Zdenac - Pokret Misionara Milosrđa - Biblijska razmatranja
Prvo čitanje: Sef 3,14-18

3  14Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska! 15Jahve te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Jahve, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla! 16U onaj dan reći će se Jeruzalemu: “Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke! 17Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno 18kao u dan svečani. Odvratio sam od tebe nevolju da na sebi više ne nosiš sramotu.

Pripjevni psalam: Iz 12,2-6

12  2Evo, Bog je spasenje moje,
 uzdam se, ne bojim se više,
 jer je Jahve snaga moja i pjesma,
on je moje spasenje.

3I s radošću ćete crpsti vodu
 iz izvora spasenja.
 4Reći ćete u dan onaj:
Hvalite Jahvu prizivajte ime njegovo!
 Objavite narodima djela njegova,
razglašujte uzvišenost imena njegova!

5Pjevajte Jahvi, jer stvori divote,
neka je to znano po svoj zemlji!
6Kličite i radujte se, stanovnici Siona,
jer je velik među vama Svetac Izraelov!

Drugo čitanje: Fil 4,4-7

4  4Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! 5Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! 6Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu. 7I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.

Evanđelje: Lk 3,10-18

3  10Pitalo ga mnoštvo: "Što nam je dakle činiti?" 11On im odgovaraše: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako." 12Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: "Učitelju, što nam je činiti?" 13Reče im: "Ne utjerujte više nego što vam je određeno." 14Pitahu ga i vojnici: "A nama, što je nama činiti?" I reče im: "Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom." 15Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. 16Zato im Ivan svima reče: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 17U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim." 18I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Što se više bliži Božić sve su ushićenija misna čitanja.

Stalno upirem pogled u obrnuti smjer čitanja i promatranja: evanđelje, druga poslanica, prva poslanica i na kraju pjesma psalma.

Uživimo se u prizor ovog evanđelja: Ivan Krstitelj na rijeci Jordanu, blizu judejske pustinje, poznat kao veliki isposnik, prorok i učitelj, oglasio da je vrijeme pri kraju i da je zadnji čas za učiniti zaokret od grešnog života k Bogu, kako bi izbjegli Božji gnjev i kaznu.

Narod je zabrinut, tjeskoban za svoje spasenje. Svjestan je svoje udaljenosti od Boga i njegovih zakona. Ne pronalazeći odgovora kod učitelja Tore, hrle Ivanu Krstitelju s jednim jednostavnim i bitnim pitanjem: „Što nam je činiti?“

To je zajedničko pitanje svih, mnoštva.

Pitanje na osobnoj razini.

Na to pitanje  Ivan odgovara: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako."

Tu su izrečene najosnovnije ljudske potrebe. Radi se o goloj egzistenciji i dostojanstvu čovjeka: hrana i odjeća. Također o jednakosti među susjedima. Ne kaže daj mu svoju staru haljinu niti hranu koja ti je ostala od jučer. Dvije haljine koje su ti jednako drage  i hranu koju si pripremio za sebe i svoju obitelj.

Ovo je krasan poticaj i potvrda svim kršćanima koji u Božićno vrijeme odvajaju od svojih dobara i  u svojim bližnjima obdaruju Isusa. Vrijeme je velike ekonomske krize, mnogi nemaju za grijanje, za režije, za hranu, za toplu zimsku obuću i odjeću.

Kupiti nekome božićno drvce, pozvati nekog samca na božićni ručak. Duh Sveti će nam šapnuti što ćemo i kako ugostiti malog Isusa koji se krije u siromahu ,bilo duhovnom ili materijalnom.

Carinici i vojnici pitali su Ivana Krstitelja što im je činiti u njihovom poslu da ih Bog spasi. Ivan im je skrenuo pažnju da se drže propisa zakona koji im nalaže do koje mjere i na koji način se trebaju odnositi prema poreznim obveznicima  i građanima. Biti pravedni,  je osnova jednakosti i sigurnosti među građanima, socijalna pravda.  Na pravednosti i ispravnom obavljanju državnih službi počiva pravna  država,  koja ima perspektivu razvoja gdje je svatko ima život u punini po mjeri čovjeka.

Naše nastojanje u solidarnosti je preduvjet-priprema da nas Isus krsti Duhom Svetim i ognjem. Uvijek iznova, čisteći našu nutrinu od mrtvih djela koja smo učinili s nekom ljudskom računicom, slikovito „pljevom“ koja ne ide u Isusove žitnice.

Iz poslanice Filipljanima ističem:Blagost vaša neka je znana svim ljudima!“

Isuse blaga i ponizna srca učini srce moje po srcu svome.

U blagosti i samozataji obdarimo naše bližnje Isusom koji po nama i našim dobrima rješava životne tjeskobe onih koji su nam u kući, susjedstvu, misijama, koji su nam neprijatelji.

Ekstra VELIKI dar Isusu bit će kada ga obdarimo konkretnim darom u osobi koja nam je nanijela neku nepravdu.

Zdrenčani razveselimo Isusa svatko pojedinačno darivajući ga u osobama koje ljudski ne zaslužuju dara. Kroz nas Isus će se začeti u njima krstom Duha Svetoga i ognja njegova.

U ozračju iščekivanja i bdijenja razmišljajući i moleći za oči vjere meditirajmo nad prvim čitanjem. Ugradimo svoje sinovstvo, Crkvu, ime Zdenca u ove stihove:

Klikći od radosti, Kćeri /Sine Crkve,
viči od veselja, Zdenče Milosrđa! Veseli se
i raduj se iz sveg srca, Kćeri/Sine Pokreta Misionara Milosrđa.

Objavite narodima djela njegova,
razglašujte uzvišenost imena njegova!

Sjedinjeni u postu, molitvi i djelima milosrđa skupa hodočastimo u susret  malom Isusu.

S ljubavlju,

S.  Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Bar 5,1-9

5  1Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreće, odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje, 2ogrni se plaštem Božje pravednosti, stavi na glavu vijenac slave Vječnoga; 3jer Bog hoće pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom 4i zasvagda ti hoće dati ime: `Mir pravednosti` i `Slava bogoljubnosti`. 5Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko i obazri se na istok: Pogledaj! Djeca se tvoja sabiru, od istoka do zapada, na zapovijed Svetoga, radujuć` se što ih se spomenuo Bog. 6Otišli su od tebe pješice, vodio ih neprijatelj, a gle, Bog ih tebi vraća nošene u slavlju, kao djecu kraljevsku. 7I naredi Bog: neka se snize sve visoke gore i vječne klisure; nek` se doline ispune i poravna zemlja da Izrael čvrsto kroči u sjaju slave Božje. 8A šume i sva stabla mirisna činit će sjenu Izraelu po Božjoj zapovijedi; 9jer Bog će voditi Izraela u radosti, u svjetlu njegove slave, prateć` ga milosrđem svojim i pravednošću.”

Pripjevni psalam: Ps 126,1-6

126  1Hodočasnička pjesma.
Kad Jahve vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je k`o da snivamo.

2Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo:
“Velika im djela Jahve učini!”

3Velika nam djela učini Jahve:
opet smo radosni!
4Vrati, o Jahve, sužnjeve naše
 k`o potoke negepske!

5Oni koji siju u suzama,
 žanju u pjesmi.
6Išli su plačući noseći sjeme sjetveno:
vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje.

Drugo čitanje: Fil 1,4-6.8-11

1  4Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim 5zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada - 6uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa. 8Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista! 9I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju 10te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov, 11puni ploda pravednosti po Isusu Kristu - na slavu i hvalu Božju.

Evanđelje: Lk 3,1-6

3  1Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, 2za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. 3On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha 4kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 5Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! 6svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Druga nedjelja Došašća svojim čitanjima nas poziva da se pripremimo za Gospodinov dolazak. Bog je progovorio u pustinji Ivanu, sinu Zaharijinu i time ga pozvao u proročku službu. Bog ga zove da propovijeda krštenje u znak obraćenja za oproštenje grijeha, da pripravlja židovski narod na nešto novo. Poziv dolazi u vrijeme kada su šestorica vladara vladali onim krajem i onim svijetom. To su okrutni, praznovjerni ,povodljivi i sumnjičavi vladari  koji su ugnjetavali narod. Vrijeme u kojem su veliki svećenici Ana i Kajfa, bili poznati po svojoj pohlepi za čašću. U tom i takvom  svijetu svaki pojedinac i svi narodi mogu doživjeti spasenje Božje. To možemo i mi danas, ako se s radošću otvorimo Bogu koji nas spašava po Kristu.

Poslušajmo-Glas viče u pustinji: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.“

Pojam pustinje je važan kao geografsko područje i kao mjesto, ozračje za susret s Bogom. Izraelci su pri izlasku iz egipatskog ropstva morali kroz Sinajsku pustinju ući u Obećanu zemlju.  Ilija se u pustinji obnovio u proročkom zvanju. Pojedinci i grupe su se povlačile u Judejsku pustinju na post, molitvu da bi produbili ovisnosti o Bogu. Bog je Ivanu u pustinji progovorio.

Pronađimo i otiđimo i mi  u svoju pustinju, svjesni da nam je potrebno obraćenje. Priznajmo svoju grešnost, otvorimo se Bogu kako bi se u nama poravnale staze, snizili brjegovi, izravnali putovi i ispunile doline.

Očistimo svoje srce i dušu, priznajmo svoju krhkost i nastavimo životno putovanje čvrsto oslonjeni na Boga.

Ispunimo se  nadom i radošću i prihvatimo spasenje koje nam Bog nudi. Postanimo suvremenici one stvarnosti na koju nas Bog poziva po Ivanu Krstitelju: „Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.“

Dragi Zdenčani, Bog očekuje našu suradnju u ostvarenju njegova Kraljevstva koje je započelo s Isusom. Pozvani smo da živimo istinu Evanđelja, kako bismo bili glasnici Istine i svjedoci Svijetla u tami vremena u kojem živimo. Znam da se ne osjećamo dostojnima niti spremnima za to veliko djelo, na koje smo pozvani, ali Isus nas treba. Ako se odvažimo predati i staviti u službu Kristovu, onda će se u nama očitovati slava Gospodnja i u nama će se proslaviti Krist.

Nadam se da svi želimo da budemo oni preko kojih će svaki čovjek vidjeti spasenje Božje. Zbog toga s velikom željom i velikodušnošću dajmo Isusu cijelo svoje biće, svoje sposobnosti, svoje srce i svu svoju volju.

Blaženka

Prvo čitanje: Jr 33,14-16

33  14“Evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću ispuniti dobro obećanje što ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu: 15U one dane i u vrijeme ono podići ću Davidu izdanak pravedni; on će zemljom vladati po pravu i pravici. 16U one dane Judeja će biti spašena, Jeruzalem će živjeti spokojno. A grad će se zvati: `Jahve, Pravda naša.`

Pripjevni psalam: Ps 25,4-5.8-10.14

25  4Pokaži mi, Jahve, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
 5Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj:
u tebe se pouzdajem svagda.

8Jahve je sama dobrota i pravednost:
 grešnike on na put privodi.
 9On ponizne u pravdi vodi
 i uči malene putu svome.

10Sve su staze Jahvine istina
i ljubav za onog koji čuva Savez njegov i propise.
14Prisan je Jahve s onima koji ga se boje
 i Savez svoj objavljuje njima.

Drugo čitanje: 1 Sol 3,12-4,2

3  12Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama. 13Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o Dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime.

4  1Uostalom, braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete! 2Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu.

Evanđelje: Lk 21,25-28.34-36

21  25"I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. 26Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. 27Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. 28Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje." 34"Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan 35jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji." 36"Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Prva nedjelja Došašća-IŠČEKIVANJA. Intenzivna priprava-čišćenje duše i tijela.

„Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji."

Krepost UMJERENOSTI  u svemu pa i životnim brigama osposobljava dušu i tijelo za  BUDNOST u svrhu bdijenja te iščekivanju Isusa koji dolazi na skriven način, kada mu se najmanje nadamo, u obliku koji nema odsjaja božanske moći.

Savjet  za održati se budnim je stalna sjedinjenost uma i srca s Bogom po molitvi ponavljanja koju nam riječ Božja predlaže:

„Pokaži mi, Jahve, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj:
u tebe se pouzdajem svagda. „

Mise zornice prožimaju cijeli dan. Vrijeme kada smo pažnjom usmjereni na sve detalje i doživljaje naše duše u dnevnim okolnostima obaveza i planova. U  Došašću  dodatno činimo fine detalje kako bi se Isus rodio u drugim dušama, dalekim i onima koje imaju „izgled“ betlehemske štale, životinjskog smještaja. Vrijeme je nove evangelizacije s novim žarom brige za duše naših bližnjih.

Drugo čitanje iz Solunjana  nekako se posebno doima  Misionara Milosrđa (ne samo njih).

Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima RASLI I OBILOVALI ljubavlju kakva je i naša prema vama.“

Ovo je POZIVNICA od svetog Pavla za nas u ovoj pripremi za Božić. Uzeli smo za vježbu „tajnog prijatelja“ u novim biblijskim grupama. To su konkretna djela ljubavi  prema jednoj osobi u grupi: da za nju molimo Zlatnu krunicu , da joj priredimo neko malo iznenađenje s puno srca.

Ovo je prijedlog za svih nas u Zdencu da ove dane do Božića obilujemo lijepim djelima milosrđa prema osobama koje su u Zdencu. Prvenstveno da svaku svetu Misu, zornicu ili nedjeljnu,  na oltar stavimo sva lica iz Zdenca, da ih Gospodin obasja SVOJIM LICEM i da im dadne svoj IZGLED I OKUS EUHARISTIJSKOG KRUHA.

Postavši posvećeni Isusov kruh nahranimo svaki dan glad i žeđ barem jednog Zdenčanina. Duh će nam nadahnuti ime i način. Odaberimo one koje najmanje kontaktiramo. Kad to budemo činili vjerujmo da je Isus u tom bratu i sestri.

Tako ćemo se osobno odazvati Pavlovoj pozivnici da rastemo i obilujemo ljubavlju između sebe.

Nemojmo stati samo na Zdenčanima. Radimo to sa svojim ukućanima i kolegama na poslu ili fakultetu. Čineći ovo,  Jeremijino proroštvo iz prvog čitanja bit će ispunjeno ove godine, za ovaj Božić.

U one dane Judeja će biti spašena, Jeruzalem će živjeti spokojno. A grad će se zvati: `Jahve, Pravda naša.`

Jeruzalem označava svaku osobu i zajednicu koja u djela provodi što Isus traži u današnjem evanđelju i Pavao u svojoj POZIVNICI.

Svim Zdenčanima i prijateljima Zdenca molim od Gospodina ustrajnost i ljubav u pripremi za već započeto dolaženje velikog Boga u malim prilikama.

S ljubavlju,

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Petak, 23.11.2012. 00:26

Krist Kralj - 25. studenog 2012.

Prvo čitanje: Dn 7,13-14

7  13Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. 14Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti.

Pripjevni psalam: Ps 93,1-2.5

93  1Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven,
 Jahve zaodjeven moći i opasan.
Čvrsto stoji krug zemaljski,
neće se poljuljati.

2Čvrsto je prijestolje tvoje odiskona,
 ti si od vječnosti!
5Tvoja su obećanja vjere predostojna,
svetost je ures Doma tvojega, Jahve, u sve dane!

Drugo čitanje: Otk 1,5-8

1  5i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha 6te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen! 7Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat će nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen. 8Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog - Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.

Evanđelje: Iv 18,33-37

18  33Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si židovski kralj?" 34Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" 35Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?" 36Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." 37Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Nedjelja je Krista Kralja neba i zemlje, čije kraljevstvo nema kraja i svršetka.

Kralj, kraljevstvo asocira nas na monarhiju, podanike, časnike na kraljevu dvoru, strukturu koja jednima omogućava slobodu u smislu provođenja svih želja koje gode ljudskoj naravi a drugima oduzima svu slobodu i stavlja ih kao instrumente u službu ovih vladajućih.

Takvu sliku i očekivanja imali su i hranili židovi svih vjekova i još uvijek za nju se bore svojim ratovanjem, kako bi proširili granice svoje države Izraela, ubijajući Palestince.

Evanđelje za ovu nedjelju donosi isječak scene Isusa na sudu pred Pilatom. Rimski prokurator  upitno ponavlja tvrdnju,  zbog koje ga on  treba osuditi na smrt, na traženje naroda i njihovih vođa. Isus mu uzvraća protupitanjem: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?"  Pilat se počinje braniti dokazima da on nije židov, da su ga  Isusov narod i svećenički poglavari izručili njemu.

Isus  je osuđen, ipak vlada situacijom i koristi priliku da objasni tko je On i od kuda je njegovo kraljevstvo. Kraljevstvo Njegovo ni po čemu nije slično ovozemaljskom kraljevanju.

Zatim argumentira svoju tvrdnju dokazom da On nema svoju vojsku niti sluge koje bi ginule za njega i svojim oružjem i životima spriječile Njegovo izručenje.

Pilat zbunjen propituje: "Ti si dakle kralj?"

Očito nije razumio da ima jedno drugo Božje kraljevanje, na osnovama poslušnosti Bogu.

Isus štoviše proglašava da se zato rodio i došao na ovaj svijet da svjedoči za istinu i tko je god od istine, sluša njegov glas.

Pogledajmo  prvo i drugo čitanje i njihovu povezanost s Isusom Kraljem.

Sin čovječji, na oblacima dolazi Pradavnome da od njega primi vlast, čast i kraljevstvo za svu vječnost. Sv. Ivan u Isusu Kristu vidi ispunjenje Danijelova proroštva. On nas je ljubio i svojom krvlju nas otkupio, učinivši nas kraljevskim svećenstvom za vjekove.

U tome je njegovo kraljevanje različito i nadilazi zemaljske vladare. Po spašavanju svega čovječanstva od grijeha On je Alfa i Omega, Onaj koji jest, koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.

Očima Pilata i židova Sin Božji bio je zastrt oblakom Isusova ljudskog izgleda, naravi. Svoja očekivanja zasnivali su na čisto ljudskim razmišljanjima i kalkulacijama, koja paze na ovozemaljsku vlast, čast i slavu. Ugoditi svome tijelu i svome egu. Osigurati sebi i svojima dug i  lagodan život ovdje na zemlji.

Nas,  koji slušamo Isusov glas i činimo što je Njemu milo, Isus poziva da u „oblaku“ ljudske naravi svake osobe služimo Njemu koji jest. Naše tjelesne oči, uši, ruke, srce, usta neka su kanali za duhovne oči, uši, ruke, srce i usta u komunikaciji sa Sinom Čovječjim čije kraljevstvo ne pripada ovom zemaljskom poretku.

Misionari Milosrđa znaju da Bogu služe, zato odvažno i spremno trpe protivštine koje im dolaze od „zemaljskih“ situacija i ljudi. Nisu pasivni u trpljenju, već hrabro i ponizno vladaju svakom situacijom na Isusov način.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Dn 12,1-3

12  1U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti - svi koji se nađu zapisani u Knjizi. 2Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost. 3Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost.

Pripjevni psalam: Ps 16,5.8-11

16  5Jahve mi je baština i kalež:
 Ti u ruci držiš moju sudbinu.

 8Jahve mi je svagda pred očima;
 jer mi je zdesna, neću posrnuti.
 9Stog` mi se raduje srce i kliče duša,
 i tijelo mi spokojno počiva.

 10Jer mi nećeš ostavit` dušu u Podzemlju
 ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
 11Pokazat ćeš mi stazu u život,
 puninu radosti pred licem svojim,
 sebi zdesna blaženstvo vječno.

Drugo čitanje: Heb 10,11-14.18

10  11I svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha. 12A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu 13čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim. 14Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene. 18A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih.

Evanđelje: Mk 13,24-32

13  24Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti 25zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. 26Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. 27I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba." 28A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. 29Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! 30Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. 31Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti." 32"A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Nalazimo se pred kraj liturgijske godine. Čitanja govore o događajima koji prate svršetak svijeta. Upućuju na njihove apokaliptične znakove. Uzeta su iz proroka Danijela i njegovih viđenja o svršetku svijeta, iz poslanice Hebrejima koja daje apsolutnu važnost prinosu žrtve Isusa Krista i evanđelje donosi Isusovo upozorenje i potiče na budnost i ozbiljnost pred okončanju ovozemaljske stvorenosti.

Uzeti ćemo samo neke retke iz čitanja.

„Umnici će blistati kao sjajan nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost“.

Svako vrijeme ima znakove posljednjih vremena koji ispunjaju tjeskobom i beznađem vjernike i nevjernike. Uvijek se čuje kako su ona prošla vremena bila bolja, zdravija, humanija, pravednija i tako dalje.

Uzmimo da je ovo vrijeme, moje i tvoje vrijeme. To je naše jedino i svaki dan sve posljednije vrijeme. Naše milosno vrijeme. Vrijeme prisutnosti Sina Čovječjega uskrsloga. On je prinosom sebe Ocu usavršio nas,  po krštenju posvećene. Po svojem stalnom odnosu s Njim, postajemo umnici koji će u slavi Njegovoj blistati kao zvijezde navijeke. Blistat će oni koji su mnoge  učili pravednosti.

Ovo su riječi poticaja i potvrde našem misionarskom poslanju. Pravednost u Bibliji znači odnositi se prema drugoj osobi na način kako se Bog milosrđa odnosi. Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga. Misionari Milosrđa ljube bližnjega svoga Božjim srcem i djelotvorno.

U bližnjega,  koji je na rubu duhovnog i  materijalnog siromaštva ulažu sebe: svoj rad, svoju molitvu, svoj novac, svoja poznanstva, sve svoje mogućnosti koje nadmašuju njihove osobne granice i zahvaćaju mogućnosti onih na koje mogu utjecati da doprinesu pravednosti putem  milosrđa,  kako bi konkretna osoba živjela u punini po mjeri čovjeka.

Na početku svake godine putem medija najavljuju se kojekakva „proroštva“ velikih vidjelaca budućnosti. Sa strepnjom slušamo o mnogim katastrofalnim događanjima u svijetu. Tražimo u njima znakove najava kataklizmi, potresa, poplava, atomskih ratova i svih drugih nesreća.

Preko godine sve više zaboravljamo na ta proroštva.

Isus nam izričito kaže da je svršetak svijeta poznat samo Ocu. Njegove su riječi nama utjeha i nada. „Gugučimo“ psalam srcem i usnama: Jahve mi je baština i kalež: Ti u ruci držiš moju sudbinu. Jahve mi je svagda pred očima; jer mi je s desna, neću posrnuti.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: 1 Kr 17,10-16

17 10Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reče: “Donesi mi malo vode u vrču da pijem!” 11Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: “Donesi mi i malo kruha u ruci!” 12Ona odgovori: “Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo.” 13Ali joj Ilija reče: “Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. 14Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: `U ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na zemlju.`” 15Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. 16Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije.

Pripjevni psalam: Ps 146,7-10

146 7potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruh daje.
Jahve oslobađa sužnje,

8Jahve slijepcima oči otvara.
Jahve uspravlja prignute,
Jahve ljubi pravedne.

9Jahve štiti tuđince,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.

10Jahve će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena. Aleluja!

Drugo čitanje: Heb 9,24-28

9 24Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. 25Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju; 26inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom. 27I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, 28tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.

Evanđelje: Mk 12,38-44

12 38A on im u pouci svojoj govoraše: "Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, 39prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; 40proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!" 41Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. 42Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. 43Tada dozove svoje učenike i reče im: "Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. 44Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Ove nedjelje vidimo Isusa kako sjedi nasuprot riznice u Hramu i promatra vjernike u darivanju Boga svojim novcem. Neki su bili bogati i davali su obilato. Među hodočasnicima Isus je opazio kako se primiče jedna žena. Po njenom izgledu zaključio je da je to udovica, jako siromašna udovica. Iz svojeg „rupčića“ pažljivo je izvadila dva novčića i sa strahopočitanjem ubacila ih u riznicu.

Potresen veličinom ovog dara, Isus zove svoje učenike da s njima podijeli svoj doživljaj te da ih pouči kako i koliko treba darivati. Bogu dati SAV SVOJ ŽITAK. Isus je Bog, kao čovjek promatra davanje vjernika. Nakon što je vidio različita darivanja od različitih osoba s različitim mogućnostima, On izriče Božja očekivanja pa i u materijalnom smislu. To je mjera čovjekova naslanjanja na Božju brigu i zauzetost za darovatelja.

Udovica nema zaštite ni oslonca. Ona računa na proroštvo Izaije koji u ime Jahve Boga staje u obranu sirota i udovica. Ona je čula za svoju prethodnicu koja je nahranila proroka Iliju iz prvog čitanja. Vjera udovice poseže za onim što je premalo u ljudskim očima i u usporedbi s drugim bogatašima. Ipak je to sve što posjeduje, na što se oslanja i od čega bi mogla sutra preživjeti.

U Zdencu smo svjedoci da većina kumova koji godišnje darivaju 900 kn za školovanje jednog siromašnog djeteta, i suradnika koji trajnim nalogom na svoj tekući bankovni račun odvajaju 15 kuna mjesečno za „Dva kruha“ siromašnijima od sebe, pripadaju ovoj klasi siromašne udovice.

Neki od njih daju mjesečno po 100 kn za kumstvo, jer ne mogu uplatiti sve odjednom. Uzor i predstavnik svih velikodušnih siromašnih darovatelja u Zdencu je Tomo M., ulični prodavač Malog oglasnika. Jedan dan je došao s 900 kn da uplati za jedno kumstvo. Pitala sam ga od kuda mu tolika svota novca? Odgovorio je: „Upao mi je dobar posao“. Na pitanje koji posao, odgovorio je da je dijelio letke za neki restoran i to su mu „dobro“ platili. Dijelio je letke cijeli sedmi mjesec.

Odlučio je svoju zaradu darovati nekom nepoznatom djetetu u misijama, da jednu godinu pohađa školu. Pokušala sam ga odgovoriti od te odluke, bilo mi ga je žao. Pocrnio od ljetne žege, iscrpljen i „loše“ odjeven odavao je dojam da njemu treba novčana pomoć. Uzalud sam ga odgovarala da uzme natrag svoj novac i ako mu treba da će njemu Zdenac pomoći. Ostao je čvrst govoreći:“ Ja sam to odlučio i želim pomoći da nekom djetetu bude bolje“.

To nije sve. Tomo sredinom svakog mjeseca donese 20, 40 ili 50 kn, kako kada zaradi. Ovo je četvrta godina njegova ubacivanja u „riznicu Dva kruha“ iz koje se liječe, oblače, hrane, uče djeca u Hrvatskoj i misijama, starci i druge osobe u potrebi.

Bog nam iskazuje svoju brigu po svojim siromašnim darovateljima i stalno ih umnaža. Unatoč sušnim godinama recesije i nerada u Hrvatskoj, u riznici Zdenca ne presušuje „brašna i u vrču ulja“ za Božje proroke i siromahe.

Dragi Zdenčani uzmimo ovu nedjelju Tomu M. da nam bude učitelj u velikodušnom davanju. Dajmo sebe, svoje vrijeme, svoje srce, svoj novac od malih primanja i koji je već unaprijed potrošen na dugove i kredite. Dajmo bez računice, znajući da Bogu dajemo kada u Zdencu i kroz Zdenac darivamo.

S. Ljilja Lončar

Nedjelja, 04.11.2012. 14:36

31. nedjelja kroz godinu

Prvo čitanje: Pnz 6,2-6

6  2da se svega svog vijeka bojiš Jahve, Boga svoga, ti, sin tvoj i sin tvoga sina, vršeći sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove što ti ih danas propisujem, pa da imaš dug život. 3Slušaj, Izraele, drži ih i vrši da ti dobro bude i da se razmnožiš u zemlji kojom teče med i mlijeko, kao što ti je obećao Jahve, Bog otaca tvojih. 4Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! 5Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! 6Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce.

Pripjevni psalam: Ps 18,2-4.47.51

18  2Ljubim te, Jahve, kreposti moja!
3Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!

 4Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna,
 i od dušmana bit ću izbavljen.

47Živio Jahve!  Blagoslovljena hridina moja!
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!

51umnožio si pobjede kralju svojemu,
 pomazaniku svome milost si iskazao,
Davidu i potomstvu njegovu navijeke.

Drugo čitanje: Heb 7,23-28

7  23K tomu, mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati. 24A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. 25Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima. 26Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa - 27koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi  žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe. 28Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavršena.

Evanđelje: Mk 12,28-34

12  28Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: "Koja je zapovijed prva od sviju?" 29Isus odgovori: "Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. 30Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!" 31"Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih." 32Nato će mu pismoznanac: "Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. 33Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve." 34Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: "Nisi daleko od kraljevstva Božjega!" I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

31.  nedjelja kroz godinu. Približavamo se kraju liturgijske godine.

Prvo čitanje uzeto iz Ponovljenog zakona  predstavlja najstariji i najvažniji tekst u Starom Zavjetu. To je zapovijed koju je svaki Židov učio napamet i svaki dan ponavljao. Još i više: te riječi bile su ispisane na komadu pergamenta, savijenog u malu kutijicu, okruglog sjajnog izgleda, koju su muškarci Židovi kao ukras i podsjetnik nosili vezanu na čelu.

Nošenje je simbolično i praktično značilo: urezanost u srce i um najvažnije istine u Bibliji.

Te riječi su rasvjetljavale život i put osoba, obitelji i naroda. One su sačuvale da Božji narod, uza sve svoje nesreće od egipatskog višestoljetnog robovanja do babilonskog i asirskog sužanjstva, ostane  iznutra čvrst u svojoj vjeri i nadi u Jahvu, koji ih po svojoj beskrajnoj dobroti izbavlja od svih neprijatelja.

Pripjevni psalam je  molitva  u ritmu  pjesme, gdje je zahvalno spominjanje Boga i njegovih spasiteljskih  zahvata. Izriče se iskustvo Boga kao hridi, pećine u kojoj je sigurna zaštita …

Svatko od nas u ovim riječima pronalazi vlastito uporište u Bogu. Još i više, mi kao pojedinci i zajednica Zdenca  pozvani smo  biti  Božja hrid i zaštita osobama koje su izložene životnim vjetrometinama.

U skladu s tim, drugo čitanje iz poslanice Hebrejima govori nam o vječnom svećeniku koji je prinio samoga sebe Bogu;  koji može do kraja spašavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima. Ovaj „koji po njemu pristupaju Bogu“ je za nas imperativ u najpoticajnijem smislu riječi. Mogućnost koju primamo pričešćujući se Njegovom riječju, tijelom i krvlju, daje nam milosnu svijest da budemo sve vrijeme u Njemu spojeni s Bogom, kraljem vječne slave.

Evanđelje nam donosi  pametno  pitanje jednog pismoznanca:  „Koja je zapovijed najveća?“

Isus mu citira istu  zapovijed koju nam danas donosi prvo čitanje. Uz bok ovoj stavlja ljubav prema bližnjemu. Sažima deset Božjih zapovijedi u ove dvije.

Pismoznanac zadovoljno potvrđuje slaganje s Isusovim tumačenjem i dodaje svoj komentar: „ Više je nego sve paljenice i žrtve." 

Na što ga Isus, ugodno iznenađen njegovim ispravnim shvaćanjem i poletom poziva:  "Nisi daleko od kraljevstva Božjega!". Drugim riječima, želi reći odličan si za biti moj učenik.

Pismoznanac je shvatio Isusovu poantu: osoba je ispred svih vjerskih obreda, služiti čovjeku na Božji način je vršiti volju Božju.

Ovo je potvrda i poticaj nama, misionarima milosrđa, da naša djela milosrđa budu ugodna Bogu i da spajaju primatelja s njegovim izvorom, Bogom od kojega svako dobro duše i tijela.

Božja blizina je izvor našim nadahnućima,  koja nas stalno mijenjaju i potiču na nova djelovanja ljubavi prema Bogu i bližnjima.

S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Jr 31,7-9

31  7Jer ovako govori Jahve: “Kličite od radosti Jakovu, pozdravite burno prvaka naroda! Neka se ori vaš glas! Objavite slavopojkom: Jahve spasi narod svoj, Ostatak Izraelov! 8Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraća se velika zajednica. 9Evo, u suzama pođoše, utješene sad ih vraćam! Vodit ću ih kraj potočnih voda, putem ravnim kojim neće posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac.”

Pripjevni psalam: Ps 126,1-6

126  1Hodočasnička pjesma.
Kad Jahve vraćaše sužnjeve sionske,
 bilo nam je k`o da snivamo.
2Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo:
“Velika im djela Jahve učini!”

 3Velika nam djela učini Jahve:
opet smo radosni!
4Vrati, o Jahve, sužnjeve naše
k`o potoke negepske!

5Oni koji siju u suzama,
 žanju u pjesmi.
6Išli su plačući noseći sjeme sjetveno:
 vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje.

Drugo čitanje: Heb 5,1-6

5  1Svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. 2On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću. 3Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. 4I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. 5Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, 6po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.

Evanđelje: Mk 10,46-52

10  46Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. 47Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!" 48Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!" 49Isus se zaustavi i reče: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleći ga: "Ustani! Zove te!" 50On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. 51Isus ga upita: "Što hoćeš da ti učinim?" Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam." 52Isus će mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Ovo nedjeljni odlomak Markova evanđelja prikazuje nam  Bartimeja, slijepca, koji u Isusu prepoznaje obećanog Mesiju i Spasitelja. On sjedi pokraj ceste i pored njega prolaze ljudi koji idu u Jeruzalem na slavlje Pashe. Zbog svoje ograničenosti ne može se pridružiti mnoštvu. Bartimej se ne predaje, ne pada u očaj, želi da ozdravi, da progleda. Čuo je da putem prolazi Isus, u svojoj nutrini osjetio je da mu Isus može pomoći, i poče vikati :«Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!» Mnogi su ga ušutkivali ali on je još jače vikao:«Sine Davidov smiluj mi se!» Isus im reče da ga pozovu, i oni ga pozvaše, hrabreći ga: «Ustani! Zove te!» On baci sa sebe ogrtač, skoči i u vjeri dođe do Isusu, koji ga upita :» Što hoćeš da ti učinim?»  Batimej reče:» Učitelju, moj da progledam». Isus mu reče:» Idi, vjera te tvoja spasila!» I on odmah progleda i uputi se za njim.

Isus je i do sada ozdravljao slijepce ali Bartimej je poseban po tome što je odmah nakon ozdravljenja krenuo za Isusom. Bartimej nam je primjer probuđene vjere jer on nije samo progledao očima, već i srcem.

Sljepoća je teška bolest i oni koji su slijepi potrebni su tuđe pomoći. Iz ovog nedjeljnog evanđelja vidimo da se može biti slijep i pored zdravih očiju. Svi oni koji su bili zdravih očiju i koji su hodili prema Jeruzalemu u Isusu nisu vidjeli niti prepoznali Mesiju i Spasitelja. Vidio ga je i prepoznao srcem, slijepi Bartimej. Ono što se vidi i prepozna srcem, najvrjednije je.

Dok ovo pišem u misli mi dolazi jedno pitanje, kao da me Isus pita: « Vjeruješ li da je Zdenac moje djelo? Vjeruješ li da je to moj dar vama koji ste u Zdencu i svima koji će doći u Zdenac?»

Moj odgovor je vjerujem ali moja djela ne pokazuju da još uvijek srcem vidim tu istinu.

Na meni je ogrtač, osjećam se  grešna, nedorasla i neprimjerena Tvojega poziva, slaba sam i sumnjam u sebe. Unatoč tome Isuse pozivaš me i kroz moje slabosti i sumnje vodiš me k sebi, jer me ljubiš i želiš da živim s Tobom. Želiš da preko mene ljubiš i djeluješ, zbog toga te molim Isuse da mi pomogneš. Vapim za Tvojom pomoći Sine Davidov.

Isuse, smiluj mi se, molim te, pobudi moju vjeru, vjeru koja će mi dati hrabrosti da te nasljedujem i u djelima a ne samo riječima. Isuse daj da čujem Tvoj poziv jer želim sa sebe baciti ogrtač koji me sputava. Molim te da potpuna vjera u Tebe bude svjetlo mome srcu.

Dragi Zdenčani neka Isus bude cilj svake naše molitve, svakog našeg traženja, jer samo nas On može osloboditi i nanovo roditi, kako bismo u potpunosti mogli biti Njegovi suradnici na ostvarivanju Kraljevstva Božjega u Zdencu.

Blaženka

Učitelj koristi svaku, pa i ovu priliku da naglasi da je Božje vrednovanje suprotno od ljudske naravne težnje. Zemaljski vladari okrutno postupaju s narodom i pomoćnici vladara (velikaši) okrutno se ponašaju protiv njih. Ukazavši na praksu zemaljskih vlastodržaca Isus zapovijeda svojim učenicima: ali tako neka ne bude među vama. Tko bi želio biti najveći među vama neka bude vaš poslužitelj. Tko bi želio biti prvi neka bude „rob“ svima. Isus obrazlaže zašto je to tako:“ Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."

Isus nam zapovijeda da budemo prvi u služenju svima unutar grupe. Da siromasi, duhovni i materijalni, koji smo svi mi u nekom dijelu svoga života, imamo život u punini po mjeri čovjeka na sliku punine Kristove. Ovo je princip koji je sv. Marija Krucifiksa dala svojim sestrama u oporuci: ljubite se prvo među sobom.

Pozvani smo svetim pozivom na služenje, da se očituje slava Božja. Izabrali smo put umiranja svakoj želji i očekivanju da budemo veliki u očima zemaljskih uglednika, dragih prijatelja, svojih roditelja i obitelji. Izabrali smo „biti nerazboriti, ludi i čudni“ u vlastitom razumu. Dati sebe u samozataji, u ne vrijeme, kad više ne mogu, kad se bojim; dati više, dati najbolje, prijeći preko vlastitog prava, vlastite istine, dati s ljubavlju znajući da Isus nastavlja svoje služenje u meni, časteći svojeg Oca koji je na nebesima i na zemlji.