Subota, 02.09.2017. 14:17

22. nedjelja kroz godinu - 03. rujan 2017.

Prvo čitanje: Jr 20,7-9

20  7Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me.  A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava. 8Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: “Nasilje! Propast!” Doista, riječ mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan. 9I rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime. Al` tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više.

Pripjevni psalam: Ps 63,2-6.8-9

63  2O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

3U Svetištu sam tebe motrio
gledajuć` ti moć i slavu.v4Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slavit`.

5Tako ću te slavit` za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
6Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.

8Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
9Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži.

Drugo čitanje: Rim 12,1-2

12  1Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslužje. 2Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.

Evanđelje: Mt 16,21-27

16  21Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. 22Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" 23Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" 24Tada Isus reče svojim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. 25Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. 26Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? 27Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

»Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima svoj križ i neka ide za mnom«, upućene su svakome kršćaninu koji je u krštenju pristao umrijeti s Kristom da bi s Njime i uskrsnuo.

Isus poziva na nasljedovanje i postavlja uvjete pod kojima čovjek može biti njegov učenik. Isus ide putem patnje i križa, poziva i nas da ga na tome putu slijedimo.

Kad slušamo ove Isusove riječi, hvata nas strah pred oporošću i zahtjevnošću s kojom Isus svakome od nas stavlja pred oči kao patnju i križ koji su preduvjet biti na Isusovoj strani. Samo onaj tko je na to spreman, može biti Isusov učenik. A nasljedovati Isusa znači zanijekati samoga sebe, uzeti svoj križ na sebe i ići za Isusom.

Zdenčani, potrebno je svakodnevno se odricati samoga sebe, uzimati svoj križ i ići naprijed. Odricanje od samoga sebe nije znak vlastite negacije ili prijezira, nego činjenice da smo sposobni biti slobodni i rasti. Napravit ćemo novi korak, tek kad budemo spremni odreći se mjesta na kojemu smo do tada bili.

Dok se odričemo sebe, istodobno je potrebno i prihvaćati se. Prihvaćati svoj križ. Prihvaćati sve muke i zadaće napredovanja. Oni koji ne prihvaćaju svoj križ, koji izbjegavaju obveze ili odgađaju posao, nikada neće osjetiti zadovoljstvo.

Odricanje od sebe i prihvaćanje sebe potrebno je raditi svakodnevno.

Njegujmo svijest da je najvažnije ići za Kristom.

Pozvani smo koristiti Božji dar razuma. Pozvani smo promišljati stvarnost i donositi svoj sud o njoj. Nemoguće je biti kršćanin, a ne misliti vlastitom glavom. Kršćanstvo oslobađa čovjeka. Potiče ga na osobno razmišljanje, osobno opredjeljenje i osobnu odgovornost.

Nasljedovanje Isusa ne mora uvijek osigurati život bez boli i problema. Shvatimo da nema veličine bez služenja, ni nasljedovanja bez žrtve.

Isus se okrene i reče Petru: „Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!“

Tko su u ovom svijetu istinski gubitnici, a tko dobitnici? Što je pogled neba, a što je pogled zemlje? Što je razmišljanje zemaljskog čovjeka, a što razmišljanje duhovnog čovjeka?

Umrimo sebi!  Ako se podvrgavamo smrti u istini i iskrenosti prema Bogu, te svaki dan ponovno započinjemo živjeti u Kristu, vrata Božje ljubavi se širom otvaraju pred nama.

Kada se Božja ljubav zapali u našem srcu, onda  život postaje jedan novi svijet ljubavi u kojem se njegova radost prelijeva.

Otkako je Isus pošao i išao putem do križa, križ stoji na putu svakoga onoga tko želi biti Kristov. Svatko ima svoj križ. Naša se narav buni protiv toga, želimo se sačuvati i spasiti, naša narav ne želi križ.

Zdenčani, želimo li sačuvati sebe, svoj život, svoju dušu sigurno ćemo izgubiti. Zato, odvažimo se na križ, prihvatimo ga i imat ćemo udjela u vječnome životu koji daje sami Isus.

Bog nas želi, Bog nas treba i zato treba izići iz svoga egoizma. 

Bog za nama žudi.

Kad se čovjekova žudnja za Bogom i Božja za čovjekom susretnu onda je čovjek sretan. 

U svojoj duhovnoj oporuci neposredno prije svoje smrti napisala je Majka Tereza: "Ne samo da vas On ljubi. Štoviše, On žarko za vama žudi. Nedostajete mu ako mu se ne približite. On za vama žeđa. On vas stalno ljubi, makar se vi toga i ne smatrale dostojnima. Ako vas drugi ne prihvate ili pak ako niste kadre same sebe prihvatiti - On je onaj koji vas uvijek prihvaća". I pomaže nositi križ života.

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}