Poslanje Zdenca jest nasljedovanje Isusa iz Nazareta. Misija glasi: Po uzoru na Isusa iz Nazareta, Misionara Milosrđa, promicati ljudske vrijednosti i biti solidaran s najpotrebnijima u društvu.
Isus je u svome zemaljskom životu gradio Kraljestvo Božje i tako vršio Očevu volju. Hranio se Božjom voljom. usp. Iv 4, 34.
U Starom Zavjetu poziva Abrama da mu bude poslušan na putu kojeg će mu pokazati, za uzvrat Bog će ga blagosloviti i sam će biti blagoslov za sve narode. Abraham je pralik Božjeg milosrđa za sve narode. Usp. Postanak 12.
Kroz povijest spasenja Bog odgaja izabrani narod da budu svijetlo za sve narode. Oni će donijeti spasenje do kraja zemlje. Prorok Izaija i psalmi često govore o spasenju svih naroda koji dolazi po Izraelu.
Biblija otkriva da je Božji plan spasenja za sve narode. Spasenje koje dolazi od Božjeg milosrđa. Potrebni su blagovijesnici koji će do nakraj zemlje donijeti slavu Božju, a to je otkupljenje čovječanstva od ropstva grijeha po Isusu Kristu Jaganjcu, koji oduzima grijehe svega svijeta. Otac je „odlučio uzdići ljude da imaju udjela u božanskom životu“ (LG1).
Na svom zadnjem sastanku sa apostolima, prije uzlaska na nebo, Isus im ostavlja svoju oporuku: „ Data mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Idite po svem svijetu, i učinite mojim učenicima sve narode, krsteći ih u ime Oca, Sina i Duha Svetoga učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio.“ Mt 28,18-20
Zdenac u krilu Crkve, Tijela Kristova, prepoznaje svoj poziv da bude misionarski pokret sa karizmom milosrđa. Vrši svoje poslanje u domovini i zemljama koje su tradicionalno kršćanske i u Africi gdje je kršćanstvo mlado, a na nekim mjestima i plemenima u nastajanju.
U tradicionalno kršćanskim zemljama kršćanstvo nije uspijevalo postati načinom života i odnosa. U velikoj mjeri kršćanske vrednote i samo vjerovanje je izvanjsko. Iznutra su živo prisutna vjerovanja drugih religija kao što su afrička vjerovanja i obredi, indijanski šamanizam. U tim zemljama navještaj evanđelja je neophodan.
U zemljama Evrope možemo govoriti o drugom naviještanju, zbog društvenih promjena i sekulariziranog mentaliteta. Razbijenost obitelji, otuđenost i materijalizam čine da mnogi ljudi žive kao da Boga i vječnosti nema. Sve je na ovom svijetu. U takvom modernom društvu potrebno je naviještati i učiti mlade naraštaje solidarnosti Boga sa čovječanstvom u Isusu Kristu i ljudi među sobom dajući posebnu važnost duhovnim i tjelesnim djelima milosrđa.
„Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas“ Iv 20,21. Svjedočiti Kristovu blizinu, čineći sve ono što je On činio. Njemu Uskrslom pripada sva vlast na nebu i na zemlji.
Misionar Milosrđa stalno živi i kuša svoju nemoć i Kristovu nazočnost i svemoć. U stalnom je dijalogu sa Uskrslim, koji je vjeran svojem obećanju „ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“. Mt 28,20
Poslanje Crkve utemeljeno je na presvetom Trojstvu. Trojstvo je u POKRETU. Interakcija Oca, koji šalje Sina i Duh Sveti, koji je od Oca i Sina da nastavi po Crkvi graditi Kraljevstvo Božje u sva vremena i svim narodima.
II Vatikanski sabor dao je veliku važnost sveukupnoj kršćanskoj zajednici. Nazvao je crkvu NARODOM BOŽJIM. Naglasak je na sakramentu krštenja po kojemu su svi kršteni dobili svećeničku, kraljevsku i proročku službu. Time su obavezni doprinositi navještaju evanđelja .
Lumen gentium, konstitucija o Crkvi, identitet Crkve promatra pod vidom njezina misijskog poslanja, nazivajući je „sveopćim sakramentom spasenja“ (LG 48) i „narodom Božjim“ (LG 9).
U dekretu Ad Gentes upućuje na dijalog sa drugim religijama, kulturama s ciljem “da se u Kristu sve preporodi, te da u njemu ljudi tvore jednu obitelj...“ (AG1).
Misija Crkve počiva na Sinovom poslanju koji je prikazan kao uzor, učitelj, osloboditelj, spasitelj i oživljavatelj u kojem Bog pomiruje svijet sa sobom, dok je Duh Sveti pokretač Crkve i misije. (usp. AG 3i4).
Dekret potiče na apostolat vjernika laika, bez kojih se evanđelje ne može utisnuti u duh, život i rad nekoga naroda. Zato treba u najvećoj mjeri skrbiti da se podigne zreo kršćanski laikat (usp. AG 21).
Papa Ivan Pavao II i Benedikt XVI uvode novi pojam „nova evangelizacija" unutar kršćanskih naroda.
Apostolski nagovor o evangelizaciji u dokumentu Evangelii nunctandi (navještanje evanđelja) i Redemptoris missio (enciklika o trajnoj vrijednosti misijske naredbe) aktualiziraju dokummenat Ad Gentes za današnje vrijeme.
Papa Pavao VI uvodi pojmove: evangelizacija, dijalog, svjedočenje i naviještanje. Naglašava da je svjedočanstvo života, prvi korak u evangelizaciji, a sami navještaj, samo jedan vid evangelizacije (usp. EN 21-22). Zdenac je ekumenski pokret.
Cilj i svrha evangelizacije je obnova čovječanstva koja uključuje unutarnju preobrazbu osobe i kolektivne svijesti ljudi, njihova djelovanja, života i životne sredine, jednom riječju obnova svega ljudskoga (usp. EN 18-19)
U enciklici Redemptoris missio, Ivan Pavao II ima antropološki obrat. Stavlja čovjeka u središte i misijska djelatnost ima svrhu: služiti čovjeku objavljujući mu ljubav Božju koja se očitovala u Kristu Isusu. (usp. RM 2). Misionari Milosrđa služe onima koji su u većoj potrebi od drugih. Ne gledaju na vjerska uvjerenja. U djelovanju Zdenca svi ljudi dobre volje pozvani su biti volonteri i donatori.
Papa zaključuje da je misija točan pokazatelj naše vjere u Krista i njegove ljubavi prema nama (usp. RM 11). Plod toga naviještanja jest Kraljevstvo Božje koje uprisutnjuje Krista i njegove muke, smrti i uskrsnuća. Ono se gradi postupno. Rađa preobrazbom ljudskih odnosa i gradi zajedništvo svih ljudi među sobom i s Bogom. (usp . RM15). Pokret Misionara Milosrđa svojim odgojem djece i mladih u solidarnosti i za solidarnost je u službi Crkve koja po Pokretu vrši svoju zadaću.
U enciklikci Redemptoris missio papa poziva na poštivanje čovjekove slobode i savjesti: „poštuje osobe i kulture i zaustavlja se ispred svetišta savjesti“. (RM 39)
Ističe da su svi kršćani snagom krštenja pozvani doprinijeti misijskom djelu.
Papa Franjo naziva misije, Ad Gentes duhovnim i materijalnim velikim djelom milosrđa. Poziva na „izlazak“ kao učenici misionari, koji velikodušno ulažu svoje talente, kreativnost, mudrost i iskustvo kako bi se donijelo poruku nježnosti i suosjećanja cijeloj ljudskoj obitelji. Crkva „ima zadatak naviještati Božje milosrđe, to živo srce evanđelja“ (Misericordiae vultus 12) i naviještati ga u svakom kutku svijeta.
„Otac pun ljubavi se okreće također najslabijima, jer njegova veličina i moć se otkrivaju upravo u njegovoj sposobnosti da se poistovjećuje s malenima, odbačenima i potlačenima (usp. Pnz 4,31 Ps 86,15;103,8; 111,4). Bog ulazi s nježnošću u ljudsku stvarnost, baš kao što to čini otac i majka u životima svoje djece. (Jer 31,20)
Misionari i volonteri Zdenca pristupaju osobama sa velikim poštovanjem kao partnerima zajedničkog djela koje će njima učiniti život s više dostojanstva. Osjećaj samopouzdanja i važnosti skupa sa duhovnom dimenzijom promijeniti pristup osoba u potrebi. Dolazi do promijene u razmišljanju i ponašanju. Postaju sposobni za samostalnije življenje, s više zadovoljstva i radosti.
Izraz koji se u Bibliji koristi za milosrđe je majčino krilo. On je milosrdan prema svim narodima i svim stvorenjima (usp. Ps 145, 8-9). Kuće Zdenca su mjesta gdje se svi doživljavaju kao kod kuće. Velika duhovna obitelj sa zdravim odnosima i ponašanjem. Brinući jedni za druge s ljubavlju i poštovanjem.
Isus utjelovljena Riječ očituje do savršenstva Božje milosrđe. Isus milosrđe uosobljuje. Kad s radošću primamo i slijedimo Isusa po Evanđelju i sakramentima, možemo uz pomoć Duha Svetoga, postati milosrdni kao što je naš nebeski Otac milosrdan. Možemo naučiti voljeti kao što On nas ljubi i učiniti od svojega života besplatan dar, znak njegove dobrote. (usp. Misericordiae vultus, 3)
Papa se osvrće na sve veću prisutnost žena u misijama i tumači to kao riječit znak Božje majčinske ljubavi. „Vjernice laikinje ili Bogu posvećene žene, a danas nerijetko i cijele obitelji, ostvaruju svoj misijski poziv u raznim oblicima: od izravnog naviještanja evanđelja do karitativne službe. Često na nov način posvećuju svoju brigu životu, sa snažnim naglaskom na ljudima , n
e strukturama, te ulažući sve ljudske i duhovne resurse u izgrađivanje dobrih odnosa, sklada, mira, solidarnosti, dijaloga, suradnje, bratstva, kako među pojedincima tako i u društvenom i kulturnom životu, posebice kroz brigu za siromašne. „ (za svjetski misijski dan papa Franjo 2016.)
Misionari Milosrđa navještaju najljepši i najveći dar koji nam je Krist dao: njegov život i njegovu ljubav. Misionari znaju iz iskustva da evanđelje opraštanja i milosrđa može donijeti radost i pomirenje, pravdu i mir.
U Apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium (20) papa poziva „Svaki kršćanin i svaka zajednica, moraju raspoznati put koji Gospodin pokazuje, ali od svih nas traži se da prihvatimo ovaj poziv: izaći iz vlastite udobnosti i imati hrabrosti poći na sve periferije koje trebaju svijetlo evanđelja“.
Ne dopustimo da nam srca budu zatvorena u naše pojedinačne brige, već ih otvorimo obzorima čitavog čovječanstva.
Zdenac kroz svoj Pokret Misionara Milosrđa je nositelj i promicatelj Isusove oporuke poslanja po svem svijetu. Po svom ustroju i raznovrsnom sudjelovanju omogućuje dobronamjernim ljudima i ustanovama doprinositi u misijskom djelovanju i ispuniti svoju kršćansku obvezu i svoje pravo.
Mt 28,18-20
Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. 17Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. 18Isus im pristupi i prozbori:
»Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! 19Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga 20i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!«
»I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«
