Najveći čovjek uvijek ostaje dijete. J.W. Goethe
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
U kome Duh prebiva, Isusov jaram, evanđelje je slatka vijest, biser sakriven za kojega se jedino sve isplati prodati i siromasima razdijeliti. Zatim u slobodi srca, što je ne navezanost i poniznost ići u blagosti i skromnosti putem Volje Oca. U toj slobodi koja se stalno širi iznutra prema vani, Isus nam daje upoznati sebe i svojega Oca.
Ne bojmo se potpuno pripadati Gospodinu, jer samo tako ćemo pronaći sebe, a drugima biti blagoslov i put do nagrade vječnoga života.
Ispuni nas Duhom mudrosti i jakosti da svojim životom i riječima pokazujemo tvoju prisutnost i pozivamo na obraćenje i hod u vječni Život u Kristu Isusu.
Svatko od nas poslan je u svijet, poslani smo u Njegovo ime. Svoje poslanje ne možemo izvršiti ako ne ljubimo Krista. Budimo vrijedni graditelji njegova kraljevstva, a Krist neka nam bude putokaz i svjetlo u zauzimanju za potrebite, za dobro svakog čovjeka.
Isus ima veliko srce koje u svakom čovjeku vidi barem zrnce dobrote tako da ne odustaje ni od kojeg čovjeka, nego svakoga, pa i najvećeg grešnika poziva na obraćenje. Zato znamo i vjerujemo da se njemu uvijek možemo obratiti, da k njemu uvijek možemo doći te da nas on nikada neće odbaciti.
Otac milosrđa ostaje sam u nebu, odriče se Sina svoga u izvornom „obliku“ kako bi spasio svoje stvorenje dajući mu svoju božansku narav. Nikad više u Presvetom Trojstvu neće biti „čisti“ Bog. Cijelo Trojstvo u sebi se bitno promijenilo po utjelovljenju druge Božanske Osobe. Po uskrsnuću Isusa Presveto Trojstvo je čovjek, zajednica od krvi i mesa, Crkva iz svih naroda i plemena, puka i jezika.
Život koji se rađa iz opraštanja grijeha. Koji raste po nasljedovanju tebe Isusa iz Nazareta. Koji donosi mir i radost u mjesta i srca zgrčena strahom i grijehom. Hvala ti i slava...
Na svih molimo silazak Duha Svetoga po zagovoru Marije, žena i apostola koji su jednodušno i ustrajno molili u gornjoj sobi, a sada mole u „gornjem“ nebu, gdje je Bog sve u svima.
Krist nam obećava Duha istine i tako nastavlja svoja djela i sam je prisutan među nama. Njegov Duh djeluje u nama svaki puta kad svjedočimo o istinitosti Isusovih riječi, kad čitamo Sveto Pismo, kad u malenom čovjeku prepoznajemo Isusa, kad nahranimo dijete u Venezueli, Tanzaniji… kada idemo u selo tražiti siromašne obitelji. Snagu i neustrašivost crpimo iz njegova srca i sigurni smo da smo u Očevoj ruci i da sve što radimo je Njegova volja.
Samo nam Duh Sveti može otkriti što znači njegova riječ „Put, istina i život!“ Isus nikada nije birao lakši put. Bio je dosljedan vršenju volje Očeve. Biram li ja lakši put? Jesam li dosljedan/na vršenju volje Očeve?
Misionar Milosrđa poznaje one kojima služi. On se s njima druži. Ulazi u njihove kuće, njihove živote. On u njih ima povjerenja, prihvaća ih i poštiva kao osobe koje imaju svoju prošlost, svoj život s usponima i padovima.
Ljubiti Boga svim umom svojim i svim srcem svojim osposobljava nas da u svim vanjskim događajima vidimo Božje vodstvo i da je on jedini Gospodin i Gospodar ljudske povijesti u koju se uklapaju osobne sudbine.