Muškarac nikad nije viši nego kad klekne da bi pomogao djetetu. Abraham Lincoln
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
Marijino uznesenje na nebo izvrsni je znak da sada svako ljudsko biće može imati nadu vječnoga života, te da treba svoje korake odlučno upraviti put neba, jer nam nebo nije više nedostižno i nedohvatljivo odredište.
„Zaista, zaista kažem vam tko vjeruje ima život vječni. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta."
Do „kruha života“ dolazi se jedino vjerom u Isusa Krista. A vjerovati znači napuštati sebe, ne pripadati sebi, dopustiti Bogu da nas hrani sobom. Samo u sjedinjenju s Kristom činit ćemo, kako nam obećava, djela koja On čini.
Isus je odlučio među nama ostati u kruhu, u kruhu koji se lomi za život mnogih, u kruhu koji se ne može blagovati sam, u kruhu koji traži zahvalno srce. Zahvalnost omogućuje djelovanje.
U osami, ondje ćemo sresti Njega i njegova molitva će nam donijeti mir i odmor duše i tijela i dati snagu za novo djelovanje. U osami, u Bogu naći sebe, biti u miru s njim i ukloniti sve ono što čovjeka razdire u srcu. Slušajmo Isusa!
Živimo u svijetu koji želi živjeti po svojim zahtjevima i stvarati sebi zakone koji njemu odgovaraju. Mi znamo koji Zakon je ispravan naviještajmo ga onima koji žele slušati. Naš Zakon po kojemu želimo živjeti je zakon Božji upisan duboko u našu savjest, darovan i objavljen u Riječi Božjoj.
Idimo putem kojim nas Bog vodi, na njemu ćemo upoznati ljude koji nas ne očekuju ali će nas primiti i prihvatiti. Neka Božja Riječ ne bude uzaludna, slušajmo je, dopustimo da Riječ pronađe svoj put.
Vjerujmo! Vjera nam daje mogućnost da dopremo do Isusa uvijek i na svakom mjestu. Vjerom to činimo i na svakoj našoj svetoj misi, kao i u molitvi kad mu se srcem vjere obraćamo.
Osjetimo u sebi živoga Boga koji nas nikada ne napušta, koji u nama diše i daje nam hrabrosti da nadvladamo sve nedaće. S vjerom, nadom i ljubavlju suprotstavimo se životnim nedaćama. Vjera, ufanje i ljubav nadilaze naša shvaćanja, one su od Boga i daju nam životni smisao, osmišljen i snažniji život.
Gospodine, mi vjerujemo da je Zdenac Milosrđa grančica koju si odlomio i zasadio u Crkvi, da donese plodove Tvojeg milosrđa u suvremenom svijetu. Ti ga čuvaj, obrezuj od svih divljih grana, zalijevaj i daj mu svoj uzrast kad hoćeš i kako hoćeš. Usmjeruj njegove grane kako bi se razvio u Cedar s imenom pokreta Misionara Milosrđa, gdje će različite vrste tvojih stvorenja naći tvoje okrilje i svoj rast.
S Kristom povezani, puni smo nade, da ćemo postići svoj cilj, vječno zajedništvo ljubavi s Bogom i međusobno. Ljubav prema Bogu i bližnjemu nova je zapovijed Kristova. Bog nam daje snagu da to ispunjamo s radošću.
Danas slavimo otajstvo ljubavi, a to otajstvo je istina koja nas nadilazi i obasjava poput sunca koje zasljepljuje i ne možemo ga vidjeti. Otajstvo je nešto što ne shvaćamo bez govora vjere. Bog postoji u svakoj ljubavi koja nam se očituje.