevu dvoru. Rođen je u Jeruzalemu u 8 stoljeću pr. Kr.
On je najškolovaniji prorok, poznaje povijest svojega naroda. On naglašava svetost Jahve, izabranost Jeruzalema, Davidovu predaju. Bog je mjerilo svakog ljudskog djelovanja. Bit ljudske krivnje je oholost i neposlušnost Bogu.
Izaija ima učenike koji skupljaju njegova proroštva, ispisuju ih na pergameni. Knjiga proroka Izaije ima 66 poglavlja. Obuhvaća period od izgnanstva, vrijeme asirskog i babilonskog sužanjstva do Kira, perzijskog kralja, koji pušta da se izabrani narod vrati u domovinu i obnovi Hram.
Očita je predaja koja se nastavljala kroz više generacija pod imenom Izaije proroka. To je vidljivo po stilu pisanja, jeziku i teološkim temama kao i vremenu nastanka spisa.
Današnje prvo čitanje govori o obnovi svetog grada Jeruzalema, za kojim Jahve čezne kao što zaručnik čezne za svojom zaručnicom.
Nakon nevjernosti narod je doživljavao sužanjstvo kao ostavljenost od Jahve. Jeruzalem, mjesto gdje je Jahve prebivao sa svojim narodom bilo je OPUSTOŠENO. Više toga neće biti. Narod je zaručnica, Božja milina, Udata, kruna divna i kraljevski vjenac na dlanu Boga svog.
Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.
Osim što se ovo proroštvo odnosi na izabrani narod u Starom Zavjetu još više se odnosi na Crkvu, Kristovu zaručnicu koju je zaručio krvlju na križu.
U Crkvi su redovnički redovi, družbe, pokreti, grupe, udruženja okupljena od Krista Isusa da budu njegova milina, divna kruna. Vijenac koji ukrašava njegovu zaručnicu Crkvu.
Također ova slika opisuje zaruke između Boga i svake duše. Za svakom ljudskom dušom Bog čezne, uzdiše, pati. Svakoj kaže: „Ti si moja milina. Tebi se radujem kao što se mladić raduje nevjesti. Tobom se ponosim, ti si moja divna kruna i moj dragocijeni vijenac.“
Duša koju Bog izgrađuje postaje djevicom. On je čisti od svega što je od ovoga svijeta- prolazno, pokvarljivo, zarobljivo ...
Uzmimo ovu intimnu i snažnu povezanost koja počinje u sakramentu krštenja između Boga zaručnika i svoje duše koju je Bog za sebe predodredio prije svih vjekova. Tvoje duše koju je Krist svojom krvlju posvetio.
Pripremimo se za ovu nedjelju kao Kristove zaručnice. Duša nadilazi rod, spol. Svaka duša je stvorena da bude Božja zaručnica. Posvetimo vrijeme, misli i srce ovim riječima iz prvog čitanja. Upravljene su svakome pojedinačno. One su Božje milovanje naših duša. Naš ljudski doživljaj ljubavi pretvaraju u božanski, potpun, vječan.
Dok budemo slušali nježne riječi ljubavi svoga zaručnika Boga i tvoja duša će šaptati nježno iste riječi Njemu, svojemu Zaručniku. Govorit će mu: „Bože, ti si moja milina, ja sam tvoja udata. I kao što se nevjesta raduje svojem ženiku ja se tebi veselim, tebi se radujem o Bože moj.“
Duša zaljubljena u Boga pažljivo sluša svaku Njegovu riječ i sama mu uzvraća istim riječima. Jer ljubav se služi istim riječima u obrnutom smjeru.
Izvor naše zajedničke i pojedinačne radosti je: Bog je za sebe zaručio naše duše i od njih izgradio sebi Zdenac gdje privlači tisuće drugih duša da ih sa sobom zaruči.
S Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa
42 1Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. 2On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. 3On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, 4ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom. 6Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, 7da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.
Pripjevni psalam: Ps 29,1-4.9-10
29 1Psalam. Davidov.
Prinesite Jahvi, o sinovi Božji,
prinesite Jahvi slavu i moć!
2Prinesite Jahvi slavu njegova imena,
poklonite se Jahvi u svetištu njegovu!
3Čuj! Jahve nad vodama,
Jahve nad vodama silnim!
4Čuj! Jahve u sili, Jahve u veličanstvu!
9Čuj! Od straha se mlade košute,
prerano se mlade košute šumske.
3bČuj! Bog veličanstveni zagrmje,
9aa u Hramu njegovu svi kliknuše: Slava!
10Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve - kralj dovijeka!
Drugo čitanje: Dj 10,34-38
10 34Petar tada prozbori i reče: "Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, 35nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. 36Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. 37Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: 38kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao."
Evanđelje: Lk 3,15-16.21-22
3 15Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. 16Zato im Ivan svima reče: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 21Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, 22siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!"
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Ivan je pozivao na obraćenje i krstio vodom na rijeci Jordanu. Narod je bio u iščekivanju i mnogi su se u svom srcu pitali nije li on možda Krist. Zato im je Ivan svima rekao: „Ja, vas, istina vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.“ Do trenutka krštenja Isus se nije razlikovao od naroda. Mnogi su se tog dana krstili vodom, ali samo se nad njim rastvorilo nebo i sišao Duh Sveti u obliku golubice. U tom trenutku glas se s neba zaorio: „Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ Otac nam je objavio svojeg preljubljenoga Sina. U vodu je ušao Isus iz Nazareta, a izišao je Krist- Pomazanik. Čovjek, među drugima, ali ne kao drugi, prvi među grješnicima, ali ne grješnik.
Krštenje je promijenilo Isusov život. Isus se nikada više neće vratiti u Nazaret i živjeti onaj život. Živi novi život s Ocem i Duhom Svetim. Započinje svoje poslanje otkupljenja i spasenja ljudi od njihovih grijeha. Svima nam pokazuje put spasenja, poniznosti i trpljenja koji nas vodi u Život.
Krštenje je početak novog života, krštenje preobražava naš život, tako da Duh Sveti može djelovati u nama, i učiniti i nas „slugama Božjim“ spremnim i život svoj darovati u ljubavi i službi za bližnje.
Neka naše krštenje bude i naše posvećenje Bogu u ljubavi i u službi bližnjima. Blagdan Krštenja Gospodinova je prilika da promislimo i postavimo sami sebi pitanje: Kako živim krsne zavjete i obećanja? Koje je moje poslanje? Dali sam Kristov-ova? Živim li s Kristom? Na ova pitanja ne moramo davati odgovor drugima. Stanimo pred Gospodina i odgovor dajmo sami sebi. Potom ga zamolimo da oživi u nama krsnu milost. On će nam u tome rado pomoći. Kao što je Isusa Duh Sveti jačao, tako jača i nas u našem životu. Mi se trebamo moliti i otvoriti srce kako bi milost Božja mogla djelovati u nama. Živimo našu vjeru obnavljajući svoje krsno obećanje svaki dan potvrđujući ga svjedočenjem, djelima i vjerom.
Neka nam svima bude sretan i blagoslovljen dan Krštenja Gospodinova i našega!
Blaženka
60 1Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina. 2A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom. 3K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja. 4Podigni oči, obazri se: svi se sabiru, k tebi dolaze. Sinovi tvoji dolaze izdaleka, kćeri ti nose u naručju. 5Gledat ćeš tad i sjati radošću, igrat će srce i širit` se, jer k tebi će poteći bogatstvo mora, blago naroda k tebi će pritjecati. 6Mnoštvo deva prekrit će te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi će iz Šebe doći donoseći zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevajući.
Pripjevni psalam: Ps 72,1-2.7-8.10-13
72 1Salomonov.
Bože, sud svoj daj kralju i
svoju pravdu sinu kraljevu.
2Nek` puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!
7U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik - sve dok bude mjeseca.
8I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.
10Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare,
vladari od Arabije i Sabe danak donositi.
11Klanjat će mu se svi vladari,
svi će mu narodi služiti.
12On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
13smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku:
Drugo čitanje: Ef 3,2-3.5-6
3 2Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: 3objavom mi je obznanjeno otajstvo, kako netom ukratko opisah. 5koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: 6da su pogani subaštinici i "sutijelo" i sudionici obećanja u Kristu Isusu - po evanđelju,
Evanđelje: Mt 2,1-12
2 1Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu 2raspitujući se: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti." 3Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. 4Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. 5Oni mu odgovoriše: "U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: 6A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj - Izraela! 7Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. 8Zatim ih posla u Betlehem: "Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim." 9Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. 10Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. 11Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. 12Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Prvo čitanje i psalam nam na ovaj blagdan Bogojavljenja govore o kralju, svjetlosti, narodima koji dolaze s poklonima…Najavljuju proroci Isusovo rođenje i dolazak. Kada On dođe, bit će pjesme, radosti, klanjanja, darova. Cijeli svijet će se „promijeniti“.
U evanđelju zvijezda mudrace vodi do Betlehema. Pokušajmo sudionike ovog posebnog događaja povezati s nama i našim životima.
Mudraci su ovim poduhvatom pokazali spremnost na putovanje, novo iskustvo, avanturu, radosniji život, zajedništvo s Bogom…Put kojim su došli do Isusa bio je dug, težak, neravan, pun straha i neizvjesnosti, mračan, hladan…Zvijezda simbolizira svjetlo koje je cijelo vrijeme vodila mudrace da dođu do cilja- Boga.
Mi, Zdenčani trebali bi biti kao ovi mudraci, spremni na nove i daleke putove, drukčije situacije i ljude, različite događaje, ali uvijek s ciljem da idemo Bogu i prema Bogu. Da na svakom putovanju, u svakoj situaciji, i u svakom čovjeku vidimo i tražimo Isusa, da se jedino Njemu idemo klanjati i nositi „darove“. Da se u susretu s Njim uvijek iznova mijenjamo, da postajemo bolji, ponizniji, radosniji… Taj put kojim idemo je jedan i jedini Put za nas. Ne tražimo druge putove jer ćemo zalutati i izgubiti se u mraku (naša oholost, umišljenost, skučenost, bojažljivost…), izgubit ćemo Zvijezdu koja osvjetljava našu dušu, i srce i koja nas može dovesti do Boga.
Budimo mudri i tražimo Isusa!
Lana
Započnimo s prvim čitanjem Siraha koji kao da tumači četvrtu Božju zapovijed - Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji. Pogotovo se osvrće na starost roditelja i važnost pomaganja u bolesti. Svi smo mi djeca, nebitno koliko imamo godina, i imamo odgovornost prema našim roditeljima koji su nas odgojili, othranili i omogućili nam da krenemo u život.
Psalam nam ističe važnost slušanja Jahve, jer ako Njega poštujemo i slijedimo, dat će nam sve blagoslove zemaljske, pa tako i jednu dobru obitelj. Dakle, ljubimo najprije Boga.
Pavlova poslanica nam daje upute kakvi bi trebali biti međusobni odnosi u našim obiteljima- vrline kao milosrđe, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, omogućuju nam bolji suživot s našim najbližima. A svi znamo da je život s njima najteži. Volimo ih, ali opet ih tako lako kritiziramo, omalovažavamo, ne poštujemo, ne prihvaćamo, ne slušamo, ne razumijemo… Pavao na prvo mjesto stavlja ljubav, zatim mir, zahvalnost… I ono što je najvažnije- „Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama!... I sve što god činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa…“ Tako je važno imati vjere u obitelji, zajedno moliti, slaviti, zahvaljivati, ići na sv. Misu. Iz toga dolazi sva snaga koja nam omogućuje da budemo bolji, da se slažemo, prihvaćamo, dajemo, žrtvujemo. Savjete u ovoj poslanici Pavao daje i ženama i muževima i djeci. Svi su važni, svi su oni karike jednog lanca.
5 1A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena. 2Zato će ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada će se Ostatak njegove braće vratiti djeci Izraelovoj. 3On će se uspraviti, na pašu izvodit` svoje stado silom Jahvinom, veličanstvom imena Boga svojega. Oni će u miru živjeti, jer će on rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemaljskih. 4On - on je mir! Ako Asirci provale u našu zemlju, ako stupe u naše dvore, podići ćemo na njih sedam pastira, osam narodnih knezova.
Pripjevni psalam: Ps 80,2-3.15-16.18-19
80 2Pastiru Izraelov, počuj,
ti što vodiš Josipa k`o stado ovaca!
Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj
3pred Efrajimom, Benjaminom, Manašeom:
probudi silu svoju, priteci nam u pomoć!
15Vrati se, Bože nad Vojskama,
pogledaj s neba i vidi,
obiđi ovaj vinograd:
16zakrili što zasadi desnica tvoja,
sina kog za se odgoji!
18Tvoja ruka nek` bude
nad čovjekom desnice tvoje,
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
19Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
Drugo čitanje: Heb 10,5-10
10 5Zato On ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; 6Paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. 7Tada rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju!" 8Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviđaju, 9veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. 10U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.
Evanđelje: Lk 1,39-45
1 39Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. 40Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. 41Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga 42i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! 43Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? 44Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. 45Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!"
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
U evanđelju četvrte nedjelje Došašća opisano je „hitanje“ Marijino rodici Elizabeti, udaljenoj oko
Poslanica Hebrejima opisuje Kristov dolazak na svijet gdje je izvršio volju Oca svojega. Savršena žrtva Bogu najmilija; Isusova je spremnost i poslušnost roditi se kao ograničeni stvor, čovjek smrtnik da posveti svojim tijelom sve smrtnike i učini nas besmrtnim.
U Evanđelju imamo Marijino HTIJENJE, u Hebrejima imamo Kristovo HTIJENJE vršiti u potpunosti Očev plan spasenja. Marija se svojim predanjem Bogu, stavlja u službu trudnoj rodici Elizabeti. Donosi joj Isusa koji u njoj prouzrokuje klicanje i radost. Marija volontira tri mjeseca pomažući Elizabeti. Sve je radila. Uz posao dijelila je s Elizabetom osjećaje s kojima se susreće starija žena koja nije prije rađala. Marijina prisutnost i zajednička molitva davale su Elizabeti sigurnost i povjerenje da je Bog uz njih. Nju i Zahariju hranila je nadom i ohrabrivala ih. Slušala i sudjelovala u njihovim radostima, strepnjama i sumnjama. Pripremala potrebne stvari za novorođenče. Svaka stvar i svaki trenutak su važni. Marija je bila Božje srce u kući i životu Elizabete i nijemog Zaharije.
Dok je boravila i pomagala Elizabeti nije bila oslobođena svoje neizvjesnosti, rizika i straha od reakcije zaručnika Josipa, svoje rodbine i Nazarećana. Kad Bog poziva i šalje na neki zadatak ne oslobađa od vlastitih poteškoća i rizika.
Pogledajmo očima Zdenca Milosrđa. Bog nas šalje da hitamo po gradovima i selima naše domovine i drugih zemalja, tražeći one koji su zatvoreni u kućama jer ih je stid svojeg siromaštva. Ulazimo u njihove kuće i pozdravljamo ih veselo. Svjesni da smo sredstvo Božje pomoći njima, zadržavamo stav i ponašanje Marije u kući Zaharijinoj. Stavljamo se u službu osobama u njihovim životnim okolnostima. Vjerujemo da Bog ima veliki plan s njima na ovom svijetu i za vječnost.
Također, od samog susreta pa nadalje otvoreni smo za njihovo kazivanje da su Boga susreli i da im je učinio velika djela.
Naše služenje neka prati molitva:
Tvoja ruka Bože neka bude
nad čovjekom desnice tvoje,
nad Misionarom Milosrđa kog za se odgoji!
Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
U radosti iščekujmo Božić.
s. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa
3 14Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska! 15Jahve te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Jahve, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla! 16U onaj dan reći će se Jeruzalemu: “Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke! 17Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno 18kao u dan svečani. Odvratio sam od tebe nevolju da na sebi više ne nosiš sramotu.
Pripjevni psalam: Iz 12,2-6
12 2Evo, Bog je spasenje moje,
uzdam se, ne bojim se više,
jer je Jahve snaga moja i pjesma,
on je moje spasenje.
3I s radošću ćete crpsti vodu
iz izvora spasenja.
4Reći ćete u dan onaj:
Hvalite Jahvu prizivajte ime njegovo!
Objavite narodima djela njegova,
razglašujte uzvišenost imena njegova!
5Pjevajte Jahvi, jer stvori divote,
neka je to znano po svoj zemlji!
6Kličite i radujte se, stanovnici Siona,
jer je velik među vama Svetac Izraelov!
Drugo čitanje: Fil 4,4-7
4 4Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! 5Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! 6Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu. 7I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.
Evanđelje: Lk 3,10-18
3 10Pitalo ga mnoštvo: "Što nam je dakle činiti?" 11On im odgovaraše: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako." 12Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: "Učitelju, što nam je činiti?" 13Reče im: "Ne utjerujte više nego što vam je određeno." 14Pitahu ga i vojnici: "A nama, što je nama činiti?" I reče im: "Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom." 15Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. 16Zato im Ivan svima reče: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 17U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim." 18I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Što se više bliži Božić sve su ushićenija misna čitanja.
Stalno upirem pogled u obrnuti smjer čitanja i promatranja: evanđelje, druga poslanica, prva poslanica i na kraju pjesma psalma.
Uživimo se u prizor ovog evanđelja: Ivan Krstitelj na rijeci Jordanu, blizu judejske pustinje, poznat kao veliki isposnik, prorok i učitelj, oglasio da je vrijeme pri kraju i da je zadnji čas za učiniti zaokret od grešnog života k Bogu, kako bi izbjegli Božji gnjev i kaznu.
Narod je zabrinut, tjeskoban za svoje spasenje. Svjestan je svoje udaljenosti od Boga i njegovih zakona. Ne pronalazeći odgovora kod učitelja Tore, hrle Ivanu Krstitelju s jednim jednostavnim i bitnim pitanjem: „Što nam je činiti?“
To je zajedničko pitanje svih, mnoštva.
Pitanje na osobnoj razini.
Na to pitanje Ivan odgovara: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako."
Tu su izrečene najosnovnije ljudske potrebe. Radi se o goloj egzistenciji i dostojanstvu čovjeka: hrana i odjeća. Također o jednakosti među susjedima. Ne kaže daj mu svoju staru haljinu niti hranu koja ti je ostala od jučer. Dvije haljine koje su ti jednako drage i hranu koju si pripremio za sebe i svoju obitelj.
Ovo je krasan poticaj i potvrda svim kršćanima koji u Božićno vrijeme odvajaju od svojih dobara i u svojim bližnjima obdaruju Isusa. Vrijeme je velike ekonomske krize, mnogi nemaju za grijanje, za režije, za hranu, za toplu zimsku obuću i odjeću.
Kupiti nekome božićno drvce, pozvati nekog samca na božićni ručak. Duh Sveti će nam šapnuti što ćemo i kako ugostiti malog Isusa koji se krije u siromahu ,bilo duhovnom ili materijalnom.
Carinici i vojnici pitali su Ivana Krstitelja što im je činiti u njihovom poslu da ih Bog spasi. Ivan im je skrenuo pažnju da se drže propisa zakona koji im nalaže do koje mjere i na koji način se trebaju odnositi prema poreznim obveznicima i građanima. Biti pravedni, je osnova jednakosti i sigurnosti među građanima, socijalna pravda. Na pravednosti i ispravnom obavljanju državnih službi počiva pravna država, koja ima perspektivu razvoja gdje je svatko ima život u punini po mjeri čovjeka.
Naše nastojanje u solidarnosti je preduvjet-priprema da nas Isus krsti Duhom Svetim i ognjem. Uvijek iznova, čisteći našu nutrinu od mrtvih djela koja smo učinili s nekom ljudskom računicom, slikovito „pljevom“ koja ne ide u Isusove žitnice.
Iz poslanice Filipljanima ističem:“Blagost vaša neka je znana svim ljudima!“
Isuse blaga i ponizna srca učini srce moje po srcu svome.
U blagosti i samozataji obdarimo naše bližnje Isusom koji po nama i našim dobrima rješava životne tjeskobe onih koji su nam u kući, susjedstvu, misijama, koji su nam neprijatelji.
Ekstra VELIKI dar Isusu bit će kada ga obdarimo konkretnim darom u osobi koja nam je nanijela neku nepravdu.
Zdrenčani razveselimo Isusa svatko pojedinačno darivajući ga u osobama koje ljudski ne zaslužuju dara. Kroz nas Isus će se začeti u njima krstom Duha Svetoga i ognja njegova.
U ozračju iščekivanja i bdijenja razmišljajući i moleći za oči vjere meditirajmo nad prvim čitanjem. Ugradimo svoje sinovstvo, Crkvu, ime Zdenca u ove stihove:
Klikći od radosti, Kćeri /Sine Crkve,
viči od veselja, Zdenče Milosrđa! Veseli se
i raduj se iz sveg srca, Kćeri/Sine Pokreta Misionara Milosrđa.
Objavite narodima djela njegova,
razglašujte uzvišenost imena njegova!
Sjedinjeni u postu, molitvi i djelima milosrđa skupa hodočastimo u susret malom Isusu.
S ljubavlju,
S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa
5 1Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreće, odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje, 2ogrni se plaštem Božje pravednosti, stavi na glavu vijenac slave Vječnoga; 3jer Bog hoće pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom 4i zasvagda ti hoće dati ime: `Mir pravednosti` i `Slava bogoljubnosti`. 5Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko i obazri se na istok: Pogledaj! Djeca se tvoja sabiru, od istoka do zapada, na zapovijed Svetoga, radujuć` se što ih se spomenuo Bog. 6Otišli su od tebe pješice, vodio ih neprijatelj, a gle, Bog ih tebi vraća nošene u slavlju, kao djecu kraljevsku. 7I naredi Bog: neka se snize sve visoke gore i vječne klisure; nek` se doline ispune i poravna zemlja da Izrael čvrsto kroči u sjaju slave Božje. 8A šume i sva stabla mirisna činit će sjenu Izraelu po Božjoj zapovijedi; 9jer Bog će voditi Izraela u radosti, u svjetlu njegove slave, prateć` ga milosrđem svojim i pravednošću.”
Pripjevni psalam: Ps 126,1-6
126 1Hodočasnička pjesma.
Kad Jahve vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je k`o da snivamo.
2Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo:
“Velika im djela Jahve učini!”
3Velika nam djela učini Jahve:
opet smo radosni!
4Vrati, o Jahve, sužnjeve naše
k`o potoke negepske!
5Oni koji siju u suzama,
žanju u pjesmi.
6Išli su plačući noseći sjeme sjetveno:
vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje.
Drugo čitanje: Fil 1,4-6.8-11
1 4Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim 5zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada - 6uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa. 8Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista! 9I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju 10te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov, 11puni ploda pravednosti po Isusu Kristu - na slavu i hvalu Božju.
Evanđelje: Lk 3,1-6
3 1Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, 2za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. 3On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha 4kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 5Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! 6svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Druga nedjelja Došašća svojim čitanjima nas poziva da se pripremimo za Gospodinov dolazak. Bog je progovorio u pustinji Ivanu, sinu Zaharijinu i time ga pozvao u proročku službu. Bog ga zove da propovijeda krštenje u znak obraćenja za oproštenje grijeha, da pripravlja židovski narod na nešto novo. Poziv dolazi u vrijeme kada su šestorica vladara vladali onim krajem i onim svijetom. To su okrutni, praznovjerni ,povodljivi i sumnjičavi vladari koji su ugnjetavali narod. Vrijeme u kojem su veliki svećenici Ana i Kajfa, bili poznati po svojoj pohlepi za čašću. U tom i takvom svijetu svaki pojedinac i svi narodi mogu doživjeti spasenje Božje. To možemo i mi danas, ako se s radošću otvorimo Bogu koji nas spašava po Kristu.
Poslušajmo-Glas viče u pustinji: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.“
Pojam pustinje je važan kao geografsko područje i kao mjesto, ozračje za susret s Bogom. Izraelci su pri izlasku iz egipatskog ropstva morali kroz Sinajsku pustinju ući u Obećanu zemlju. Ilija se u pustinji obnovio u proročkom zvanju. Pojedinci i grupe su se povlačile u Judejsku pustinju na post, molitvu da bi produbili ovisnosti o Bogu. Bog je Ivanu u pustinji progovorio.
Pronađimo i otiđimo i mi u svoju pustinju, svjesni da nam je potrebno obraćenje. Priznajmo svoju grešnost, otvorimo se Bogu kako bi se u nama poravnale staze, snizili brjegovi, izravnali putovi i ispunile doline.
Očistimo svoje srce i dušu, priznajmo svoju krhkost i nastavimo životno putovanje čvrsto oslonjeni na Boga.
Ispunimo se nadom i radošću i prihvatimo spasenje koje nam Bog nudi. Postanimo suvremenici one stvarnosti na koju nas Bog poziva po Ivanu Krstitelju: „Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.“
Dragi Zdenčani, Bog očekuje našu suradnju u ostvarenju njegova Kraljevstva koje je započelo s Isusom. Pozvani smo da živimo istinu Evanđelja, kako bismo bili glasnici Istine i svjedoci Svijetla u tami vremena u kojem živimo. Znam da se ne osjećamo dostojnima niti spremnima za to veliko djelo, na koje smo pozvani, ali Isus nas treba. Ako se odvažimo predati i staviti u službu Kristovu, onda će se u nama očitovati slava Gospodnja i u nama će se proslaviti Krist.
Nadam se da svi želimo da budemo oni preko kojih će svaki čovjek vidjeti spasenje Božje. Zbog toga s velikom željom i velikodušnošću dajmo Isusu cijelo svoje biće, svoje sposobnosti, svoje srce i svu svoju volju.
Blaženka
33 14“Evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću ispuniti dobro obećanje što ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu: 15U one dane i u vrijeme ono podići ću Davidu izdanak pravedni; on će zemljom vladati po pravu i pravici. 16U one dane Judeja će biti spašena, Jeruzalem će živjeti spokojno. A grad će se zvati: `Jahve, Pravda naša.`
Pripjevni psalam: Ps 25,4-5.8-10.14
25 4Pokaži mi, Jahve, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
5Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj:
u tebe se pouzdajem svagda.
8Jahve je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
9On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.
10Sve su staze Jahvine istina
i ljubav za onog koji čuva Savez njegov i propise.
14Prisan je Jahve s onima koji ga se boje
i Savez svoj objavljuje njima.
Drugo čitanje: 1 Sol 3,12-4,2
3 12Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama. 13Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o Dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime.
4 1Uostalom, braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete! 2Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu.
Evanđelje: Lk 21,25-28.34-36
21 25"I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. 26Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. 27Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. 28Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje." 34"Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan 35jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji." 36"Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega."
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Prva nedjelja Došašća-IŠČEKIVANJA. Intenzivna priprava-čišćenje duše i tijela.
„Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji."
Krepost UMJERENOSTI u svemu pa i životnim brigama osposobljava dušu i tijelo za BUDNOST u svrhu bdijenja te iščekivanju Isusa koji dolazi na skriven način, kada mu se najmanje nadamo, u obliku koji nema odsjaja božanske moći.
Savjet za održati se budnim je stalna sjedinjenost uma i srca s Bogom po molitvi ponavljanja koju nam riječ Božja predlaže:
„Pokaži mi, Jahve, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj:
u tebe se pouzdajem svagda. „
Mise zornice prožimaju cijeli dan. Vrijeme kada smo pažnjom usmjereni na sve detalje i doživljaje naše duše u dnevnim okolnostima obaveza i planova. U Došašću dodatno činimo fine detalje kako bi se Isus rodio u drugim dušama, dalekim i onima koje imaju „izgled“ betlehemske štale, životinjskog smještaja. Vrijeme je nove evangelizacije s novim žarom brige za duše naših bližnjih.
Drugo čitanje iz Solunjana nekako se posebno doima Misionara Milosrđa (ne samo njih).
„Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima RASLI I OBILOVALI ljubavlju kakva je i naša prema vama.“
Ovo je POZIVNICA od svetog Pavla za nas u ovoj pripremi za Božić. Uzeli smo za vježbu „tajnog prijatelja“ u novim biblijskim grupama. To su konkretna djela ljubavi prema jednoj osobi u grupi: da za nju molimo Zlatnu krunicu , da joj priredimo neko malo iznenađenje s puno srca.
Ovo je prijedlog za svih nas u Zdencu da ove dane do Božića obilujemo lijepim djelima milosrđa prema osobama koje su u Zdencu. Prvenstveno da svaku svetu Misu, zornicu ili nedjeljnu, na oltar stavimo sva lica iz Zdenca, da ih Gospodin obasja SVOJIM LICEM i da im dadne svoj IZGLED I OKUS EUHARISTIJSKOG KRUHA.
Postavši posvećeni Isusov kruh nahranimo svaki dan glad i žeđ barem jednog Zdenčanina. Duh će nam nadahnuti ime i način. Odaberimo one koje najmanje kontaktiramo. Kad to budemo činili vjerujmo da je Isus u tom bratu i sestri.
Tako ćemo se osobno odazvati Pavlovoj pozivnici da rastemo i obilujemo ljubavlju između sebe.
Nemojmo stati samo na Zdenčanima. Radimo to sa svojim ukućanima i kolegama na poslu ili fakultetu. Čineći ovo, Jeremijino proroštvo iz prvog čitanja bit će ispunjeno ove godine, za ovaj Božić.
U one dane Judeja će biti spašena, Jeruzalem će živjeti spokojno. A grad će se zvati: `Jahve, Pravda naša.`
Jeruzalem označava svaku osobu i zajednicu koja u djela provodi što Isus traži u današnjem evanđelju i Pavao u svojoj POZIVNICI.
Svim Zdenčanima i prijateljima Zdenca molim od Gospodina ustrajnost i ljubav u pripremi za već započeto dolaženje velikog Boga u malim prilikama.
S ljubavlju,
S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa