S djecom je potrebna čašica mudrosti, bačva razuma i more strpljenja. Sveti Franjo Saleški
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
Vi ste pozvani da u svojim obiteljima svjedočite, živite za Krista poštujući i prihvaćajući svoje najbliže. Vi ste izabranici Božji koji imaju milosrdno srce. Ostanite takvi i rastite u krepostima kao što su dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost… Svima pokažite i recite kako je važna obitelj, kako je sveta ta zajednica, kako svaki čovjek u njoj ima dostojanstvo i pravo na poštivanje.
Bog nas šalje da hitamo po gradovima i selima naše domovine i drugih zemalja, tražeći one koji su zatvoreni u kućama jer ih je stid svojeg siromaštva. Ulazimo u njihove kuće i pozdravljamo ih veselo. Svjesni da smo sredstvo Božje pomoći njima, zadržavamo stav i ponašanje Marije u kući Zaharijinoj. Stavljamo se u službu osobama u njihovim životnim okolnostima. Vjerujemo da Bog ima veliki plan s njima na ovom svijetu i za vječnost.
U blagosti i samozataji obdarimo naše bližnje Isusom koji po nama i našim dobrima rješava životne tjeskobe onih koji su nam u kući, susjedstvu, misijama, koji su nam neprijatelji.
Ekstra VELIKI dar Isusu bit će kada ga obdarimo konkretnim darom u osobi koja nam je nanijela neku nepravdu.
Bog očekuje našu suradnju u ostvarenju njegova Kraljevstva koje je započelo s Isusom. Pozvani smo da živimo istinu Evanđelja, kako bismo bili glasnici Istine i svjedoci Svijetla u tami vremena u kojem živimo.
Mise zornice prožimaju cijeli dan. Vrijeme kada smo pažnjom usmjereni na sve detalje i doživljaje naše duše u dnevnim okolnostima obaveza i planova. U Došašću dodatno činimo fine detalje kako bi se Isus rodio u drugim dušama, dalekim i onima koje imaju „izgled“ betlehemske štale, životinjskog smještaja. Vrijeme je nove evangelizacije s novim žarom brige za duše naših bližnjih.
Vrijeme Došašća je vrijeme Gospodnje svijetlosti. Naš život, domovi, trgovine, trgovi, ulice sve se kupa u svijetlosti. Očima vjere uočavajmo da ta svijetla naviještaju veliku nadu, koja se temelji na Božjim obećanjima.
Gdje su ljudi u miru tu je prisutno kraljevstvo Kristovo. Budimo donositelji mira. Ja to mogu, ako je u meni samome mir. Izmirimo se najprije sami sa sobom u pogledu na Krista koji je Kralj pomirenja i mene susreće ljubazno i milosrdno. Krist Kralj ima moć nad srcima ljudi, On ljubavlju želi osvojiti ljude. Isusova ljubav je istodobno svemoćna i nemoćna, ovisno o tome je li je prihvatimo ili odbacimo.
Prepoznajimo Božju čežnju za ljudskom ljubavlju ali uvijek u slobodi i za slobodu.
Božja riječ i obećanje da će nas izbaviti od smrti, trebala bi promijeniti naš život prije smrti. Božje obećanje da će nam dati život, omogućuje nam i zahtijeva od nas da živimo za druge. Nada u uskrsnuće i život će, u nama, biti vidljiva ako ljubimo.
Susret s Isusom Zakeja mijenja. Otvara mu svoje srce i postaje drugi , novi čovjek. Sve što ima dijeli s drugima. Prelazi iz smrti u život. Boravimo li mi u Božjoj Blizini i mijenja li nas susret s Isusom? Preobražava li nas Ljubav Božja? Odnos čovjeka i Boga stvoritelja je suodnos ljubavi, iako poremećen grijehom nije poremećen nepovratno.
Svi imamo potrebu odrediti svoje mjesto pred Bogom, stvoriti predodžbu o tome kakvi smo u Božjim očima. Nekad to činimo suočavajući se ozbiljno sa sobom i svojim životom i tako uvijek u sebi nalazimo razloge i poticaje da zauzmemo drugačiji stav i prema Bogu i prema ljudima...
Budimo plemeniti, vrednujmo tuđu pažnju, dobrotu i ljubav. Svojom zahvalnošću ispunjamo posebnom milinom naše međuljudske odnose. I uvijek imajmo na umu da smo tada slika milosrdnog Boga.
Iznad svega zahvaljujmo Bogu, koji nam daje plemenito srce, nalik svojemu, koji nas poziva da i Njemu uvijek i svugdje zahvaljujemo.
Život jest i ostaje dar, na kojem trebamo biti zahvalni. Tko tako živi, već ima pravu vjeru, dobro povjerenje u Boga. Ništa ne jača našu vjeru kao dnevno zahvaljivanje Bogu. Sve je njegov dar.
Socijalna nejednakost: na jednoj strani je bogat čovjek, koji živi "raskalašeno", na drugoj strani, pred vratima, siromašan čovjek, u blatu i bolesti. Ta nejednakost u očima Božjim je nepravedna. Svaki čovjek treba provoditi život u dostojanstvu