Podizanje djece opasan je posao. Uvijek se postiže uz mnoge borbe i brige, a neuspjeh nijedna druga bol ne može nadvladati. Demokrit
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
27. nedjelja kroz godinu - 7. listopada 2012.
Prvo čitanje: Post 2, 18-24
2 18I reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on." 19Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. 20Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. 21Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. 22Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. 23Nato čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!" 24Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.
Pripjevni psalam: Ps 128,1-6
128 1Hodočasnička pjesma.
Blago svakome koji se Jahve boji,
koji njegovim hodi stazama!
2Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.
3Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji k`o mladice masline
oko stola tvojega.
4Eto, tako će biti blagoslovljen
čovjek koji se Jahve boji!
5Blagoslovio te Jahve sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svog!
6Vidio djecu svojih sinova,
mir nad Izraelom!
Drugo čitanje: Heb 2,9-11
2 9ali Njega, za malo manjeg od anđela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio. 10Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve - kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja. 11Ta i Posvetitelj i posvećeni - svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom.
Evanđelje: Mk 10,2-16
10 2A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: "Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?" 3On im odgovori: "Što vam zapovjedi Mojsije?" 4Oni rekoše: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti." 5A Isus će im: "Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. 6Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. 7Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; 8dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. 9Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!" 10U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. 11I reče im: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. 12I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub." 13Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. 14Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: "Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! 15Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući." 16Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Post 2, 18-24
Reče Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam." Velikodušni Bog predočava čar svemira, biljnog i životinjskog carstva na Zemlji koje je stvorio za čovjeka. Život u izobilju po mjeri čovjeka, ali čovjek na sve to ne pokazuje radosno lice i njegova čežnja za nečim većim premašuje sav taj svijet. Na njegovu licu vidi se tuga, a on se osjeća usamljeno. Bog pun ljubavi i dobrote želi da njegovo stvorenje bude sretno. Gospodin pusti tvrd san na čovjeka pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. I čovjek zapjeva prvu ljubavnu pjesmu: "Evo kosti od moje kosti, meso od mesa mojega!" On ispunjen Božjom ljubavi, prilazi ženi i oni postaju 'jedno tijelo', što ni smrt ne raskida.
"Ljubav je jača od smrti".
Heb 2, 9-11
U muci Krist postaje čovjek u punom smislu, dostigavši tako puninu utjelovljenja: "Premda je sin iz onoga što prepati, naviknu slušati i postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju zaštitnik vječnog spasenja - proglašen od Boga velikim svećenikom".
Mk 10, 2-16
Evanđelje nam donosi: "Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja." Farizeji kušaju Isusa u vrlo složenom pitanju: „Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?“ Isus se poziva na Božji naum i vrijednost kršćanskog braka, kroz što se u prvom redu očituje u ljubavi iz koje se rađa dijete kao potvrda te ljubavi koja traje kroz vjekove. Danas se u našim obiteljima zbiva mnogo toga što nije u skladu sa kršćanskim vrednotama jer većina kršćana prihvaća olako programe koji su više na štetu nego na korist obitelji.
Bože, molim te, da u našem narodu bude više obitelji po uzoru na Svetu Obitelj.
Volonterka Marijeta
26. nedjelja kroz godinu - 30. rujna 2012.
Prvo čitanje: Br 11,25-29
11 25Jahve siđe u oblaku i poče s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starješina. Kad duh počinu na njima, počeše prorokovati, ali to više nikad ne učiniše. 26Dvojica ostadoše u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima počinuo - bili su i oni među upisanima, premda nisu došli u tabor - te počeše u taboru prorokovati. 27Neki mladić otrča te javi Mojsiju: “Eldad i Medad”, reče, “prorokuju u taboru!” 28Jošua, sin Nunov, koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reče: “Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!” 29Mojsije mu odgovori: “Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!”
Pripjevni psalam: Ps 19,8.10.12-14
19 8Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi;
pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči;
10neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda;
istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni,
12Sluga tvoj pomno na njih pazi,
vrlo brižno on ih čuva.
13Ali tko propuste svoje da zapazi?
Od potajnih grijeha očisti me!
14Od oholosti čuvaj slugu svoga
da mnome ne zavlada.
Tad ću biti neokaljan,
čist od grijeha velikoga.
Drugo čitanje: Jak 5,1-6
5 1De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti! 2Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, 3zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane! 4Evo: plaća kosaca vaših njiva - koju im uskratiste - viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama. 5Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli, utoviste srca svoja za dan klanja! 6Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja!
Evanđelje: Mk 9,38-43.45.47-48
9 38Reče mu Ivan: "Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama." 39A Isus reče: "Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. 40Tko nije protiv nas, za nas je." 41"Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća." 42"Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more." 43"Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. 45I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge bit bačen u pakao. 47I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, 48gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
U prvom čitanju knjige Brojeva opisan je silazak Boga u oblaku, kako je razgovarao s velikim prorokom i vođom naroda Božjega, Mojsijem. U evanđelju Bog je postao čovjek u Isusu , postao je sjedinjen s ljudskom naravi. Jednostavni prepoznaju u Isusu Spasitelja i sa strahopoštovanjem u prostodušnosti srca pristupaju mu i slijede ga, u zajedništvu su s Njime.
Duše Sveti otvori oči srca našega da vidimo Božje prisustvo u svakoj osobi, da mu se poklonimo u poniznosti srca svoga i da s blagošću stupamo u dijalog, znajući da s Tobom razgovaramo.
Bog uzima od duha koji je na Mojsiju i stavlja ga na starješine naroda. Zahvaćeni istim duhom oni prorokuju. Imaju zajedničko iskustvo s Mojsijem. Vide Božjim očima, govore njegovim riječima, čak i dvojica starješina koji su ostali u šatoru.
Jošua koji je od svoje mladosti s Mojsijem ljuti se na Eldada i Medada i moli Mojsija da ih ušutka. Jošua još raste u vjeri, ovo je prilika da ga njegov učitelj pouči da nikome ne treba uskraćivati primanje dara od Boga. Štoviše, on ga poučava da prizivlje na sav narod izljev duha Božjega.
Gospodine izlij svoga duha na sve nas. Tvoj duh neka nastani naše misli, osjećaje i pretače se u naše milosrdno djelovanje, tebi na slavu i spasenje duša.
Učenici Isusu pričaju da su sreli čovjeka koji je u njegovo ime izgonio zloduhe, te su se hvalili kako su mu branili jer nije s njima. Isus ih poučava o jedinstvu koje se očituje djelovanjem u istom duhu. Iz teksta nam nije poznato jeli taj čovjek nekad susreo Isusa, ne znamo na koji je način primio od Njegova duha. Dar Božji kojega ima je vidljiv po plodovima : to je oslobođenje zarobljenih od zloduha.
Ova dva primjera nam pokazuju važnost duhovnog jedinstva koji se očituje po vidljivim plodovima u korist čovjeka koji trpi i izgradnji duhovne zajednice.
U svijetlu ovog opisa vrednujemo važnost i veličinu suradnika i kumova Zdenca Milosrđa koji u istom duhu i nakani doprinose djelima milosrđa, progovarajući i svjedočeći Boga prisutna u djeci, starcima, bolesnima i svakoj osobi potrebitoj vjere, ljubavi i pouzdanja . Djela milosrđa su Božji govor ljubavi i brige kojim prorokuje Zdenac Milosrđa u jedinstvu sa svim svojim članovima i suradnicima.
Sve je veliko i važno u Isusovim očima ako se radi u Njegovo ime: „Tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi neće mu propasti plaća.“ Ali vrijedi i obratno: ne sablažnjavaj nejaka u vjeri.
Slavimo te Bože sveti, Bože jaki, Bože ljubavi i beskrajnog milosrđa što se očituješ po svima koji prorokuju riječima nade i djelima milosrđa, svima nama i po nama suvremenim siromasima duše i tijela.
s Ljilja Lončar
25. nedjelja kroz godinu - 23. rujna 2012.
Prvo čitanje: Mudr 2,12.17-20
2 12Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta i protivi se našem ponašanju, predbacuje nam prijestupe protiv Zakona i spočitava kako izdadosmo odgoj svoj. 17Pogledajmo jesu li istinite riječi njegove, istražimo kakav će biti njegov svršetak. 18Jer ako je pravednik Božji sin, On će se za nj zauzeti i izbavit će ga iz ruku neprijateljskih. 19Zato ga iskušajmo porugom i mukom da istražimo blagost njegovu i da prosudimo strpljivost njegovu. 20Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli, doći izbavljenje.”
Pripjevni psalam: Ps 54,3-8
54 3Spasi me, Bože, svojim imenom
i jakošću svojom izbori mi pravdu!
4Poslušaj, Bože, moju molitvu
i usliši riječi usta mojih!
5Oholice ustadoše na me
i moj život traže silnici:
na Boga se ne osvrću.
6Evo, Bog mi pomaže,
Gospodin krijepi život moj.
7Okreni nesreću na dušmane moje,
zatri ih u vjernosti svojoj.
8Od srca rado ću ti žrtvovati,
slavit ću ti ime, Jahve, jer je dobrostivo.
Drugo čitanje: Jak 3,16-4,3
3 16Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. 17A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. 18Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.
4 1Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? 2Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. 3Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite.
Evanđelje: Mk 9,30-37
9 30Otišavši odande, prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. 31Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: "Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati." 32No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati. 33I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: "Što ste putem raspravljali?" 34A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. 35On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!" 36I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: 37"Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla."
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
U prvom čitanju knjige Mudrosti opisano je razmišljanje, odluke i postupak „mudrovanja“ moćnika ovoga svijeta. Opisan je i razlog zbog čega su se uhvatili pravedna čovjeka. Zašto im on smeta? Kako će ga se riješiti? Vlastodršci priznaju da je njegovo ponašanje pravedno, da je njegova zaštita Bog, da u sebi ima blagost i smirenost jer je Božji sin. Kušaju ga porugom i mukom, osuđuju ga na sramotnu smrt. Opisana je sudbina Isusa i njegovih vjernih nasljedovatelja. Sudbina ljudi koji se zalažu za socijalnu pravdu kao što je Mahatma Gandhi, Martin Luther King i svi „mali – veliki“ ljudi koji svoju egzistenciju riskiraju kako bi bilo svima dobro.
Psalam 54 je vapaj pravednika u situaciji pritisnutosti i muka koje mu zadaju povrijeđeni moćnici iz njegove okoline. Naziva ih oholicama i silnicima koji se na Boga ne osvrću. Njegovo je pouzdanje i smirenje u imenu Gospodina.
Poslanica sv. Jakova spaja situaciju iz evanđelja i knjige Mudrosti. Ukazuje na razlike nebeske i zemaljske mudrosti. Zemaljska mudrost izvire iz zavisti, pohote udova, iz žudnje, hlepnje za moći. Plodovi su svadljivost, svako zlo djelo, ratovi, međusobne borbe, rđave molitve, neuslišane molitve… Osvrnimo se na svoje neuslišane molitve. Jesu li naše molitve žudnja naših udova „zemaljskih“ kako bi bili ispunjeni kao svi drugi „zemaljski“ i tako ispunili svoje zemaljske potrebe?
Mudrost koja s neba dolazi čista je, milostiva, mirotvorna, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana i nehinjena. Pravednik strada u očima ljudi, ali ima sve osobine ove mudrosti s neba. Prolazi sve faze koje je prošao njegov Učitelj: predanost ljudskoj zloći, ubit će ga – poništiti njega u očima ljudi, njegova djela, njegov nauk.
Između poništenja i uskrsnuća su tri dana – dovoljno vremena da se sve ljudsko „raspadne“, prijeđe u ništavilo. Uskrsnuće je snagom Božjom oživilo pravednika i njegovo zalaganje, mudrost s neba: čistu, dobrostivu, punu svakog dobrog djela.
Isus uzimajući dijete, koje u tadašnjem društvu skoro ništa nije vrijedilo, tumači put koji vodi zemaljskim stazama do Oca nebeskog, do slave uskrsnuća.
Oče nebeski, otvori nam oči srca da razlikujemo zemaljsku mudrost od nebeske. Da se opredijelimo za Tebe, da ti služimo u malenima, da te ljubimo u prezrenima ovog svijeta. Stišaj oluju naše pohlepe. Očisti nam podsvjesnu žudnju za priznanjem da se najviše žrtvujemo za Tebe i želju da nas se drži za Prvake u Zdencu.
S. Ljilja Lončar
24. nedjelja kroz godinu - 16. rujna 2012.
Prvo čitanje: Iz 50,4-9
50 4Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. 5Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. 6Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. 7Gospod mi Jahve pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz k`o kremen i znam da se neću postidjeti. 8Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko će se pravdati sa mnom? Iziđimo zajedno! Tko je protivnik moj u parnici? Nek` mi se približi! 9Gle, Gospod mi Jahve pomaže, tko će me osuditi? Svi će se oni k`o haljina izlizati, moljac će ih razjesti.
Pripjevni psalam: Ps 116,1-6.8-9
116 1Ljubim Jahvu jer
čuje vapaj molitve moje:
2uho svoje prignu k meni
u dan u koji ga zazvah.
3Užeta smrti sapeše me,
stegoše me zamke Podzemlja,
snašla me muka i tjeskoba.
4Tada zazvah ime Jahvino:
“O Jahve, spasi život moj!”
5Dobrostiv je Jahve i pravedan,
pun sućuti je Bog naš.
6Jahve čuva bezazlene:
u nevolji bijah, on me izbavi.
8On mi život od smrti izbavi,
oči moje od suza, noge od pada.
9Hodit ću pred licem Jahvinim
u zemlji živih.
Drugo čitanje: Jak 2,14-18
2 14Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti? 15Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje 16pa im tkogod od vas rekne: "Hajdete u miru, grijte se i sitite", a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? 17Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. 18Inače, mogao bi tko reći: "Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru.
Evanđelje: Mk 8,27-35
8 27I krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: "Što govore ljudi, tko sam ja?" 28Oni mu rekoše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka." 29On njih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Ti si Pomazanik - Krist!" 30I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. 31I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. 32Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. 33A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" 34Tada dozva narod i učenike pa im reče: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. 35Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Ova nedjeljna čitanja nas pozivaju da ne okrećemo svoje lice od Isusa. Gledajući Isusa i nasljedujući Ga usvojit ćemo logiku križa, koja će nas dovesti do promjene. Zbog toga naš pogled i lice treba biti usmjereno prema Isusu kako bismo se oduprli ispraznostima, taštini, sebeljublju, traženju povlastica i izbjegavanju križa.
U Izajinijoj knjizi čitamo o onima koji su bili pozvani od Boga na poslanje, proročku službu, koja ih je stavljala u nezgodan položaj. Njihov život je bio ispunjen samoćom, progonstvima i uvredama. Sluga Božji prihvaća Riječ Božju i sluša što mu Bog otkriva i to kazuje ljudima. Sluga Božji mnogo trpi ali ne odvraća lice od pogrda i pljuvanja, već ostaje poslušan Bogu od kojega je primio poslanje.
I mi smo Zdenčani pozvani od Boga i imamo poslanje. Pozvani smo da nasljedujemo Isusa u vjeri i ljubavi, predanju i vršenju volje Božje. Pozvani smo da gledamo lica bližnjih s ljubavlju, te da uočimo njihove potrebe i da im pomognemo. Teško je očitovati ljubav i prihvatiti služenje i poniznost, jer po ljudskim mjerilima to nisu vrednote kojima se postiže uspješnost. Danas biti uspješan znači biti nadmoćan, natjecati se u stjecanju materijalnih dobara za svoju vlastitu korist i nikako nije „in“ brinuti se za dobro drugih.
Isus nas poziva da idemo za njim, da se odrečemo samih sebe, da uzmemo svoj križ i da ga slijedimo, kako bismo spasili svoj život.
Isus je učenicima kazao što ga očekuje i kako će morati mnogo trpjeti. Petar ga je pozvao na stranu i počeo ga je odvraćati od Kalvarije. Okrenuo je svoje lice od Isusa jer ne može gledati u poniženog Mesiju. Petar je izgradio svoju sliku o Isusu koja nije nimalo slična ovoj stvarnoj, koju Isus najavljuje. Isus hoće da Petar gleda na pravu stranu i uči ga da svoj pogled usmjeri prema Kalvariji.
To isto vrijedi i za nas jer jedini put kojim trebamo ići je Isusov, jedino Isusov pogled je ispravan i jedino pravo mjerilo je Isusovo. Zbog toga trebamo život gledati Isusovim očima a ne po vlastitoj slici i mjerilima koju smo sami stvorili. Za to nam dakako treba hrabrosti i odlučnosti , jer skloni smo skrenuti svoj pogled od sveg onoga što nije onako kako smo mi zamislili da bi trebalo biti. Isus nas zbog toga poziva na odricanje i na prihvaćanju križa.
Isus nam nudi put koji nije privlačan, to je put odricanja od samih sebe i svega onoga što nas priječi da u Križu vidimo Život.
Ako doista želimo nasljedovati Isusa, onda hodimo njegovim putem sa sigurnošću i uvjerenjem da je to jedini put našega spasenja. Usmjerimo svoj pogled prema Križu i gledajmo u Križ, jer u njemu ćemo sresti Ljubav koja će nam pomoći da činimo dijela po kojima će naša vjera biti živa.
Blaženka
23. nedjelja kroz godinu - 9. rujna 2012.
Prvo čitanje: Iz 35,4-7
35 4Recite preplašenim srcima: “Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi!” 5Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti, 6tad će hromi skakati k`o jelen, njemakov će jezik klicati. Jer će u pustinji provreti voda, i u stepi potoci, 7sažgana će zemlja postat` jezero, a tlo žedno - izvori. U brlozima gdje ležahu čaglji izrast će rogoz i trska.
Pripjevni psalam: Ps 146,7-10
146 7Potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruh daje.
Jahve oslobađa sužnje,
8Jahve slijepcima oči otvara.
Jahve uspravlja prignute,
Jahve ljubi pravedne.
9Jahve štiti tuđince,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
10Jahve će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.
Aleluja!
Drugo čitanje: Jak 2,1-5
2 1Braćo moja, vjeru Gospodina našega Isusa Krista slavnoga ne miješajte s pristranošću! 2Dođe li na vaš sastanak čovjek sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj odjeći, a dođe i siromah u bijednoj odjeći 3i vi se zagledate u onoga što nosi sjajnu odjeću te reknete: "Ti lijepo ovdje sjedni!", a siromahu reknete: "Ti stani - ili sjedni - ondje, podno podnožja moga!", 4niste li u sebi pristrano sudili te postali suci što naopako sude? 5Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube?
Evanđelje: Mk 7,31-37
7 31Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. 32Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. 33On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. 34Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: "Effata!" - to će reći: "Otvori se!" 35I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno. 36A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali 37i preko svake mjere zadivljeni govorili: "Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!"
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
U riječima proroka Izaije prepoznajemo svoju zadaću. Ove riječi Misionari Milosrđa izgovaraju i ponavljaju bez prestanka osobama koje su u tjeskobi i strahu. Ne odnose se samo i isključivo na djecu u misijama i stare, osamljene osobe u našoj sredini i misijama. Višestruka je kriza: materijalno siromaštvo, nezaposlenost, neizlječiva bolest raka, obiteljska neslaganja i rastave, krediti i dugovi, ovisnosti o drogi, alkoholu, kocki, internetu, elementarne nepogode, neizvjesnosti i strah od teških prognoza bliske budućnosti i sve veća opasnost od bezdušnih „vladara“ ovoga svijeta. Situacije su to u kojima prenosimo nadu u Boga: budite jaki, ne bojte se! Izaija nabraja da će slijepci progledati, hromi skakati poput jelena, nijemi kliktati. Pustinja će procvasti po izobilju vode koja će u njoj izvirati. Uzmimo ovo s dvojakim značenjem: fizičkim i duhovnim promjenama. Svaka promjena izvire iz uvjerljivog navještaja Misionara Milosrđa i njegova vidljiva svjedočenja da je i on sam bio pustinja koju je Bog pretvorio u izvore vode, da ima vid milosrdnog Boga koji ne gleda na vanjštinu, o kojoj govori apostol Jakov u drugoj poslanici. Radi se o vidu, sluhu, skakanju i kliktanju koje daje Bog u Duhu Svetom. Za primiti te Božanske moći i naviještati ih drugima koji su u problemima ovoga svijeta, pođimo s Isusom u osamu svaki dan dvadeset minuta. U osami On će stavljati svoje prste u naše uši i druge dijelove duhovnoga tijela. Ozdravljeni njegovim dodirima i riječima „effata – otvori se“ daje nam svoju moć da budemo posrednici Njegova ozdravljenja naših poznanika, prijatelja, članova obitelji i „slučajnih“ prolaznika kroz naš život, koji se nalaze u nekoj od gore spomenutih kriza. Kao što duhovna bolest uzrokuje fizičku nemoć tako duhovno ozdravljenje donosi fizičko poboljšanje i osmišljava, nadom u Krista Spasitelja, najteže neprilike i poteškoće. Kroz otvaranje Isusu, sve što je Izaija navijestio postepeno postaje novo ponašanje koje ima svoj izvor u Bogu.
U radosnom prebivanju s Isusom, budimo u svakoj prilici Njegov dodir i riječ EFFATA koja hrabri i mijenja sudbine preplašenih.
S. Ljilja Lončar
22. nedjelja kroz godinu - 2. rujna 2012.
Prvo čitanje: Pnz 4,1-2.6-8
4 1”A sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim da biste ih vršili i tako poživjeli te unišli i zaposjeli zemlju koju vam daje Jahve, Bog otaca vaših. 2Niti što nadodajite onome što vam zapovijedam niti što od toga oduzimljite; vršite zapovijedi Jahve, Boga svoga, što vam ih dajem. 6Držite ih i vršite: to će u očima naroda biti vaša mudrost i vaša razboritost. Kad oni čuju za sve ove zakone, reći će: `Samo je jedan narod mudar i pametan, a to je ovaj veliki narod.` 7Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Jahve, Bog naš, nama kad god ga zazovemo? 8Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao što je sav ovaj Zakon koji vam ja danas iznosim?
Pripjevni psalam: Ps 15,2-5
15 2Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori, 3i ne kleveće jezikom; koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga; 4koji zlikovca prezire, a poštuje one što se Jahve boje; 5koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege, i ne daje novca na lihvu, i ne prima mita protiv nedužna. Tko tako čini, pokolebat` se neće dovijeka.
Drugo čitanje: Jak 1,17-18.21-22.27
1 17Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene. 18Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova. 21Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. 22Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. 27Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.
Evanđelje: Mk 7,1-8.14-15.21-23
7 1Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. 2I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. 3A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. 4Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. 5Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: "Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?" 6A on im reče: "Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. 7Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske. 8Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske." 14Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: "Poslušajte me svi i razumijte! 15Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje. 21Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, 22preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. 23Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka."
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Mojsije upućuje narod što je volja Božja, što moraju činiti kako bi poživjeli i ušli u Božju zemlju.
Imaju deset zapovijedi kojima ne smiju ništa nadodavati niti oduzimati. Zapovjedi zauzimaju mjesto u poretku po svojoj važnosti: prve tri odnose se na Boga i one su pred ostalim zapovijedima. Jer kad je Bog i Božje na prvom mjestu sve je na svojem mjestu. Druge zapovjedi pod okriljem su ovih triju zapovjedi, istječu iz njih. Plodovi su pravednost, jednakost, sloboda, dostojanstvo, poštivanje, uvažavanje, mudrost, mir i milosrđe. Po ovakvu ponašanju drugi narodi zaključuju da veličina, mudrost i pamet naroda dolazi od blizine Božje, od ustrajnog hoda sa svojim Bogom, u doslovnom vršenju Njegovih zakona i zapovjedi.
Sveti apostol Jakov ukazuje kršćanima kako svaki dobar dar i savršen poklon dolazi od Boga. Od Njega smo rođeni riječju Istine . Daje veliku važnost riječi koja ima moć spasiti duše naše. Objašnjava da vršenje riječi Božjih spašava. Daje kratko ali jasno tumačenje u čemu se sastoji bogoljubnost čista i neokaljana: zauzeti se za sirote i udovice i čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta. Unatoč vršenju deset zapovjedi i postizanju pravednosti među ljudima uvijek će biti sirota i udovica, jer uvijek će biti bolesti i smrti i situacija koje izmiču čovjekovoj moći. Takve situacije su prostor za milosrđe koje nadilazi zakone i zapovjedi. To je htijenje i opredijeljenost osoba i organizacija koje se otvaraju Bogu da On preko njih djeluje i spašava najugroženije. Ovo je poslanje nas misionara milosrđa. Njegujemo duhovni život kako bi se sačuvali od zaraze ovoga svijeta koji ima logiku materijalne koristi za učinjena djela.
Isus jasno određuje što je pred Bogom čisto a što je nečisto. U situaciji prigovora i kritike sa strane farizeja i pismoznanaca njegovim učenicima, da ne peru ruke i ne poštuju predaju starih tj. Mojsija, Isus nabraja dugi niz loših ponašanja i zlodjela koje izlaze iz srca onoga koji ne vrši zapovjedi. Učitelji Zakona stavili su vanjštinu u nutrinu, nebitno na mjesto bitnog i vanjsko pranje kao sredstvo spasenja.
Ovo je veliki poticaj za sve nas kršćane da preispitamo svoje srce, i što je to što prebiva u njemu i što izlazi iz njega. Jer čega je srce puno o tom usta govore.
U šatoru Gospodnjem smije prebivati samo onaj tko bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga...
S. Ljilja Lončar
21. nedjelja kroz godinu - 26. kolovoza 2012.
Prvo čitanje: Jš 24,1-2.15-17.18
24 1Jošua potom sabra sva plemena Izraelova u Šekem; i sazva starješine Izraelove, glavare, suce i upravitelje njihove i oni stadoše pred Bogom. 2Tada reče Jošua svemu narodu: “Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: `Nekoć su oci vaši, Terah, otac Abrahamov i Nahorov, živjeli s onu stranu Rijeke i služili drugim bogovima. 15Međutim, ako vam se ne sviđa služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Jahvi.” 16Narod odgovori: “Daleko neka je od nas da ostavimo Jahvu a služimo drugim bogovima. 17Jahve, Bog naš, izveo je nas i naše oce iz Egipta, iz doma robovanja, i on je pred našim očima učinio velika čudesa i čuvao nas cijelim putem kojim smo išli i među svim narodima kroz koje smo prolazili. 18Još više: Jahve je ispred nas protjerao sve narode i Amorejce, koji su živjeli u ovoj zemlji. I mi ćemo služiti Jahvi jer je on Bog naš.”
Pripjevni psalam: Ps 34,2-3.16-23
34 2Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
3Nek` se Jahvom duša moja hvali:
nek` čuju ponizni i nek` se raduju!
16Oči Jahvine gledaju pravedne,
uši mu slušaju vapaje njihove.
17Lice se Jahvino okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.
18Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.
19Blizu je Jahve onima koji su skršena srca,
a klonule duše spasava.
20Mnoge nevolje ima pravednik,
ali ga Jahve od svih izbavlja.
21On čuva sve kosti njegove:
ni jedna mu se neće slomiti.
22Opakost bezbošca ubija,
platit će koji mrze pravednika.
23Jahve izbavlja duše slugu svojih,
i neće platiti tko god se njemu utječe.
Drugo čitanje: Ef 5,21-32
5 21Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! 22Žene svojim muževima kao Gospodinu! 23Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj Tijela. 24Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! 25Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju 26da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ 27te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. 28Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. 29Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. 30Doista, mi smo udovi njegova Tijela! 31Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. 32Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.
Evanđelje: Iv 6,60-69
6 60Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?" 61A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: "Zar vas to sablažnjava? 62A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?" 63"Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su." 64"A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. 65I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca." 66Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. 67Reče stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otići?" 68Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! 69I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji."
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
U ovom odlomku Ivanovog evanđelja vidimo reakciju Isusovih učenika na njegov govor o kruhu i tijelu. Mnogi rekoše: «Tvrd je ovo govor! Tko ga može slušati?» Taj ih je govor sablaznio, smatraju da nije primjer; jer kako on, čovjek kojega poznaju, sin Josipa i Marije, može biti kruh života, kruh koji je s Neba sišao, i još im daje svoje tijelo za jelo?!
Isus ih poučava o Duhu i kaže im da je Duh onaj koji oživljuje, a tijelo ne vrijedi ništa. To je za njih uvrjedljiv govor, reagiraju emotivno i zbog toga mnogi učenici napuštaju Isusa, umjesto da razgovaraju i da ga pokušaju razumjeti.
Tada Isus upita Dvanaestoricu: » Zar ćete i vi otići?»
«Gospodine, komu ćemo otići? Ti imaš riječi vječnoga života. Mi vjerujemo i znamo da si ti Svetac Božji.»
Evo Petrovog spasonosnog odgovora, kada kaže: mi vjerujemo, jer doista samo u vjeri i duhu možemo prihvatiti Isusov govor i nauk. Tijelo nam tu ne pomaže, već samo Duh. Duh je taj koji oživljuje i jedino po Duhu možemo shvatiti i prihvatiti Isusov govor, a za to nam je potrebna vjera. Nevjera će nas odvojiti od Isusa i zato budimo ljudi vjere i obnovimo svoj savez s Bogom. Savez su obnovili i Izraelci na brdu Šekem kada su došli u Obećanu zemlju i odlučili su služiti Bogu, jer su svojim očima vidjeli čudesa i osjetili njegovu zaštitu koja ih je pratila na njihovom putu.
Vjerujem da smo i mi u svojem životu osjetili Božju blizinu i zaštitu, i zbog toga trebamo još čvršće u vjeri i pouzdanju prionuti uz Gospodina. Vjera nam pomaže da uđemo u Božji duh i vodi nas u život. Izabrani smo i pozvani da živimo Božju stvarnost, već sad ovdje na zemlji. S vjerom i pouzdanjem oslonimo se na Isusa i hrabro se suočimo sa svim onim što nas još uvijek priječi da nas Duh vodi kroz život.
Hranimo se Isusom u euharistijskom susretu i usmjerimo svoj život prema Njemu da uzmognemo rasti u duhu i da svoj duhovni rast pretočimo u djelotvornu ljubav prema bližnjima kojima je potrebna naša pomoć.
Blaženka
20. nedjelja kroz godinu - 19. kolovoza 2012.
Prvo čitanje: Izr 9,1-6
9 1Mudrost je sazidala sebi kuću, i otesala sedam stupova. 2Poklala je svoje klanice, pomiješala svoje vino i postavila svoj stol. 3Poslala je svoje djevojke da objave svrh gradskih visina: 4“Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!” A nerazumnima govori: 5“Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala. 6Ostavite ludost, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti.”
Pripjevni psalam: Ps 34,2-3.10-15
34 2Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
3Nek` se Jahvom duša moja hvali:
nek` čuju ponizni i nek` se raduju!
10Bojte se Jahve, vi sveti njegovi:
ne trpe oskudice koji ga se boje.
11Osiromašiše mogućnici i gladuju,
a koji traže Jahvu ne trpe oskudice.
12Dođite, djeco, i poslušajte me,
učit ću vas strahu Gospodnjem.
13O čovječe, ljubiš li život?
Želiš li dane mnoge uživati dobra?
14Jezik svoj oda zla suspreži
i usne od riječi prijevarnih!
15Zla se kloni, a čini dobro,
traži mir i za njim idi!
Drugo čitanje: Ef 5,15-20
5 15Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! 16Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! 17Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja! 18I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego - punite se Duhom! 19Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! 20Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista!
Evanđelje: Iv 6,51-58
6 51Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta." 52Židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?" 53Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! 54Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 55Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. 56Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. 57Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. 58Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke."
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Knjiga mudrih izreka djelo su više pisaca, od kojih je glavni židovski kralj Salomon. Zbirka su mudrih misli i izreka. Sadrže savjete božanske mudrosti za svakodnevni život. U njima piše čega bi se vjernik trebao pridržavati, a čega kloniti.
Mudrost je pojam koji označava duboko znanje, uvid, dobro rasuđivanje. Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje, ne dopuštajući da ga "progutaju" zahtjevi praktičnog života. Salomon je molio Boga “ za mudro i pronicavo srce.“
Kako glasi moja molitva, i molim li Boga za mudrost?
Svaki čovjek želi biti mudar, ali ulivena mudrost je dar koji nam je najpotrebniji, dar koji primamo od Duha Svetoga. Ulivena mudrost rasvjetljuje naš razum da upoznamo pravu svrhu života i najbolji put što vodi do nje. Ne dopušta da se gubimo u sitnicama i pojedinostima.
Vjera je najveća mudrost, mudrost Božja u nama.
„Hodimo putem razboritosti.“ Poštujmo ljestvicu vrednota, oslonimo se na svijetlo zdravog razuma i svjetlo vjere, ne gledajmo na zemaljske i naravne interese, već težimo nadnaravnom, Bogu. Izbjegavajmo grijeh i zle prigode. Usredotočimo se na Sveto Pismo, duhovna štiva, poticajne misli, molitvu. U našoj svakodnevnici nam to donosi spokojstvo, mir i obogaćujemo naš odnos s Bogom. Upustimo se u prijateljstvo s Bogom, pozovimo ga da bude u našoj blizini, prepoznajmo ga u potrebnima i bolesnima.
Drugo čitanje je iz Poslanice Efežanima. Mnogi teolozi Poslanicu Efežanima nazivaju „kraljicom poslanica“. Apostol Pavao poziva na jedinstvo i zajedništvo, poziva da pjevamo Gospodinu, zahvaljujemo i slavimo Boga.
Pita nas: Kako živimo? Kao ludi ili kao mudri?
Često zarobljeni svojom komotnošću, materijalnošću, ugodom, trenutačnom korisnošću, čovjek sve više i više traži, a zaboravlja davati, uzvraćati za ono što je primio od drugih. Sve više je ugrožen u svom osjećajnom životu, koji se sve manje i manje može razvijati. Pokušava stvarima nadoknaditi prijateljstvo, mudrost, ljudsko iskustvo. Usmjereni smo na ono što donosimo, što posjedujemo, čime se bavimo. Dajemo od onoga što imamo, a ne od sebe.
Krist nam pokazuje kako dati od sebe. U Euharistiji nam daje sebe samoga. Dati sebe za druge, biti solidarni, podijeliti vrijeme, strpljivost, sebe s onima i za one kojima je to najpotrebnije. To možemo samo ako se punimo Duhom. Čitajmo, razmatrajmo i živimo Riječ Božju. Duh Sveti proniče i jedino uz njegovu pomoć možemo doći do punine istine o Bogu i čovjeku.
U Evanđelju čitamo o Isusu, Kruhu Života; Isusu, Mudrosti Božjoj. Svi mi tragamo za Kruhom Života koji će nas držati na životu. Za taj kruh ljudi su spremni žrtvovati sve. Mnogi traže Boga, Isusa, da im da materijalni kruh (dobro, zdravlje, uspjeh...). On jest umnožio kruhove, ali to nije njegovo poslanje. On želi uzdići čovjeka, želi mu dati novi život.
Čovjek je gladan duhovne hrane. Kad Isus govori da je on Kruh Života, tada očito ne govori o biološkom kruhu i biološkoj hrani. Krist želi u našim srcima pobuditi želju za Njim, izgladnjeti nas, kako bismo se obratili Njemu koji nas može nahraniti. Poziva nas da blagujemo život. Blagovanje Krista, blagovanje je života.
Čovjeku je potrebno da se duhovno hrani. Duhovni život je nešto što čovjeka karakterizira kao čovjeka, kao sliku Božju. Ne živi čovjek samo od zemaljskog kruha. Čovjek živi i od znanja (mudrosti). Bez znanja čovjek ne bi bio čovjek. Tko se hrani mudrošću, izrast će u potpunijeg čovjeka. Isus nam sam otkriva Mudrost (On je Verbum, Logos, Mudrost). I ta mudrost je ponuđena nama da ju blagujemo i da se njome hranimo da bi bili potpuniji i sretniji ljudi.
Isus Krist nas hrani svojim tijelom, svojom osobom da bi izrasli u bića, osobe ljubavi, da bi bili Bogu slični. Mi smo pozvani da blagujemo Isusa u njegovoj riječi, u njegovoj osobi, u njegovom cijelom biću. On nam se daruje, ne misli na sebe, nego na sve nas koji smo potrebni njegove ljubavi. Isus zove na blagovanje sebe. To je poziv na sjedinjenje, ponuda blizine, iskaz jedinstvene pažnje i ljubavi.
To je prijateljstvo zajedničkog stola, da ostane duboko i potpuno u nama. To je Euharistija, u njoj Isus ostaje s nama i u nama i vraća nam mir i sigurnost. Euharistija, pričest, blagovanje je, blizina, Kristova prisutnost.
Krist nas poziva na zajedništvo s njim, a upravo to zajedništvo je temelj i snaga svih ljudskih zajedništva. Duh Sveti omogućuje nam da razumijemo i slavimo Euharistiju koja nas vodi k mudrosti života. Osluškujmo Isusa!
Hranimo se Isusom, živimo potpuno sretno, vječno!
19. nedjelja kroz godinu - 12. kolovoza 2012.
Prvo čitanje: 1 Kr 19,4-8
19 4A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: “Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.” 5Zatim leže i zaspa. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: “Ustani i jedi.” 6On pogleda, kad gle - kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio, pa opet legao. 7Ali se anđeo Jahvin javi i drugi put, dotače ga i reče: “Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!” 8Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba.
Pripjevni psalam: Ps 34,2-9
34 2Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
3Nek` se Jahvom duša moja hvali:
nek` čuju ponizni i nek` se raduju!
4Veličajte sa mnom Jahvu,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
5Tražio sam Jahvu, i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.
6U njega gledajte i razveselite se
da se ne postide lica vaša.
7Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.
8Anđeo Jahvin tabor podiže oko njegovih štovalaca
da ih spasi.
9Kušajte i vidite kako dobar je Jahve:
blago čovjeku koji se njemu utječe!
Drugo čitanje: Ef 4,30-5,2
4 30I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja! 31Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! 32Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.
5 1Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena 2i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris.
Evanđelje: Iv 6,41-51
6 41Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: "Ja sam kruh koji je sišao s neba." 42Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: `Sišao sam s neba?`" 43Isus im odvrati: "Ne mrmljajte među sobom! 44Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 45Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. 46Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. 47Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. 48Ja sam kruh života. 49Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. 50Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. 51Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta."
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
U prvom čitanju imamo isječak iz života proroka Ilije. Njegovu krizu: malaksalost, satrvenost, želju da umre, njegov bijeg pred prijetnjama Izabele, žene kralja Ahaza i štovateljice boga Baala.
Ovo je nova faza Ilijina života. Njegovi prijašnji podvizi bili su u znaku pobjede Jahve nad Baalom i njega, Ilije nad 450 lažnih proroka. Ime Ilija znači Moj Bog je Jahve – onaj koji jest, svemoćni, živi, jedini, na svakom mjestu...
Ilija je na putu prema Jahvi koji se nalazi u svom sjaju na brdu Horebu. Tamo je bez ovozemaljskih sjena. Na Horebu susret je neposredan, jasan, preobražavajući. Sugovornik poprima Jahvin sjaj. Kad se Mojsije vratio sa Sinaja lice mu je sjajilo tako da ga narod nije mogao gledati.
Do Horeba put traje 40 dana, znači dovoljno dugo, možemo reći cijeli život, za prepješačiti od ljudske logike sebeljublja do Božje logike bratoljublja.
Ilija koji je spustio oganj s neba, u pustinji nakon jednog dana pješačenja vapi Bogu da ga digne jer ne može dalje. Iznemogao, s molitvom na usnama, zaspe. Njegova molitva u pustinji probila je nebo i dozvala anđela s kruhom i vrčem vode. Ponovno je zaspao. Opet ga anđeo dotiče i potiče da jede i pije jer je pred njim dalek put. Okrijepljen hranom s neba išao je 40 dana i 40 noći sve do Božje gore Horeba. Naglasak je da je i noću išao, da se neprekidno penjao. Tko Bogu ide nema odmora. I noć svijetli kao dan.
Evanđelje opisuje da Židovi ne prihvaćaju Isusa kao kruh koji je s neba sišao za život svijeta. Oni gledaju Isusa svojim tjelesnim očima, pamte kada se rodio, znaju mu oca i majku. Isus tumači što je uzrok tom razilaženju: „Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla. Ja ću ga uskrisiti u posljednji dan“. Za doći k Isusu treba biti učenik Božji, poučen od Oca. „Zaista, zaista kažem vam tko vjeruje ima život vječni. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta“.
Ilija ide Bogu na Horeb. Ovdje Bog u Isusu dolazi čovjeku i daje mu se da Njega, Boga, jede kako bi mogao pješačiti kroz pustinju zemaljskog života do brda svetosti – BOGOLIKOSTI, gdje smrti više nema. Isus nas upućuje da se premjestimo s vanjskih čula kojima zapažamo i na koje se oslanjamo kao stvorena zemaljska bića na područje duše i duhovnog gdje vlada zakonitost vjere, ufanja i ljubavi. Duhovni život isključuje zemaljske sigurnosti, navezanosti, ugled, logiku, činjenice i argumente. Iza ovog vidljivog, osjetnog i poznatog Isusa krije se Sin vječnoga Oca koji u snazi Duha Svetoga dolazi kao kruh s neba da bude hrana na putu do Horeba-neba. To je pustinja kroz koju hodimo čisteći se i zaboravljajući na sve ljudsko koje je prolazno i koje priječi da vidimo Boga licem u lice.
Sv. Pavao u drugom čitanju snažno opominje kršćane u Efezu, a sada nas: „Ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja!“ Zatim upozorava na „provalije“ opasnih emocija: gorčinu, gnjev, srdžbu, viku, hulu sa svom opakošću.
Kad se stekne navika upadati u te provalije radi „opravdanih“ ljudskih razloga one djeluju kao sila teže. Stalno nas usisavaju i vrte takvom snagom kako bi zaboravili na naše putovanje na Božje brdo svetosti. Pavao nas upućuje kojih se znakova na putu svetosti trebamo držati i kako se ponašati između sebe: „Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni, praštajte jedni drugima kao što Bog u Kristu nama oprosti.“
Dragi Zdenčani, naš put vodi u središte vlastite duše. Naše putovanje je osobno i zajedničko. Tamo u duši gdje je izvor vode koja struji u život vječni čeka nas Sveti Bog da nas obdari svojim vječnim sjajem.
Imamo Isusa za hranu. Imamo znanje da je put umiranje našeg starog čovjeka koji je prolazan i truležan. Hodimo zajedno, korak po korak, budeći i potičući jedan drugoga iz sna i malaksalosti koje predstavljaju duhovne krize. U svom umu i svom srcu imajmo stalno Božju želju da postanemo jedno s njime, da nas On pretvori u sebe.
S. Ljilja Lončar
Više...
18. nedjelja kroz godinu - 5. kolovoza 2012.
Prvo čitanje: Izl 16,2-4.12-15
16 2U pustinji sva izraelska zajednica počne mrmljati protiv Mojsija i Arona. 3"Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!” - rekoše im. “Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!" 4Tada reče Jahve Mojsiju: “Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li se držati moga zakona ili neće. 12"Čuo sam mrmljanje Izraelaca. Ovako im reci: `Večeras ćete jesti meso, a ujutro ćete se nasititi kruha. Tada ćete poznati da sam ja Jahve, Bog vaš.`" 13I doista! Navečer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro obilna rosa sve orosila oko tabora. 14Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji. 15Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: "Što je to?" Jer nisu znali što je. Onda im Mojsije reče: "To je kruh koji vam je Jahve pribavio za hranu.
Pripjevni psalam: Ps 78,3-4.23-25.54
78 3Ono što čusmo i saznasmo,
što nam kazivahu oci,
4nećemo kriti djeci njihovoj,
predat ćemo budućem koljenu:
slavu Jahvinu i silu njegovu
i djela čudesna što ih učini.
23Pa ozgo naredi oblaku
i otvori brane nebeske,
24k`o kišu prosu na njih manu
da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.
25Čovjek blagovaše kruh Jakih;
on im dade hrane do sitosti.
54U Svetu zemlju svoju on ih odvede,
na bregove što mu ih osvoji desnica.
Drugo čitanje: Ef 4,17.20-24
4 17Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive - u ispraznosti pameti njihove: 20Vi pak ne naučiste tako Krista, 21ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: 22da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, 23a obnavljati se duhom svoje pameti 24i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.
Evanđelje: Iv 6,24-35
6 24Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. 25Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: "Učitelju, kad si ovamo došao?" 26Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. 27Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac - Bog - opečati." 28Rekoše mu dakle: "Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?" 29Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao." 30Rekoše mu onda: "Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? 31Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim." 32Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; 33jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu." 34Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha." 35Reče im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Biblija je ogledalo svakom čovjeku vjerniku. Novi Zavjet se ogleda u Starom Zavjetu i obratno. Misna čitanja ove nedjelje opisuju psihologiju vjernika pojedinca i vjerničke mase, „naroda Božjeg“. Osnovne ljudske potrebe središte su čovjekovih želja, očekivanja, nastojanja, vjerovanja, planiranja, razmišljanja, dogovaranja, podnošenja velikih rizika, žrtve i napora. Kada zadovoljimo osnovne potrebe, pažnja nam se usmjeruje na sekundarne, sve dok ne dođu ponovno u krizu primarne životne potrebe, koje se imenuju jednim nazivnikom „kruh“.
U knjizi Izlaska čitamo o Bogu koji se preko Mojsija prilagođuje i udovoljava potrebama naroda: daje im kruha i mesa iz ničega. Dodaje: „Tada ćete spoznati da sam ja Gospodin, Bog vaš.“ Narod već ima iskustvo i sjećanje čudnovatog prelaska preko Crvenog mora. Zna da je to ljudima nemoguće ali je Bog gospodar mora i On je za njih to učinio mogućim. Nakon toga su pjevali Bogu pobjedničku himnu koja je preteča Marijinom Veliča duša moja Gospodina…
Ipak, glad ih ponovno dovodi u sumnju iz koje nastaje mrmljanje protiv Boga, Mojsija i Arona. Važno je zapaziti Božju strpljivost, darežljivost, prilagodbu konkretnim potrebama pojedinca i naroda-obilje kruha i mesa. To su neke od osobina Božjeg milosrđa koje su nam darovane u pozivu misionara milosrđa ( u situacijama s ljudima, djecom, starcima, koji nemaju osnovno za život).
Istaknimo ulogu Mojsija, kojeg narod optužuje kao krivca za svoju glad i svoju pogibelj u pustinji. Mojsije je neprestano u kontaktu s Gospodinom. To ga oslobađa od osjećaja shrvanosti, krivnje, tjeskobe, ljutnje. On je samo Božje poslušno oruđe. Njegovo je pouzdanje u Jahvi. Često se povlači na brdo kako bi bio sam s Jahvom. U toj samoći naučio je što i kako činiti kad zavlada tjeskoba i panika. On zna da su ove situacije prostor i moment za izvanrednu Božju intervenciju. Njegova zadaća je da Bogu ispriča što se događa u narodu, a narodu protumači da su kruh i meso darovani od Gospodina da ne izginu od gladi.
Zdenčani, naša misija je biti prisutni u situacijama nevolje i tjeskobe, gdje su ljudi u panici za svoje preživljavanje, kako u našoj najbližoj sredini tako i u misijama. Naše je biti posrednici i tumači Božje brige i davanja kako bi preživjeli kao ljudi i nastavili svoju poslušnost Bogu u hodu prema Obećanoj zemlji gdje Bog kraljuje.
Pavao u Efežanima slikovito govori o načinu prijelaza iz zemlje ropstva, koje simbolizira slikom starog čovjeka, preko obnavljanja duhom svoje pameti, što znači naporni put kroz pustinju kad požude stare zarobljenosti vraćaju svom snagom na stari život ( Egipat s loncima punim hrane i „sigurnosti“).
Novi čovjek, koji postepeno nastaje i raste po Bogu, u pravednosti i svetosti istine, je Obećana zemlja koju kršćani primaju od Boga. Taj Bog nadilazi naše tjelesne potrebe i traži od nas da ih i sami nadiđemo.
Pojedinačno i zajednički kao Zdenac Milosrđa smo Kruh koji s neba silazi i daje život svijetu. Isus po svakom od nas i nama kao zajednici govori osobama i narodu:“ Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene neće ožednjeti nikada.“ Otac Nebeski nas pretvara, po prianjanju uz Isusovu nauku, u Kruh nebeski, kojega On, Otac milosrđa i svake utjehe, daje svijetu da ima život vječni.
Pretvorba je djelo Duha Svetoga, koji u nama stvara novog čovjeka, pretvarajući naše zemaljske požude u nebeske čežnje za biti u Bogu, hodajući „zemaljskom pustinjom“, gdje je Božja prisutnost sakrivena pogledu „zemaljskih ljudi“.
Uzmimo za vježbu:
Koja je glavna požuda moje naravi?
Dopusti da te Bog iznutra izvede u pustinju dnevnog događanja, gdje se nećeš ponašati udovoljavajući toj požudi već ćeš raditi suprotno njenoj prisili.
Daj Bogu svoj trud, a on će te nagraditi pobjedom.
S. Ljilja Lončar
17. nedjelja kroz godinu - 29. srpnja 2012.
Prvo čitanje: 2 Kr 4,42-44
4 42Neki čovjek došao iz Baal Šališe i donio čovjeku Božjem kruh od prvina, dvadeset ječmenih hljebova i kaše u torbi. A on zapovjedi: “Daj ljudima neka jedu!” 43Ali njegov momak odgovori: “Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?” On odgovori: “Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Jahve: `Jest će i preostat će.`” 44I postavi on pred njih. I jedoše i još preosta, prema riječi Jahvinoj.
Pripjevni psalam: Ps 145,10-11.15-18
145 10Nek` te slave, Jahve, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek` te blagoslivlju!
11Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore
15Oči sviju u tebe su uprte,
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
16Ti otvaraš ruku svoju,
do mile volje sitiš sve živo.
17Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
18Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.
Drugo čitanje: Ef 4,1-6
4 1Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! 2Podnosite jedni druge u ljubavi; 3trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! 4Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! 5Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! 6Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!
Evanđelje: Iv 6,1-15
6 1Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. 2Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. 3A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. 4Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. 5Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?" 6To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. 7Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije." 8Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: 9"Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?" 10Reče Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. 11Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli. 12A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!" 13Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. 14Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!" 15Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
U prvom čitanju slušamo kako je prorok Elizej s dvadeset ječmenih kruhova nahranio više od stotinu ljudi. Da smo se nalazili na tom mjestu u to vrijeme i mi bismo se s čuđenjem upitali kao i njegov momak: " Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?" Elizej nije postavljao pitanja, vjerovao je Bogu koji mu je rekao: „Jest će i preostat će.“ I doista tako je i bilo. I jedoše, i još preosta, prema riječi Božjoj.
Evanđelist Ivan nam govori kako je Isus nahranio oko pet tisuća ljudi s pet kruhova i dvije ribice. Prije nego im je dao da jedu, Isus je uzeo kruhove i zahvalio Bogu. Tek tad im je dao da jedu. Za nas je to pravo čudo, kao i za one ljude koji su jeli od toga kruha. Naš Bog je silan Bog i mi možemo skupa s psalmistom reći: „Nek te slave, Bože, sva dijela tvoja…Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo.“
Bog je vidio potrebu ljudi koji su Isusa slušali i koji su ga danima pratili i nahranio ih je. I danas Bog vidi potrebe ljudi koji su ugroženi i koji su u raznim nevoljama. Kao i onda i danas su mu potrebne osobe koji će s njim surađivati. Treba mu: «neki čovjek iz Baal Šališe» ili «jedan dječak s pet ječmenih kruhova i s dvije ribe».
Trebamo mu i mi Zdenčani, kako bi preko nas činio čudo i širio svoj blagoslov. Stanimo pred Gospodina ovakvi kakvi jesmo, nesavršeni, i dopustimo mu da preko nas i onoga što imamo učini čudo. Dragi Zdenčani i sv. Pavao nam govori da živimo dostojno poziva na koji smo pozvani. Radosna srca odgovorimo Božjem pozivu. Dijelimo ono što imamo s drugima svjesni da je «jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, koji djeluje po svima i u svima stanuje».
Nemojmo prisvajati ono što imamo, jer sve što imamo dar je Božji i ovisni smo o Bogu. S tom sviješću neka nam ne bude teško podijeliti ono što imamo s drugima. Bog će obilno blagosloviti nas i one s kojima dijelimo. Božjeg blagoslova ima dovoljno za sve.
Blaženka
Ali, što je to za tolike?
Isus je okružen mnoštvom. Evanđelje kaže da je nahranio oko 5000 muškaraca. Umnožio je pet ječmenih kruhova i dvije ribice koje je pronašao kod jednog dječaka. Muškarci se nisu zamarali hranom. Oni su slijedili „senzaciju“ koja se pojavila u blizini. Isus ih je sve prije toga primio, velik broj ozdravio, podučio. Uza sve to još ih i hrani (što je iznad svih očekivanja). Da bi ih nasitio poslužio se onim što je našao u jednog momčića (koji je vjerojatno čuvao obrok za bližnje s kojima je došao).
Zastajem nad tekstom. Nije li to slika Zdenca? Malen, premalen uspoređujući ga sa svim poznatim organizacijama. Nije li sitan (šačica volontera koji odvajaju malo vremena kojeg ionako nemaju), neugledan (bez zvučnih imena), skromnih rezultata (gradnja poneke kuće, školovanje par stotina djece u državama gdje obrazovanje nije obavezno)?... Možemo doista zavapiti s Andrijom: „Ali što je to za tolike?!" Isus opet iznenađuje. Uzima to malo iz te male ruke i od njega čini mnogo. Za sve.
Nakon svega Isus se ne bahati. Štoviše kaže: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!". On koji može od ničega nahraniti manji grad. Nakon svega toga bježi u osamu. Da slučajno ne bi postao kralj.
Dragi Bože, molimo te da prihvatimo svoju malenost. Molimo te za poniznost. Molimo te da se okoristiš nama kao što si napravio s dječakom u Evanđelju. I naposljetku, daj nam duhovnu snagu da kažemo: „Sluge smo beskorisne.“
Suzana
16. nedjelja kroz godinu - 22. srpnja 2012.
Prvo čitanje: Jr 23,1-6
23 1”Jao pastirima koji upropašćuju i raspršuju ovce paše moje” - riječ je Jahvina. 2Stoga ovako govori Jahve, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu narod moj: “Vi ste raspršili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli za njih. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela vaših - riječ je Jahvina. 3I sam ću skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih raspršio i vratiti ih na ispaše njihove: bit će plodne i množit će se. 4I podići ću im pastire da ih pasu te se ničega više neće bojati ni plašiti, niti će se gubiti” - riječ je Jahvina. 5“Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar i činit će pravo i pravicu u zemlji. 6U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: `Jahve, Pravda naša.`
Pripjevni psalam: Ps 23,1-6
23 1Psalam. Davidov.
Jahve je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
2na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
3i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
4Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
5Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
6Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Jahvinu ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
Drugo čitanje: Ef 2,13-18
2 13Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko, dođoste blizu - po Krvi Kristovoj. 14Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. 15Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka 16te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. 17I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, 18jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu.
Evanđelje: Mk 6,30-34
6 30Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. 31I reče im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. 32Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. 33No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. 34Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Evanđelje od prošle nedjelje opisalo nam je Isusovo slanje apostola po gradovima i selima. Isus je davao precizne upute svojim učenicima: što će nositi, kad negdje dođu kako će se ponašati, što će raditi s ljudima u Njegovo ime, kad ih netko ne primi što tada trebaju napraviti.
Ovu nedjelju tekst evanđelja nam opisuje povratak učenika s terena. Umorni su, iscrpljeni fizički i duhovno. Isus ih šalje u osamu, na samotno mjesto da se odmore. Zatim evanđelje kaže kako je mnogo svijeta dolazilo i odlazilo i da učenici nisu imali vremena niti pojesti. Isus je pošao s njima na lađici. Čim su se uputili sa barkom, narod je prije njih došao kopnom na drugu stranu. Pretekli su ih. Vidjevši Isus koliko je narod izgubljen i koliko je ničiji, sažalio se, jer su mu sličili kao ovce bez pastira, bez orijentacije, sigurnosti i pripadanja. On, dobri Pastir, poučava ih o svemu. Isus poučava sve što se tiče ljudskog življenja i stremljenja. Ovim poučavanjem ostvaruje se proroštvo Jeremije da će Bog podići pastire koji će ih pasti i koji će ih osloboditi od straha i izgubljenosti. Povezujući sa slanjem učenika po gradovima i selima, ovi pastiri su Isus i njegovi učenici. Važno je primijetiti razliku između pastira koji se ne brinu za ovce i pastira koji su u službi ovaca. Također Božju odluku da će osobno skupiti ostatak svojih ovaca iz svih naroda. On to osobno i danas radi preko svojih misionara. U tom duhu Pavao kliče pišući Efežanima: „Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko dođoste blizu, po Krvi Kristovoj“. Nastavlja, da je blizina, mir, izmirenost, jedinstvo s Bogom rodilo se na Kristovu križu, ubijajući u sebi pregradu koja je dijelila čovjeka u njemu samome i dijelila ga od Boga.
Ovo umiranje je Isusov povijesni događaj prije dvije tisuće godina. Također je Isusov spasenjski događaj u našoj osobnoj povijesti. Pozvani smo i poslani biti Njegovi pastiri koji okupljaju njegove ovce i janjce prenoseći im mir i sigurnost od Boga. Otići na samotno mjesto za nas Isusove misionare, znači odmoriti se od vanjskih događanja koja nas iscrpe i opterete. Skupa s Isusom u njegovoj lađici i s drugim učenicima otploviti. Odmor ima višestruku namjenu: oporaviti se duhovno i fizički. Pregledati skupa s Isusom i kolegama, i sam, kako sam/smo djelovali, da li smo se držali Isusovih uputa. Jesmo li mu bili poslušni u svemu? Plodovi mira, pouzdanja i sigurnosti u Bogu koji su ljudi kušali i radi kojih nas ponovno traže znak je da smo bili dobri kanali kroz koje je Duh Sveti djelovao. Oni koji su bili daleko od Boga i bližnjih po navještaju i primjeru Misionara Milosrđa dođoše Bogu i ljudima blizu. Započeli su put nasljedovanja Krista, koji oslobađa od svakog straha i izgubljenosti u ovom materijaliziranom i otuđenom svijetu.
Isuse Kriste, predajem ti sve pregrade razdvojnice koje stvaraju neprijateljstvo između Tebe i mene, između mene i članova Zdenca, između mene i drugih ljudi. Ti ih ruši snagom svoga Duha kako bi zajedno imali pristup Ocu.
S. Ljilja Lončar
