Podizanje djece opasan je posao. Uvijek se postiže uz mnoge borbe i brige, a neuspjeh nijedna druga bol ne može nadvladati. Demokrit
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
Radosno trpimo, puni pouzdanja umrimo sebi i svijetu. U Kristu sve ima smisla. Idemo kroz umiranje do života. Mi smo Isusovi sljedbenici, na prvom mjestu nam nije ugoda ovoga života, nego život po kršćanskim vrijednostima koje vode u život vječni.
Da bi se izabralo i slijedilo “Svjetlo” (Istinu) potreban je napor i nastojanje, potrebno je boriti se i odricati, učiti, rasti, putovati. Za prebivanje u “tami” (neistini) dovoljno je ostati u svojem postojećem stanju.
Biti slobodni samo za Gospodina Boga, štovati Njegovo ime i svetkovati subotu Njemu u čast, oslobađa vjernika od svih duhovnih zarobljenosti, od svih nejasnoća, od oholosti i samodostatnosti, vradžbina, drugih religioznih svjetonazora, konfuzija, sudbine, strahova. Osigurava mu vrijeme odmora i molitve.
EVO ME Bože da vršim s ljubavlju tvoju volju. Evo me u svim situacijama, okolnostima mojih navika, navezanosti na duhovne i materijalne sigurnosti i radosti, evo me da ih žrtvujem pred Tobom jer si ti MOJ LJUBLJENI OTAC.
Naša molitva srca i uma ovaj tjedan je: JA SAM DUGA BOŽJEG MILOSRĐA.
Ponavljajmo je neprestano, od jutarnjeg dizanja do zadnje molitve prije spavanja. Duh Sveti snažno će djelovati u nama i po nama „kanalom“ ove molitve ponavljanja.
Budimo umjereni u svemu što činimo. Za sve što imamo zahvaljujmo Bogu, molimo. Živimo dostojanstveno. Živimo Kristov život, dosljedno ga slijedimo. Ne ugađajmo samo sebi i svojim uvjerenjima nego i drugima.
Krist i danas korača svijetom, budimo njegovi svjedoci. Ljubav je znak raspoznavanja svih koji vjeruju u Krista. Ljubimo se međusobno. Budimo svijetlo svima onima koji traže i vodimo ih Kristu.
Ljubav, Isus naziva prvom i najvećom zapovijedi, dok su vjera i nada nužne samo ovdje na zemlji. Isus želi da naša ljubav svakodnevno prelazi u pomaganje i poštovanje bližnjega.
Isusov poziv je osobni odnos. Svojim odazivom ulazimo u posebni odnos s Isusom. Nismo krenuli za idejom, nego za osobom. A od nas On zahtjeva poslušnost i spremnost ostaviti sve.
Susret s Isusom, dan proveden s njime, daje nam potpuno novi doživljaj samih sebe, novo shvaćanje vlastitog postojanja, dobivamo novi identitet, novi životni polet koji ima pečat susreta s Bogom. Iskustvo susreta s Isusom „šalje“ nas da svjedočimo drugima, riječima i djelima. Svakog od nas Bog zove na novi život, na život po vjeri i od vjere.
Poput Isusa budimo otvoreni za svoju zadaću za nevidljivo kraljevstvo, budimo raspoloži za zadaću, koju nam je Bog povjerio; tu zadaću ne možemo zatajiti.
Moramo, slušati, ljubiti, prihvaćati, vjerovati i živjeti Riječ, Djelo Isusa Krista.
Da se možemo smatrati Božjim, osobno se opredijelimo za Boga, prihvatimo Isusa kao Boga i svjesno prihvatimo evanđelja kao pravila života.