S djecom je potrebna čašica mudrosti, bačva razuma i more strpljenja. Sveti Franjo Saleški
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
I ove nedjelje čujemo jasan poziv: « Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje!» Taj svijet, to je naš prvi susjed, kolega na poslu, siromah na ulici, pripiti mladić u ranim jutarnjim satima na ulici,gladno i golo dijete u Tanzaniji, napušten starac u Venezueli, samohrana majka brojne djece na Kubi, velik je ovaj svijet… Gospodin poziva da tom i takvome svijetu donesemo Radosnu vijest.
Mnogo je okova koji nas pritišću kroz svakodnevicu, grijeh je nažalost sveprisutan oko nas, a ljudi kao da su se navikli na «miran život u grijehu», posvuda vlada nekakva mlakost. Nismo pozvani na život u lažnom miru, u kompromisu sa grijehom, nego na postojan trk u borbu koja je pred nama do Kraljevstva Božjeg.
Za povjereno blago koje nam Gospodin daruje tražit će i odgovornost kako smo njime upravljali, budimo dostojni svoga poziva!
Pozvani smo prepoznati i živjeti istinske neprolazne vrednote, koje se nikad ne mogu oduzeti ni istrošiti, donositi plodove koje ćemo ponijeti u vječnost. Bogatimo se u Bogu!
Pozvani smo vapiti Bogu, biti njegova produljena ruka, ukazati svakom čovjeku kojem nas Bog šalje na radost života u Bogu i po Bogu, ispunjenje životnog poslanja u istinskim vrednotama i neće Gospodin uništiti grada…
Pozvani smo biti poslužitelji mističnom tijelu Kristovu- siromahu tijela ili duha, nevoljniku, prosjaku, očajnomu…Navijestiti im Krista u nama- donijeti nadu slave da bismo svakoga čovjeka doveli do savršenstva u Kristu.
Zakon ljubavi što nam ga Bog nalaže upisan je u samu našu narav. Bog nas poziva da živimo od njegove ljubavi, u uzajamnom bratstvu gdje svatko priskače u pomoć potrebama onih koji ga okružuju. Krist nas poziva da postanemo drugima bližnji. Poslanje Zdenca je upravo to: Po uzoru na Isusa iz Nazareta, Misionara Milosrđa, promicati ljudske vrijednosti i biti solidarni s najpotrebnijima u svijetu.
U svijetlu ovog čitanja iznosim prvi mjesec mojeg ovogodišnjeg boravka u Venezueli. Opustošenost od svega osnovnog potrebnog za golo preživljavanje, bez hrane, vode i lijekova, bez odjeće, obuće i sigurnosti, uzrok je dugogodišnjeg pesimizma, pasivnosti i svake vrste nasilja u toj lijepoj, bogatoj i plemenitoj zemlji.
S ljubavlju služimo Bogu, ljudima i svemu stvorenom. Naviještajmo istinu, svima koji žele o njoj razmišljati. Duh nas oslobađa. Duh koga nam Krist šalje, daje nam snagu. Potiče nas da živimo poštujući druge i tako stvorimo zajedništvo uzajamnog služenja.
Budimo kršćani ne samo "bilo kakvi", nego prije svega, nasljedujmo Mesiju, Krista. A to znači, s njime idimo putem: "Tko želi biti moj učenik, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom".
Ne tražimo opravdanje za svoj grijeh, niti svaljujmo krivnju na današnje „pokvareno“ vrijeme. Padnimo na koljena i žalimo srcem za sve ono što nas dijeli od Boga Ljubavi. Ako ništa ne uviđamo znači da nam je srce skamenjeno. Vapimo Duhu Svetom da izvadi iz tijela našega srce od kamena i dade nam srce od mesa. Ponavljajmo: Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku/ grešnici.
Temeljna poruka Svetog Pisma glasi: Bog je gospodar života! Sve će proći, ali njegove riječi – a to su riječi života – neće uminuti. One će se u potpunosti ispuniti. I to nije nikakva ljudska mudrost, nego evanđelje – to je radosna, najradosnija vijest koju ljudsko uho može čuti. Nju nam je objavio sam Isus Krist, Božji Sin, piše sv. Pavao.