Zdenac - Pokret Misionara Milosrđa - Biblijska razmatranja
Prvo čitanje: Zah 12,10-11

12 10A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. 11U onaj dan plač velik će nastati u Jeruzalemu, poput plača hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj.

Pripjevni psalam: Ps 63,2-6.8-9

63 2O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
3U Svetištu sam tebe motrio
gledajuć` ti moć i slavu.
4Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slavit`.
5Tako ću te slavit` za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
6Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.

8Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
9Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži.

Drugo čitanje: Gal 3,26-29

3 26Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. 27Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. 28Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! 29Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.

Evanđelje: Lk 9,18-24

9 18Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: "Što govori svijet, tko sam ja?" 19Oni odgovoriše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta." 20A on im reče: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Krist - Pomazanik Božji!" 21A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. 22Reče: "Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne." 23A govoraše svima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. 24Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U središtu prvog čitanja je duh milosni i molitveni. U evanđelju je Isusova molitva u osami skupa sa njegovim učenicima.

Prorok Zaharija ima viziju da će Božje izlijevanje duha biti na dom Davidov i cijeli Jeruzalem. Primajući duh milosni i molitveni stanovnici Jeruzalema spoznat će, „vidjet će“ koga su proboli. To će ih jako ražalostiti i zato će naricati.

Kad Duh Sveti natopi nutrinu zatvaraju se tjelesna osjetila, padaju „ljuske“ sa duhovnih očiju, koje ugledaju Onoga kojega sam probo/la.

Atmosfera duboke molitve u osami, prilika je da Isus upita učenike za mišljenje ljudi o sebi. S lakoćom oni odgovaraju što su drugi rekli. Isusa su nazvali Ilijom i Ivanom na osnovu promatranja Isusovih djela i propovijedanja.

Ljudi nisu bili s Isusom u bliskom odnosu. Nisu poznavali njegovu osobu. Dolazili su Isusu zbog nečega što im je trebalo: zdravlje njihovo ili nekoga njima važnog, za utjehu, obećanje da je blizu Kraljevstvo nebesko misleći na slobodu od Rimljana, po kruh i ribe i još puno toga.

Učenici s Isusom stalno su boravili. Oni su pozvani. Bili su da budu s Isusom. U tom stalnom kontaktu s Isusom, neopterećeni potraživanjem usluga od svog Učitelja, mogli su zapažati kakav je Isus u sebi, kako se odnosi prema Ocu, što mu je važno, zbog čega je došao na svijet…

Zato su mogli kroz Petra izreći: ti si POMAZANIK BOŽJI. Iza čega im Isus predskazuje da će kao Krist – Pomazanik Božji biti odbačen od vjerskih i narodnih vođa, da će biti ubijen i treći dan uskrsnuti.

U produžetku evanđelje naglašava kako je Isus govorio svima: hoće li tko za mnom neka se odrekne svega što je prolazno, zemaljsko. Svaki dan neka uzme svoj križ da ga slijedi. Nositi svoj križ uključuje umirati sebi zemaljskom poradi Isusa.

Rasti do mjere kada sve razlike spola, staleža i rase postanu neprimjetljive. Pavao svih naziva sinovima Božjim a one koji žive unutarnje jedinstvo s Kristom još naziva potomstvom Abrahamovim i baštinicima po obećanju.

Biti s Isusom radi pozvanosti od Isusa.

Biti s Isusom u društvu braće i sestara koji su isto pozvani od Isusa.

Željeti svaki dan nositi svoj križ razapetosti sebi zemaljskom da se proslavi Krist – Pomazanik Božji.

U euharistiji živjeti sveobuhvatno jedinstvo svih plemena, rasa i jezika da se Krist po svima proslavi.

S Isusom je uvijek dobro.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: 2 Sam 12,7-10.13

12 7Tada Natan reče Davidu: “Ti si taj čovjek! Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: `Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz Šaulove ruke. 8Predao sam ti kuću tvoga gospodara, položio sam žene tvoga gospodara na tvoje krilo, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako to nije dosta, dodat ću ti još ovo ili ono. 9Zašto si prezreo Jahvu i učinio ono što je zlo u njegovim očima? Ubio si mačem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo za svoju ženu. Jest, njega si ubio mačem Amonaca. 10Zato se neće nikada više okrenuti mač od tvoga doma, jer si me prezreo i jer si uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.` 13Tada David reče Natanu: “Sagriješio sam protiv Jahve!” A Natan odvrati Davidu: “Jahve ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti.

Pripjevni psalam: Ps 32,1-2.5.7.11

32 1Blažen onaj kome je grijeh otpušten,
kome je zločin pokriven!
2
Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju
i u čijemu duhu nema prijevare!

5Tad grijeh svoj tebi priznah
i krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh: “Priznat ću Jahvi prijestup svoj”,
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

7Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvat`,
odjenut` me radošću spasenja.

11Radujte se Jahvi i kličite, pravedni,
kličite svi koji ste srca čestita!

Drugo čitanje: Gal 2,16.19-21

2 16Ali znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neće opravdati. 19Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet. 20Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene. 21Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.

Evanđelje: Lk 7,36-8,3

7 36Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. 37Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti 38i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. 39Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica." 40A Isus, da mu odgovori, reče: "Šimune, imam ti nešto reći." A on će: "Učitelju, reci!" A on: 41"Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. 42Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?" 43Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio." Reče mu Isus: "Pravo si prosudio." 44I okrenut ženi reče Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. 45Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. 46Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. 47Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi." 48A ženi reče: "Oprošteni su ti grijesi." 49Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?" 50A on reče ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"

8 1Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica 2i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; 3zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U čitanjima ove nedjelje imamo životne priče o grijehu i osobe koje su učinile što je zlo u Božjim očima: Davida, javnu grešnicu i Savla-Pavla. Čitamo o njihovoj javnoj ispovijedi i javnom kajanju.

Imamo Božje ljude koji im dolaze u susret: Proroka Natana koji dolazi Davidu i Isusa koji dolazi u susret ženi grešnici.

Izdvaja se jedan „pravednik“ po zakonu: farizej Šimun, koji je pozvao Isusa i ugostio ga po Zakonu. Imamo pravednog Savla koji je bio revnitelj Zakona.

Zlatna nit koja povezuje ove ljudske drame zove se Božje milosrdno srce. Ono mijenja sudbine ovih osoba, jer se kaju i oplakuju svoje grijehe.

Njihovi grijesi „premostili“ su njihova srca do Božjeg srca. Umjesto dotadašnjeg razdvajanja, sada su ih spajali, jer su svoju krivnju spoznali i žarko se kajali zbog zla što su ga učinili. Pavao uzvikuje u radosti: “Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.“

Zastanimo kod Šimuna farizeja. Sve je činio što je bilo propisano u Tori, kako bi bio pravedan u očima Jahve, Boga svojega. Isus ga uspoređuje s dužnikom koji malo duguje svojem gospodaru. Njegov odnos s Bogom jest služben, poslovan, „pravedan“, uredan. Na njegovu žalost ostao je vani kao stariji sin koji je služio kao sluga na imanju svojeg oca.

Na prvi mah čini se da moramo u životu „zaglibiti“ poput Davida i ove žene kako bi bili dionici Očeva milosrđa. Ili biti kao Savao, kako bi nam se objavio uskrsli Krist i bacio nas na zemlju zaslijepljene nebeskim bljeskom, kada tjelesne oči ostaju u tami i moraju nas drugi voditi za ruku.

Važno je da uvidimo svoju odijeljenost od Boga. Da spoznamo u čemu se ona sastoji. Kod Davida i žene imamo primjer tjelesnih strasti. Kod Pavla zapreka je revno izvršavanje svih zapovjedi i zabrana propisanih u Mojsijevu zakonu. Kod Šimuna farizeja je isto izvršavanje svega što je propisano. Čak, on uviđa da je Isus Božji čovjek i zato ga ugošćuje, čineći ono što je dobro u Božjim očima.

Sigurno ćemo se prepoznati u jednoj od ovih osoba , a možda djelomično u svakoj.

Duh Sveti će nam prorokovati po svom poslaniku „Natanu“ u čemu griješimo. Ne tražimo opravdanje za svoj grijeh, niti svaljujmo krivnju na današnje „pokvareno“ vrijeme. Padnimo na koljena i žalimo srcem za sve ono što nas dijeli od Boga Ljubavi.

Ako ništa ne uviđamo znači da nam je srce skamenjeno. Vapimo Duhu Svetom da izvadi iz tijela našega srce od kamena i dade nam srce od mesa. Ponavljajmo: Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku/ grešnici.

Neka nam ovaj zaziv neprestano bude na usnama i u srcu poput disanja. Stalno, stalno, stalno. Njime iznutra probijamo zid svoje okamenjenosti. Bog će odgovoriti silom Duha Svetoga i dat će nam novo srce i nov duh udahnuti će u nas.

U radosti i s poletom čeznimo za Bogom.

S Ljilja Lončar

Prvo čitanje: 1 Kr 17,17-24

17 17Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha. 18Tada ona reče Iliji: “Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!” 19On joj reče: “Daj mi svoga sina!” Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. 20Tada zavapi Jahvi i reče: “Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?” 21Zatim se tri puta pružio nad dječakom zazivajući Jahvu: “Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!” 22Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. 23Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj materi; i reče Ilija: “Evo, tvoj sin živi!” 24Žena mu reče: “Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita!”

Pripjevni psalam: Ps 30,2.4-6.11-13

30 2Veličam te, Jahve, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
4
Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

5Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
6
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a čitav život dobrota njegova.
Večer donese suze, a jutro klicanje.

11Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni;
Jahve, budi mi na pomoć!
12
Okrenuo si moj plač u igranje,
skinuo kostrijet s mene
i opasao me radošću.
13
Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti:
Jahve, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

Drugo čitanje: Gal 1,11-19

1 11Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, 12niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista. 13Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju 14te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu. 15Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo 16otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju 17i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask. 18Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. 19Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova.

Evanđelje: Lk 7,11-17

7 11Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. 12Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. 13Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!" 14Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: "Mladiću, kažem ti, ustani!" 15I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. 16Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!" 17I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Između prvog čitanja i evanđelja nalazimo skoro u svemu sličnost. Dvije udovice, dva sina jedinca koji su mrtvi, dva Božja čovjeka. U evanđelju imamo sprovod. U prvom čitanju majka skoro prisiljava proroka Iliju da se očituje kao Božji prijatelj, koji ima njegovu moć nad bolesti i smrti, nakon čega njezino dotadašnje promatranje i praćenje Ilije potvrđuje izjavom svjedočeći vjerovanjem. Iskustveno vjerovanje koje susrećemo kod većine ljudi. Redovito se iskazuje s puno ganuća i osjećajem zahvalnosti Bogu koji čuje vapaj jadnika. Kada Božja pomoć dođe preko njegovih misionara milosrđa odgovor primatelja pomoći podudara se s riječima žene: sada znam da si ti Božji čovjek/žena i da su tvoje riječi istinite, pouzdane. Puno puta to je neverbalna izjava u obliku gesta, a često je sadržana u upitu: kad se opet vidimo?

Evanđelje nam opisuje kako je u isto vrijeme Isus ulazio u Nain i izlazila sprovodna povorka. Za razliku od udovice iz prvog čitanja ova se majka ne obraća Isusu, ne moli ga za sina. Isus se sam sažalio. Potresen njenom žalošću jer gubi ono za što je živjela i što je jedino imala, zaustavlja povorku i dotiče se nosila. To oživljava mrtvog mladića i Isus ga predaje njegovoj majci. Trnci hvataju mnoštvo i slave Boga. Gdje je Isus tamo je novi život, nova radost, strahopoštovanje, slavljenje, zajedništvo.

Pavao nam u drugoj poslanici priča o vlastitom mrtvilu. Od svoje mladosti revnovao je za Gospodina, nadmašujući mnoge vršnjake. Svojom snagom provodio je sve što je zapisano u židovskom Zakonu. Isus i Crkva ispadali su iz okvira zakona. U svojoj gorljivosti bio je sukrivac Stjepanova kamenovanja i krivac mučenja i smrti mnogim kršćanima. Sve dok se nije svidjelo Kristu Isusu da mu se objavi i da ga privuče sebi. Krist ga je oživio za sebe. I Savao se nije savjetovao s tijelom i krvi, svojom ljudskom naravi. Iz istih stopa otišao je u Arabijsku pustinju gdje se u samoći dao klesati od Gospodina njegovom naukom u Evanđelju. Svom dušom prihvatio je biti apostol njegove riječi nežidovima, svim narodima.

Isus uskrsli izvadio je njegovo kameno srce, i dao mu srce od mesa. Novi duh udahnuo je u njega. Zatim ga je preodgajao od Zakona naredbi i zabrana na dvije zapovjedi ljubavi razrađene u Himnu ljubavi u 1 Kor 13.

Sve je moguće onomu tko se da dotaknuti od Uskrslog. Isus se nalazi na svakom mjestu, u svim okolnostima. On prvi pristupa meni i tebi s namjerom da nas oživi. Nama je samo da zastanemo u smislu prisebnosti duhom koji je kanal Božjeg doticaja.

Oživljeni njegovim stalnim dodirom koji se očituje kao sila Duha Svetoga rastemo prema punini u školi evanđeoskih vrijednosti. U toj školi nema predmeta niti profesora za savjetovanje kako ugoditi ljudskim potrebama. Misionari milosrđa prepoznaju sebe u Pavlovom iskustvu i njegovoj odlučnosti kao i povlačenju u osamu gdje je jedini učitelj Krist Gospodin.

Svaki dan povucimo se u osamu iznutra i izvana. Radosno zapažajmo Isusa očima vjere na svim mjestima i u svim okolnostima.

S Ljilja Lončar

Prvo čitanje: 1 Kr 8,41-43

8  41Pa i tuđinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi Imena tvoga 42jer je čuo za veliko Ime tvoje, za tvoju snažnu ruku i za tvoju mišicu podignutu - ako dođe i pomoli se u ovom Hramu, 43usliši ga s neba gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi upoznali svi zemaljski narodi Ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj Izrael i da znaju da je tvoje Ime zazvano nad ovaj Dom koji sam sagradio.

Pripjevni psalam: Ps 117,1-2

117  1Aleluja! Hvalite Jahvu, svi puci,
slavite ga, svi narodi!
2Silna je prema nama ljubav njegova,
i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!

Drugo čitanje: Gal 1,1-2.6-10

1  1Pavao, apostol - ne od ljudi ni po kojem čovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih - 2i sva braća koja su sa mnom: Crkvama u Galaciji. 6Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, 7koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. 8Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! 9Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet. 10Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga.

Evanđelje: Lk 7,1-10

7  1Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. 2Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. 3Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. 4Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: "Dostojan je da mu to učiniš 5jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio." 6Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: "Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. 7Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego - reci riječ da ozdravi sluga moj. 8Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: `Idi` - i ode, drugomu: `Dođi` - i dođe, a sluzi svomu: `Učini to` - i učini." 9Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: "Kažem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike vjere." 10Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Razmišljajmo ovaj tjedan o riječima apostola Pavla : „Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? „
Ugađamo li ljudima a zanemarujemo ono što je Božje?
Jesmo li spremni kao ovaj satnik iz evanđelja izložiti se za svoje „sluge“a ne gledati samo sebe?
Jeli svojim postupcima osiguravamo sebe ili mislimo i na bližnjega svoga, na Boga?
Neka nam Gospodin pomogne da možemo kao ovaj satnik, koji ima „funkciju“, pomoći bližnjemu….. ugroženim i obespravljenim radnicima, ženama, djeci, obiteljima….
Gospodine ne  dopusti da osiguravajući sebe ugrozimo bližnjega svoga!

Prvo čitanje: Izr 8,22-31

8  22Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; 23oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje. 24Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. 25Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka. 26Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu; 27kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana. 28Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina; 29kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji, 30bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme: 31igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova.

Pripjevni psalam: Ps 8,4-9

8  4Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,
 mjesec i zvijezde što ih učvrsti –
5pa što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohodiš?

6Ti ga učini malo manjim od Boga,
 slavom i sjajem njega okruni.
7Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,
 njemu pod noge sve podloži:

8ovce i svakolika goveda,
 i zvijeri poljske k tome,
 9ptice nebeske i ribe morske,
 i što god prolazi stazama morskim.

Drugo čitanje: Rim 5,1-5

5  1Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. 2Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. 3I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, 4postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. 5Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!

Evanđelje: Iv 16,12-15

16  12Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. 13No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. 14On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. 15Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i - navješćivat će vama."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Današnja liturgijska čitanja i svetkovina Presvetog Trojstva govore nam o ljubavi i zajedništvu s Bogom i ljudima. Bog je stvorio čitav svijet iz ljubavi, u svakom trenutku možemo se diviti njegovim djelima: u prekrasnom cvijetu, letu leptira, cvrkutu ptica…. A njegova vrhunska ljubav očituje se u samom čovjeku. Čovjek je postavljen za gospodara  prirode, i dana mu je sloboda.

Bog je poslao svog Sina koji je umro za naše grijehe na križu. Ima li veće ljubavi od ove? Bog nas ni u jednom trenutku ne ostavlja same. Mudrost Božja, stvorena od Oca prije svih stvorenja, dana nam je u Duhu Svetome, ona nas privodi  Bogu. Iako grešni, slabi, padamo često zbog naše ljudske naravi, no „opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu“. Po milosti Božjoj, izmirujemo se s Bogom po Sinu, i tako smo sposobni biti u miru sa sobom i ljudima koji nas okružuju. Snagom nade u vječni život, podnosimo sve poteškoće u ovom zemaljskom životu, a temelj te nade je ljubav Božja, „razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!“

Bez Duha Svetoga ni mi, kao ni učenici Isusovi, ne možemo razumjeti Boga i njegov plan u našem životu. Bog nam zato šalje Duha Istine, da nam otvori srca i pamet, kako bi razumjeli puninu Božje objave, i kako bi je mogli naviještati drugima: „Sve što ima Otac, moje je; Duh Sveti od mojega će uzimati i navješćivati vama“.

Bože, daj nam svoju mudrost, neka nas tvoj Duh Istine vodi na našem putu, da u zajedništvu sa Presvetim Trojstvom vršimo zajedničko poslanje u ljubavi prema bližnjemu. Amen!

Adriana
Prvo čitanje: Dj 2,1-11

2 1Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. 2I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. 3I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. 4Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. 5A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. 6Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. 7Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: "Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? 8Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? 9Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, 10Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, 11Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi - svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja."

Pripjevni psalam: Ps 104,1.24.29-31.34

104 1Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,
Jahve, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom,
24Kako su brojna tvoja djela, o Jahve!
Sve si to mudro učinio:
puna je zemlja stvorenja tvojih.

29Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže;
ako dah im oduzmeš, ugibaju
i opet se u prah vraćaju.
30Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,
i tako obnavljaš lice zemlje.

31Neka dovijeka traje slava Jahvina:
nek` se raduje Jahve u djelima svojim!
34Bilo mu milo pjevanje moje!
Ja ću se radovati u Jahvi.

Drugo čitanje: 1 Kor 12,3-7.12-13

12 3Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: "Prokletstvo Isusu". I nitko ne može reći: "Gospodin Isus" osim u Duhu Svetom. 4Različiti su dari, a isti Duh; 5i različite službe, a isti Gospodin; 6i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. 7A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. 12Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. 13Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.

Evanđelje: Iv 20,19-23

20 19I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" 20To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. 21Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." 22To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. 23Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i u vijeke. Amen.

- Pošalji Duha svojega i postat će.
(Aleluja)

- I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se. Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjesi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Prvo čitanje: Dj 7,55-60

7 55Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu 56pa reče: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu." 57Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. 58Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. 59I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!" 60Onda se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Kada to reče, usnu.

Pripjevni psalam: Ps 97,1-2.6-7.9

97 1Jahve kraljuje: neka kliče zemlja,
nek` se vesele otoci mnogi!
2Oblak i tama ovijaju njega,
pravda i pravo temelji su prijestolja njegova.

6Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.
7Nek` se postide svi što likove štuju
i koji se hvale kumirima.

Poklonite mu se, svi bozi!
9Jer ti si, o Jahve, Svevišnji
nad svom zemljom,
visoko, visoko nad bozima svima.

Drugo čitanje: Otk 22,12-14.16-17.20

22 12"Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!" 13"Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! 14Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad! 16"Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica." 17I Duh i Zaručnica govore: "Dođi!" I tko ovo čuje, neka rekne: "Dođi!" Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava! 20Svjedok za sve ovo govori: "Da, dolazim ubrzo!" Amen! Dođi, Gospodine Isuse!

Evanđelje: Iv 17,20-26

17 20Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: 21da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. 22I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno - 23ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. 24Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. 25Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. 26I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima - i ja u njima."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Ove nedjelje sva tri misna čitanja usko su povezana. Prelijevaju se jedno u drugo, nadograđuju se, ogledaju se poslanice u evanđelju a evanđelje u poslanicama što se konkretiziralo  kroz slavno mučeništvo Stjepana i predujmom  jedinstva s apostolom Pavlom koji je bio čuvar haljina mučitelja.

Jako je važno zapaziti da je Stjepan pun DUHA SVETOGA.

U Stjepanu nije ostalo mjesta običnoj ljudskoj naravi, koja se boji tjelesne smrti, neprijatelja, osuda, vlasti, bolova, gubitaka, odbačenosti … Stjepan je čovjek preobražen Duhom, pročišćen ognjem i usavršen služenjem kod stolova.

Duh mu otvara oči duše da vidi nebo otvoreno gdje Sin čovječji stoji  u slavi s desna Bogu. Ovo viđenje se događa za vrijeme Stjepanova uhićenja, optužbi, vikanja i galame optužitelja. Oni viču iza glasa. Od svoga vikanja i uzburkanih emocija ne čuju svjedočenje Stjepana. U toj gužvi vuku Stjepana izvan grada, isto kao Isusa. Vidimo rulju kako odlaže svoje gornje haljine do mladića Savla koji je pristao da se Stjepan kamenuje.

Stjepanova molitva prije nego je usnuo  podudara se s Isusovom molitvom na križu. Snagom Duha Svetoga su izrečene. Stjepan moli:“ Gospodine Isuse , primi duh moj.“  Zatim rušeći se pod udarcima kamenja viče svom jačinom: „Gospodine ne uzmi im ovo za grijeh!“ Isusova molitva na križu je: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.“ Kršćanin u mjeri svoje ispunjenosti Duhom Svetim usmjeruje svoje pogled na nebesko, neprolazno.

U svakoj mučnoj situaciji izazvanoj radi nasljedovanja Krista pred svojim očima gledaj svoga Učitelja koji govori:“ Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom je …“, „Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak !“… Stjepanovo viđenje i slušanje ovih Isusovih riječi daje smisao i snagu za mučeničku smrt i praštanje neprijateljima.

Evanđelje nam donosi Isusovu molitvu za sjedinjenost između učenika i Presvetog Trojstva. Između onih koji će povjerovati propovijedanju učenika i sami postati po Riječi učenici učenika. To je Stjepan i svi „Stjepani“ koji su u svijetu upoznali silu imena Isusova i u kojima se nastanila ljubav kojom je Otac ljubio Sina.

Ljubav Božja razlivena u srcima svjedoka milosrđa stvara jedinstvo

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Dj 15,1-2.22-29

15  1Uto neki siđoše iz Judeje i počeše učiti braću: "Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti." 2Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja. 22Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom. 23Po njima pošalju ovo pismo: "Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!" 24"Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, 25zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, 26ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. 27Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto. 28Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: 29uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!"

Pripjevni psalam: Ps 67,2-3.5-6.8

67  2Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
 obasjao nas licem svojim,
3da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!

5Nek` se vesele i kliču narodi,
jer sudiš pucima pravedno
 i narode vodiš na zemlji.

6Neka te slave narodi, Bože,
 svi narodi neka te slave!
 8Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Drugo čitanje: Otk 21,10-14.22-23

21  10I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, 11sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu; 12okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. 13Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. 14Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih. 22Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov - i Jaganjac! 23I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac!

Evanđelje: Iv 14,23-29

14  23Odgovori mu Isus: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. 24Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. 25To sam vam govorio dok sam boravio s vama. 26Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. 27Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. 28Čuli ste, rekoh vam: `Odlazim i vraćam se k vama.` Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. 29Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Djela apostolska u prvom redu opisuju razvoj kršćanskih zajednica izvan Judeje. U centru pažnje su odnosi između vodećih apostola, starješina, pokrštenih židova, obraćenih pogana, pobožnih žena i drugih vjernika pripadajućih zajednica.

Često su bili sukobi među vodećim ljudima radi dvojbi između; kako ostati vjerni Mojsijevim zapovijedima i novom Isusovu naučavanju. Što je važnije? Kako to dvoje spojiti u situacijama kada drugi narodi prelaze na kršćanstvo?

Današnje prvo čitanje prikazuje nam jednu takvu situaciju. Donosi što su apostoli i starješine sa svom Crkvom u Antiohiji  poduzeli kako bi doveli na čistac konfuzno stanje i unaprijedili  izgradnju identiteta kršćanske zajednice.

Neki zagrijani novopečeni kršćani iz židovstva, na svoju ruku, došli su iz Judeje u Antiohiju s namjerom poučavanja već obraćenih pogana. Jak naglasak i pritisak  stajao je na tjelesnom obrezanju po Mojsijevu zakonu. Još uvijek nisu bili dorasli pouzdati se u milosrđe Božje koje obrezuje svoje ljubljene  sinove i kćeri od vlastitih zasluga pred Bogom i lišava  ih oholosti srca.

Pavao i Barnaba žestoko raspravljaju s njima. Pitanje je od velike važnosti zbog čega Crkva šalje dvojicu glavnih apostola s pratnjom u maticu u Jeruzalem.  Tamo se nalaze Isusovi prvi učenici kako bi od njih dobili  prave upute i smjernice.

Okupljaju se Petar, Jakov s drugim vodećim ljudima jeruzalemske crkve. U recima od 3 do 21, istog poglavlja donosi se Petrov govor zatim Jakovljev.  Obojica obnavljaju sjećanja  kako je bilo od početka Crkve, da se poganima ne nameće Mojsijev jaram, „jer ga ni očevi naši ni mi ne mogosmo nositi“.

Izabiru uzorne i vodeće muževe kršćanskog života Judu i Silu i šalju ih s Pavlom i Barnabom. Pišu pismo, kratko sažimljući od čega se novo obraćeni kršćani trebaju čuvati.

Uza svu svoju sažetost pismo se dotiče detalja važnih za trenutno stanje kršćana u Antiohiji.

Govore im da su neki od njihovih, ali bez njihova znanja, došli k njima i uznemirili ih.

Zato im  šalju izabrane muževe, s ljubljenim apostolima Pavlom i Barnabom, koji su živote svoje izložili za ime Isusovo.

Sagledavajući napetosti i sukobe gdje su direktno sudjelovali Pavao i Barnaba u svom razboru i mudrosti Duha Svetoga, Petar i starješine, šalju Judu i Silu koji će i usmeno priopćiti što je ispravno a što nije i čega se trebaju držati.

Druga dva učenika donose mir i pojašnjenja. Oni nisu bili dionici prepirke i rasprave.

Apostoli ističu u pismu da je to odluka Duha Svetoga i njih. Duh daje jasnoću, smjernice, odvaja pravu nauku od krive, donosi odluke, pronalazi putove, konflikt koristi za nove korake, djeluje po ljudima i preko događaja…

Njihovo pismo ispunja novim elanom i jedinstvom. Odiše radošću  i usklikom ŽIVJELI!

U svijetlu današnjeg evanđelja vidimo otkuda su učenici imali jasnoću i radost: Ako me tko ljubi , čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. … Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučit će vas o svemu i dozvati vam u pamet sve što sam vam ja rekoh….

U Duhu Svetom gradimo naš Zdenac istim postupcima koristeći teške situacije za izgradnju jedinstva silom Duha Svetoga na slavu Boga Oca.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Dj 14,21-27

14  21Pošto navijestiše evanđelje tomu gradu i mnoge učiniše učenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. 22Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje. 23Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali. 24Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju. 25U Pergi navijestiše Riječ pa siđu u Ataliju. 26Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše. 27Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere.

Pripjevni psalam: Ps 145,8-13

145  8Milostiv je Jahve i milosrdan,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
9Gospodin je dobar svima,
 milosrdan svim djelima svojim.

10Nek` te slave, Jahve, sva djela tvoja
 i tvoji sveti nek` te blagoslivlju!
11Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore
12da objave ljudskoj djeci silu tvoju
 i slavu divnoga kraljevstva tvoga.

13Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno,
 tvoja vladavina za sva pokoljenja.
Vjeran je Jahve u svim riječima svojim
i svet u svim svojim djelima.

Drugo čitanje: Otk 21,1-5

21  1I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. 2I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. 3I začujem jak glas s prijestolja: "Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. 4I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu." 5Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: "Evo, sve činim novo!" I doda: "Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite."

Evanđelje: Iv 13,31-33.34-35

13  31Pošto Juda iziđe, reče Isus: "Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! 32Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! 33Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći. 34Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. 35Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge."

Za duhovni rast Zdenčana

Nastavljamo razmišljanje o misionarenju apostola Pavla i Barnabe po Maloj Aziji. U prvom čitanju imamo opis puta na povratku u Antiohiju. Njihovo apostolsko djelovanje koje je šire i složenije od samog propovijedanja Riječi.

Što su sve radili  i govorili? U čemu se sastojao njihov misijski angažman na povratku u matičnu zajednicu?

Ploveći od luke do luke, brodovi ostanu neko vrijeme u pristaništu prije nastavka plovidbe.

Dva velika misionara koriste ovo vrijeme stanke  za susresti se s novo osnovanim kršćanskim zajednicama.

Što su radili i koja im je uloga bila u zajednicama?

Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri. Govorili su im da će radi Krista mnogo trpjeti. Trpljenje je popratni dio puta  koji vodi u Kraljevstvo Božje.

Ovako formulirano objašnjenje o trpljenju, putu  u Kraljevstvo i motivaciji da ustraju u vjeri daje nam uvid da se radi o višestrukom trpljenju. Unutarnje trpljenje;  promijene vlastitih navika, od razmišljanja do ponašanja, čišćenje od sebičnosti... Red prioriteta je promijenjen. Do sada su u centru imali sebe sada imaju Krista Isusa prisutna u nesavršenoj zajednici. Glavni dosadašnji pokretač bio im je ego i prirodni zakon proslijeđen od praoca Adama. Sada im je vjera u Krista raspetog i uskrslog iz ljubavi prema grešnicima. U ovim trpljenjima koja su prolazna svatko od nas pronalazi sebe pojedinačno i kao zajednica zdenčana. Vjera da smo izabrani i pozvani po milosti da sebe ugradimo kao živo kamenje u Isusov Zdenac naša je pjesma i snaga za nadvladati sva trpljenja koja dolaze iznutra i iz vana.

Na koji još način Pavao i Barnaba služe ovim zajednicama?

Postavljali su im  starješine da ih vode po uzoru na dobrog Pastira. Imenovanju je prethodila organizirana molitva i post. Zatim tako izmoljene kroz obred povjeravali su starješine Gospodinu. Oni , starješine su povjerovali i s ljubavlju prihvatili proći kroz mnoge nevolje i druge kršćane  voditi kroz nutarnje i vanjske sukobe i kušnje.

Uz to su apostoli  navijestili  Riječ u Pergi. Izgrađuju postojeće zajednice i navještaju Evanđelje na novim mjestima. Ovo je smjernica nama da istovremeno radimo na izgradnji postojećih zdenaca i da idemo dalje šireći Riječ i čineći je vidljivom djelima milosrđa za najpotrebnije duhom i tijelom.

Kada su apostoli stigli u svoju matičnu zajednicu u Antiohiji okupili su svih i svjedočili kako je  Bog privukao sebi nekršćane služeći se njihovim misijama.

Umjesto Pavla i Barnabe Isus je odlučio po tebi privući sebi osobe i narode do nakraj svijeta.

Po tebi ohrabriti grupe Zdenca govoreći im o ljepoti i važnosti trpljenja radi Imena Njegova.

Svom dušom zagrlimo trpljenje radi Krista  i radosno koračajmo kroz svoje i zajedničke kušnje do ulaska u Kraljevstvo Božje koje je u nama i među nama.

S. Ljilja Lončar

Službenica Milosrđa