Ako me otac i mati ostave, Jahve će me primiti. Ps 27,10
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
U svakom čovjeku postoji težnja za srećom (blaženstvom). Sreća je nešto što očarava svakog čovjeka. Svatko želi biti sretan i smiren, ali vrlo rijetki su koji su stvarno i bili sretni i smireni. Kao da postoji neki nesklad između željene sreće i ostvarivanja te sreće. Tokom ove naše ljudske povijesti pojavilo se mnogo navjestitelja i nudilaca sreće.
U današnjem prvom čitanju, imamo poziv Izaiji na proročku službu. Poziv se događa u hramu, vjerojatno za vrijeme miomirisne žrtve. Izaija čuje raspravu na kojoj se spominje potreba Božjih poslanika. Javlja se: "Evo mene, pošalji mene!" U evanđelju nakon obilnog ribolova Isus zove učenike koji ostavljaju dotadašnji poziv i polaze za njim. Zove ih da bi ih slao na propovijedanje kraljevstva Božjega među Židove i među sve narode. U današnjim misnim čitanjima se susrećemo...
Kako je veličanstven Bog koji je sve stvorio! Njegov je pogled dobar, milostiv. Njegove ruke su očinske. Prije nego nas je oblikovao, znao nas je. Kako je to veličanstvena spoznaja. Bog nas poznaje, zove nas. Bog nas zove imenom. Za nas ima svoj naum i svoje poslanje. Mislimo li da mi odlučujemo o svom poslanju? Ne. Bog nas poznaje i prije našeg postojanja i On nas određuje, namjenjuje nam ulogu. Često ne slušamo, ali On inzistira, ne odustaje od nas. Bog nas poznaje imenom i prezimenom...
3 1Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari, dođe do Horeba, brda Božjega. 2Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara.
Isus je na svadbi sa svojim učenicima. Tu je i njegova majka. Uzvanici se vesele i pjevaju, ali se mladoženji nabralo čelo. Isusova majka je zamijetila nepriliku. Nenametljivo ustaje, priginje se k Isusu govoreći potiho: „Vina nemaju.“ Isus je zatečen. Nije imao namjere već sada djelovati. Zato tvrdo odgovara: „Ženo, što ja imam s tobom. Još nije došao moj čas!“ Tvrd govor. Teške riječi. Zar se tako odgovara majci? Marija se međutim ne brine. Dozove sluge i rekne im...
Krštenje Gospodinovo je događaj koji je označio prekretnicu u Isusovom životu. Evanđelist niti ne opisuje detaljno sam događaj, minimalizira se govor o Gospodinovu krštenju, a stavlja se u prvi plan ono što slijedi nakon njega. Krstitelj govori o onome koji dolazi nakon njega i koji će krstiti Duhom Svetim. Za Ivana nije važno ni njegovo krštenje, koliko je bitno ono krštenje Duhom Svetim koje će Gospodin dijeliti kasnije. Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! Nebitan je sam događaj krštenja...
Ugledajmo se na Mariju i Josipa. Biti otvoren Božijem zovu i ne bojati se, donosi nama i drugima blagoslov, radost, mir i u konačnici spasenje. I nemojmo se bojati, jer Bog ohrabruje i rasvijetljava naše putove (Mt 1, 20) videći našu angažiranost oko slijeđenja Božijeg poziva-slijeđenja ljubavi!
Glavna misao ovih liturgijskih čitanja je strpljivost čekanja. Na putu smo čekanja. Čekamo Mesiju, Spasitelja. Čekamo ponovni Kristov dolazak. Današnji Izaijin odlomak je oda radosti. Ova nedjelja od starine zove se „Gaudete – Radujte se“, zove na radost zato što je Gospodin blizu. Izaija nam poručuje da temelj radosti nije materijalno blagostanje, nego Božja spasonosna prisutnost. Sveti Pavao piše iz zatvora, ali unatoč tome poziva na radost, vjerničku radost. Vanjski znak te radosti je blagost među ljudima...
Rasvijetli nas ovog Božića do dubine našeg bića i daj da osjetimo Tvoje rođenje Isuse u našim srcima!
Ugledajmo se na Mariju i Josipa. Biti otvoren Božijem zovu i ne bojati se, donosi nama i drugima blagoslov, radost, mir i u konačnici spasenje. I nemojmo se bojati, jer Bog ohrabruje i rasvijetljava naše putove (Mt 1, 20) videći našu angažiranost oko slijeđenja Božijeg poziva-slijeđenja ljubavi!
Razmatrajući ova predblagdanska čitanja, teško je ne zapitati se zašto Bog uvijek izabire ono maleno i neugledno? Za mjesto poroda svojeg sina izabire hladnu štalu; naš Bog se rađa u životinjskim uvjetima. Za svoje apostole izabire obične ribare, nikakve učene i mudre ljude, za one kojima želi navijestiti kraljevstvo Božje, izabire siromaške, odrpanke, bolesne i odbačene.
Kakav je to naš Bog?
Ivanove riječi odjekuju jednako snažno danas, kao i prije 2000.godina! Ivan traži da se duboko zagledamo u sebe i otvorimo oči nad svojim grijesima. Traži da postanemo iskreni sami prema sebi i da donosimo plodove obraćenja. Kroz ovo vrijeme iščekivanja i došašća, Ivan nas ponovno, kao i u Isusovo vrijeme poziva glasom nadahnutim od Boga; Približio se dolazak Našeg Kralja ljubavi, mira i istine. Iščekujte i osluškujte ga budna srca, obraćajte se svaki dan.
Vrijeme Došašća je vrijeme Gospodnje svijetlosti. Naš život, domovi, trgovine, trgovi, ulice sve se kupa u svijetlosti. Očima vjere uočavajmo da ta svijetla naviještaju veliku nadu, koja se temelji na Božjim obećanjima.
Gdje su ljudi u miru tu je prisutno kraljevstvo Kristovo. Budimo donositelji mira. Ja to mogu, ako je u meni samome mir. Izmirimo se najprije sami sa sobom u pogledu na Krista koji je Kralj pomirenja i mene susreće ljubazno i milosrdno. Krist Kralj ima moć nad srcima ljudi, On ljubavlju želi osvojiti ljude. Isusova ljubav je istodobno svemoćna i nemoćna, ovisno o tome je li je prihvatimo ili odbacimo.
Prepoznajimo Božju čežnju za ljudskom ljubavlju ali uvijek u slobodi i za slobodu.