S djecom je potrebna čašica mudrosti, bačva razuma i more strpljenja. Sveti Franjo Saleški
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
Ivan pritisnut „tamničkom“ okrutnošću i poznavanjem Herodove samovolje skoro je siguran u okrutnu smrt. Zna da sve što je govorio i činio bilo je izvršavanje njegova proročkog poslanja koje je dobio od Boga. Osobno je krstio Božjeg Sina na Jordanu, vidio nebo otvoreno, Duha koji se spušta kao golubica na Isusa i čuo Očev glas da je taj novo kršteni Isus sin Njegov i da njega treba slušati.
Probudi u nama, Gospodine, želju da se obratimo Tebi. Naša srca i misli uroni u svoju Riječ istine, učvrsti nas na svojim putovima. Nauči nas da se uzajamno prihvaćamo. Ulij nam sigurnost da Ti živiš i koračaš među nama, s nama i u nama.
Suoblićimo se s Kristom; molimo za potrebnu milost. Krist nas poziva da ne odlažemo taj posao za kasnije. "Budimo pripravni." Pripremu je važno započeti odmah za naš konačni susret s Kristom.
Vidiš li kako je križ znak kraljevanja? Hoćeš li za to i druge potvrde? Nije ga križ zadržao na zemlji, nego ga je podigao i ponio u nebo. Odakle se to vidi? Jer će s njim doći o svojemu drugom i slavnom dolasku da shvatiš kako križ zaslužuje poštovanje i zašto ga je nazvao svojom slavom.
Bogobojazni se ravnaju prema Božjim uputama, žive i njeguju prisutnost Svevišnjega. Oblikuju svoje ponašanje prema prirodnom zakonu i objavljenoj riječi u sv. Pismu i Isusu Kristu.
Kršćani znaju da su gosti i pridošlice u ovom svijetu. Tijelo im je hram Duha Svetoga. Žive poput anđela, slobodni od tjelesne požude, od pohlepe za prljavim dobitkom… jer su sinovi Božji, jer su uskrsnuli na život po bezuvjetnoj ljubavi. Poput anđela stavljaju se u službu Bogu. Volja Božja njihov je biti „in“.
Transformacija zahtijeva naše sudjelovanje. Prepoznajmo Božju veličinu i budimo ustrajni u svojim usponima. Iako slabi, možemo puno učiniti. Isus vidi naše napore, naš naporan rad, našu želju, a kad ne možemo doći do Njega, on dolazi k nama.
Čuvajmo se oholosti i uznositosti. To je najsigurniji put u propast. Poniznost vodi do Boga. Ne poniznost na riječima, nego svijest da smo slabi i u svemu na Boga upućeni. Zato priznajmo svoje slabosti, a od Boga tražimo njegove darove, prvenstveno njegovu ljubav i drugovanje s njim. To je jedini način koji je pred Bogom ispravan. Ne možemo Boga zabljesnuti nekom svojom umišljenom veličinom. Jedino je On uzvišen.
Molitvu ne smiju utrnuti svakodnevni poslovi i brige. Tko prestaje moliti, prestaje i vjerovati, jer molitva je disanje duše, a tko prestane disati, prestaje živjeti. Ustrajnost u molitvi jedan je od najvećih darova vjere, pa i u njezinoj krizi. Ustrajnost kada se čini da je sve izgubljeno.
Mi tražimo samo tjelesno zdravlje, pomoć u materijalnim poteškoćama, zaštitu od nepogoda. Je li dopuštamo Isusu da zahvati u dubinu našega bića, u naše srce i dušu? Dopuštamo li Isusu da nas spasi od bolesti duše, od sebičnosti, od nas samih, od ograničenosti i gluposti naše pameti?
Duše Sveti ispuni nas mudrošću i poslušnošću svojim nadahnućima kako bi nakon svega što učinimo ponizno molili :“ Gospodine sluga sam tvoj od kojega nemaš nikakve koristi. Sve dobro što činim dar je tvoj. „
Put prema Bogu se ne odvija mimo naše svagdašnjice, nego upravo posred nje. A tu onda vrijedi da pravednost bez ljubavi nije nikakva pravednost i ljubav bez pravednosti nije ljubav.