S djecom je potrebna čašica mudrosti, bačva razuma i more strpljenja. Sveti Franjo Saleški
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
Radujmo se pozivu i mogućnosti da praktično sudjelujemo u Božjem milosrđu prema konkretnim osobama na konkretan način: molitvom, izgradnjom boljeg i dostojnijeg življenja najpotrebnijih i šireći u sebi i oko sebe ljubav koja ide do kraja, do gubitka svoga ljudskog ugleda, moći i samog života.
Isus nije posustao u borbi protiv svake opačine, koja se nalazi u srcu svakog čovjeka. Zbog toga ako želimo istinski živjeti, trebamo slijediti Isusa i boriti se protiv svega što u našem životu nije od Boga: protiv oholosti, putenosti, egoizma, površnosti, uskogrudnosti… Neka u nama živi vjera, a ne strah.
Isus od nas očekuje da ga promatramo u pristupu i ponašanju svake životne situacije, u svim iznenadnim okolnostima. Da uzmemo dovoljno vremena crtati po zemlji Njegovim prstom, a zatim se uspraviti i ući u dijalog ljubavi koji uvijek oslobađa i daje polet za novo ponašanje.
U ovom milosnom korizmenom vremenu spremno napustimo svoju oholost, dođimo pred Boga praznih ruku, kako bismo od njega mogli primiti Njegovu ljubav i uđimo u njegovu radost. Radujmo se Bogu, radujmo se svakom čovjeku a posebno povratku grešnih, izgubljenih, zalutalih, nevjernih.
Dragi Zdenčani, Bog svakog časa bdije nad nama i polaže svoju nadu u nas jer nas je izabrao i želi da preko nas ljudi vide Njegovo milosrdno lice. Obratimo se i budimo plodni u djelima ljubavi. Tek tada će naš život imati puninu i smisao. Obratimo se i vjerujmo Evanđelju: Bog je naše spasenje.
Čovjek ima čast i poziv da osobno razvije dijalog s Bogom. U čitanjima vidimo slike neposrednog dodira s Bogom. Tema molitvenog razgovora su Božje želje, njih pretače u svoja obećanja i računa na osobe.
Vrijedno je uočiti u evanđelju neke okolnosti, aktivnosti, zamke đavla, njegovu strategiju, koja se zasniva na odabiru pogodna trenutka, izgladnjelosti. Đavao pozna Pisma i točno citira kako bi zavarao i postigao svoj cilj. On pozna ljudsku narav i njenu pohlepu za materijalnim dobrima, za moći i časti. Upadljiva je drskost i upornost napasnika unatoč znanju da je Isus Sin Božji.
Blag, dobronamjeran čovjek u svakom čovjeku može i treba pronaći zrnce dobrote, baš kao što će dobar odgojitelj u svakom djetetu pronaći onaj žar dobrote koji se treba ražariti.
Zdenčani, u nama, Božjom milošću, gori plamen Božje ljubavi, vatra Kristova spasenja, mi smo nositelji one blage i radosne vijesti, Evanđelja, da Bog u Kristu pobjeđuje svako zlo, da Božja ljubav nadjačava svaki grijeh i svaku oholost.
„Ako neprijatelj poruši moju kuću ja njegovu neću, ako zapali moju crkvu ja ću njegovu čuvati, ako ubije moga oca ja ću njegovog poštedjeti …!“ Može li ta Božanska logika mijenjati svijet. Može! I to jedino ona. Božjom logikom svijet je stvoren i čovjek sazdan.
Svi smo mi ljudi pozvani na sreću (blaženstvo) i od Isusa upozoreni kako možemo odlutati u nesreću. Tko vjeruje Isusu izabrat će i put kojeg on savjetuje, a time i sreću, i odnosno izbjeći će nesreću. Ponizan čovjek je sretan čovjek (blažen)!
Sveto poslanje pretpostavlja ognjeno čišćenje. Vatra sve uništava ostavljajući ono neprolazno, nepodložno truleži, vječno. Božja riječ je VJEČNA. Da bi se izgovarala potrebno je srce i usne očistiti od svih ljudskih primisli i nečistoća. Iskusiti vlastitu nedostojnost, grešnost u smislu ljudske ograničenosti i krhkosti, posebno u vidu ljudskih računica. Vapiti: „Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku“. Vikati svim svojim srcem, neprestano ponavljati molitvu doživljavajući ljepotu Božjeg poziva da budemo misionari Njegove Riječi i Njegove svetosti.
„Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh;
prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih,
za proroka narodima postavih te.“
Ovo su riječi miline Gospodnje. Prebivajmo u njima, neka preplave naše osjećaje, naš um neka ih spusti u naše srce. Silinom njihovom poteći će rijeke žive vode koje struje u život vječni. „Gospodine uzdanje od moje mladosti! …Ti si mi zaštitnik od majčina krila…“
Gradimo novo nebo i novu zemlju gdje će djeca biti vrata novog doba, epohe solidarnosti i bezuvjetne ljubavi.
Duša zaljubljena u Boga pažljivo sluša svaku Njegovu riječ i sama mu uzvraća istim riječima. Jer ljubav se služi istim riječima u obrnutom smjeru.
Krštenje je početak novog života, krštenje preobražava naš život, tako da Duh Sveti može djelovati u nama, i učiniti i nas „slugama Božjim“ spremnim i život svoj darovati u ljubavi i službi za bližnje.