Prvo čitanje: Dj 2,14.22-28
2 14A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: "Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: 22"Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama - 23njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. 24Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. 25David doista za nj kaže: Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. 26Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. 27Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. 28Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga.
Pripjevni psalam: Ps 16,1-2.5.7-11
16 1Miktam. Davidov.
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
2Jahvi rekoh: “Ti si moj gospodar,
nema mi blaženstva bez tebe!”
5Jahve mi je baština i kalež:
Ti u ruci držiš moju sudbinu.
7Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.
8Jahve mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna, neću posrnuti.
9Stog` mi se raduje srce i kliče duša,
i tijelo mi spokojno počiva.
10Jer mi nećeš ostavit` dušu u Podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
11Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti pred licem svojim,
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Drugo čitanje: 1 Pt 1,17-21
1 17Ako dakle Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti. 18Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, 19nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. 20On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremena radi vas 21koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu.
Evanđelje: Lk 24,13-35
24 13I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. 14Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. 15I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. 16Ali prepoznati ga - bijaše uskraćeno njihovim očima. 17On ih upita: "Što to putem pretresate među sobom?" Oni se snuždeni zaustave 18te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?" 19A on će: "Što to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: 20kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. 21A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. 22A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, 23ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. 24Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe." 25A on će im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! 26Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?" 27Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. 28Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. 29No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!" I uniđe da ostane s njima. 30Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. 31Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. 32Tada rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?" 33U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. 34Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!" 35Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
U spomen Velikoj majci Kaji Jularić
Isus u nepoznatom strancu. Dva učenika, iz proširene grupe Isusovih učenika, u nedjeljno popodne uputili su se u Emaus. Nepoznat nam je razlog njihova odvajanja od drugih učenika i prijatelja koji su ostali u Jeruzalemu. Znamo da su potreseni, tužni, zbunjeni i razočarani jer Isus nije ispunio njihova ljudska očekivanja; oslobođenje naroda od rimskog ropstva.
Pristiže ih nepoznati putnik i uključuje se u njihov razgovor s pitanjem: Što to razgovarate? Što je to što vas je toliko uznemirilo? Zapanjeni njegovim neznanjem o događaju koji je potresao sve stanovnike Jeruzalema, zastali su kao gromom pogođeni. Svoje čuđenje izrazili su protupitanjem: pa zar si ti jedina osoba koja ne zna što se ovih dana dogodilo. Nastavljaju opisivati Isusa: bio je prorok, silan na djelu i riječi, velik pred Bogom i svim narodom. Svoju nadu, da ćemo biti oslobođeni od rimskog jarma, u njega smo položili. Bili smo mu učenici i svugdje ga pratili kroz tri godine.
Već je treći dan od svega toga. Zbunjeni smo i vijestima nekih žena koje su u zoru išle na grob i nisu ga našle. Dočekao ih je anđeo i kazao im da je Isus živ. Neki naši (Petar i Ivan) otišli su provjeriti, našli su prazan grob ali njega nisu.
Isus pušta učenike da se „isprazne“. Tek sada u njima ima prostora za slušanje i pripremu za novo unutarnje prosvjetljenje i prepoznavanje Božjeg prsta u izvanjskim događanjima.
O bezumni i srca spora da vjerujete. Ljubiti Boga svim umom svojim i svim srcem svojim osposobljava nas da u svim vanjskim događajima vidimo Božje vodstvo i da je on jedini Gospodin i Gospodar ljudske povijesti u koju se uklapaju osobne sudbine.
Isus im tumači sve tekstove u Bibliji koji se odnose na Njega i Njegovo poslanje. To je prvi dio mise; služba riječi Božje koja nas priprema za drugi dio: molitva blagoslova, ( pretvorba) i lomljenje i davanje kruha, pričešćivanje. Prvi dio je vremenski potrajao puno više od drugog dijela. Sve dok se srce nije zapalilo i razgorjelo.
Kad su se primakli selu učenici svojom upornošću zaustavljaju nepoznata prijatelja. Oni s njim dijele što imaju za večeru. Iskazuju mu milosrđe. Oni su velikodušni s nepoznatim strancem koji im se otkriva u svojoj molitvi blagoslova i lomljenju kruha za njih.
Oni Isusu daju što imaju, kruh sa svoga stola. Isus taj njihov kruh pretvara u sebe i sobom ih pričešćuje. Duh im je otvorio oči srca kojim su prepoznali u strancu Isusa Uskrslog.
U svijetlu ovog evanđelja želim pohvaliti vjeru Kaje Jularić, Ivine mame. Ona je u nepoznatim Zdenčanima prepoznavala Isusa i uvijek dijelila svoj kruh za obiteljskim stolom sa svima nama. Davala najbolje od onoga što su imali. Sebi su uskraćivali kako bi nahranili grupe koje su se izmjenjivale u Zdencu. Bila je omiljela baka djeci iz Zdenčevih obitelji. Brinula se dan-noć o sigurnosti naše kuće. Njena kuća jest svratište kroz punih sedam godina svima nama. Njezina dobrota bila je i ostala obilje blagoslova, koje nas potiče na velikodušno predanje Bogu u svim okolnostima služeći mu samozatajno.
Majka Kaja ugradila je svojih zadnjih sedam godina u Isusov Zdenac Milosrđa. Svojom molitvom ostat ćemo vječno povezani s njom.
Pokoj vječni daruj joj Gospodine,
Svjetlost vječna svijetlila njoj.
s. Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa
