Petak, 02.03.2018. 16:25

3. korizmena nedjelja

Prvo čitanje: Izl 20,1-17

Onda Bog izgovori sve ove riječi: “Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj. Ne ubij! Ne učini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!”

Otpjevni psalam: Ps 19,8-11

<Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi;
pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči;
prava je naredba Jahvina - srce sladi;
čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje;
neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda;
istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni,
dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga,
slađi od meda, meda samotoka.

Drugo čitanje: 1 Kor 1,22-25

Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.

Evanđelje: Iv 2,13-25

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku." Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: "Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?" Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići." Rekoše mu nato Židovi: "Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?" No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U središtu današnjeg evanđelja stoji novi Hram – novo bogoštovlje. Bog se nalazi i u srcima vjernika. Daje nam Božje zapovijedi, pravi način štovanja Boga. Božja riječ nas uči da se čovjek spašava samo po križu Kristovu i trpljenju, a iza trpljenja stoji Očeva mudrost i ljubav.

Mi, slijedeći Krista želimo nositi svoj križ strpljivo i s ljubavlju, želimo vršiti Božji Zakon jer ljubimo Boga i ljubljeni smo od Boga. A isti Zakon promiče i ljubav prema ljudima.

Korizma je, idealno vrijeme da pogledamo, svaki od nas, u svoju dušu, pa da vidimo, što je u njoj štetno?

Pavao propovijeda Krista, a Grci traže mudrost i smisao. Ukazuje da je Krist, Božja snaga i Božja mudrost. Ali oni ne očekuju križ iako križ ispunjava i nadilazi svako očekivanje. Križ očituje Božansku mudrost i snagu.

Pavao osuđuje oholu i samodostatnu mudrost. Ljudska mudrost teško spoznaje Božju mudrost. Spašavamo se Božjom milošću, al treba nam vrijeme da to spoznamo.

Zdenčani, svu našu ljudsku jakost i mudrost trebamo tražiti u Božjoj milosti.

Uz Boga, bit ćemo jači! Bez Boga postajemo slabi!

Isus naviješta svoju muku i uskrsnuće.

„Razvalite ovaj Hram i ja ću ga u tri dana podići.“ Ove riječi predstavljaju krunu Isusova postupka. Isus govori o neiskrenosti njihove žrtve i o propasti velebnoga Hrama. Suprotstavlja novi Hram, koji će biti podignut u samo tri dana. Isus govori, „o hramu svoga tijela.“ Tijelo koje će „uskrsnuti“ i biti „podignuto“ iz groba. Najavljuje novi kult i novi Hram. Isus otkriva što će mu se dogoditi, ali učenici ne razumiju.

On dolazi da ljude svih vremena: svojim životom, smrću i uskrsnućem povede putem koji vodi k Bogu. I nama je Bog omogućio da se susretnemo s njim (Bogom) u ljepoti i dobroti Hrama Isusova tijela. Danas možemo blagovati njegovo tijelo i tako sjedinjeni s njime živjeti u jedinstvu s Bogom, Ocem.

I naša Crkva je mjesto prisutnosti Boga i čovjeka. Crkva je njegovo mistično tijelo, Hram Duha Svetoga.

I naše tijelo je po krštenju postalo „hram“ Duha Svetoga. Bog i u nama prebiva po sakramentima vjere (ako ga prihvaćamo). Naše je tijelo istinski hram Božje prisutnosti.

Zato, Zdenčani, čuvajmo ga od svake zlouporabe i nereda. Neka naš život uvijek bude nasljedovanje Učitelja u služenju. Dopustimo mu da ponekad uzme svoj bič, da se posluži snagom svoje Riječi i očisti u nama sve ono što se sami ne usuđujemo očistiti, ono što ne vidimo ili ne želimo vidjeti, čime smo zarobljeni iznutra.

Ne trebamo se plašiti jačine njegova zahvata. Njegova smo svojina, hram Božji. I Duh Sveti nikad nas neće napustiti, dokle god smo mu otvoreni.


Sveto mjesto - za Boga

Ovo razmišljanje je za duhovnu izgradnju Zdenčana

Svi kušamo što znači biti zarobljen: mislima, navikama, stvarima, mobitelom, modom, obzirom, tuđim mišljenjem, strastima, strahovima, željama, poslom, brigama, osobama, emocijama ... Sve nabrojeno u sebi je neutralno. Nije ni dobro ni loše. Dobro je kad nam služi da živimo u slobodi i slavi djece Božje. Loše je kad se mi nađemo u službi svih nabrojenih stvari i potreba.

Kršćanski nauk opisuje robovanje kao sedam glavni grijeha: oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost, lijenost. Sve vrste i stupnjevi robovanja imaju svoj izvor u nekom od ovih glavni grijeha. Uzajamno su povezane i djeluju isprepleteno. Biblijskim rječnikom nazivamo ih „egipatskim ropstvom“. One su „kuća ropstva“.

Izlazak iz kuće ropstva, je spasiteljski zahvat Gospodina Boga. Doći do obećane zemlje, gdje je Bog sve u svemu, pretpostavlja svijest o zarobljenosti, želju za slobodom, odluku izaći i poslušnost Božjim zapovijedima kroz „pustinju života“, do potpunog sjedinjenja na Ulasku u Božje naručje.

Biti slobodni samo za Gospodina Boga, štovati Njegovo ime i svetkovati subotu Njemu u čast, oslobađa vjernika od svih duhovnih zarobljenosti, od svih nejasnoća, od oholosti i samodostatnosti, vradžbina, drugih religioznih svjetonazora, konfuzija, sudbine, strahova. Osigurava mu vrijeme odmora i molitve.

Drugih sedam zapovjedi garancija su skladnim međuljudskim odnosima i jednakim pravima. Suprotno od ovoga kraljuje šest glavnih grijeha.

Isus u predvorju Hrama susreće se sa trgovcima volova, ovaca , golubova i lihvarima. Oni opslužuju hodočasnike sa prodajom životinja za žrtve paljenice. Gužva, galama, nagodba, velika su napast koja odvraća pažnju i srce hodočasnika od susreta s Bogom. Hodočasnici bi obredno sve podmirili. Prividno je Bog bio na prvom mjestu, obdržavalo se vrijeme čišćenja i čašćenja Božjeg Imena u dan subotnji. Unatoč ispunjenju Zakona u Hramu je svega bilo osim Božje osloboditeljske prisutnosti i bratske jednakosti. Stvari i obredi zauzeli su mjesto i ulogu Spasitelja.

Isus se ljuti. Pravi bič i izbacuje, mete sveto mjesto od stvari i ljudi, čiji su interesi materijalni i sebični.

Naš duhovni hod od „vlastite kuće ropstva“ do Obećanog Naručja zahtijeva stalno preispitivanje o čistoći duše od sedam glavnih grijeha. Naš nutarnji hram očistimo od svih „važnih stvari i odnosa“ pa i pobožnosti radi kojih dopuštamo stvarima, životinjama i trgovcima boraviti u našoj duši koja je posvećena krsnom vodom Bogu Vladaru svega stvorenog.

Srdimo se na sve što se pojavi na pragu našega duševnog hrama, što odvraća naš pogled, misao, srce i vrijeme od Boga. Jer za nas Zdenčane ono što je u očima svijeta ludo, slabo i besmisleno za nas je Božja sila i Božja mudrost.

Vježba:

  1. Ispiši svoje zarobljenosti – navezanosti.
  2. Kraj svake zarobljenosti stavi vrijeme koje u nju ulažem
  3. Izračunaj vrijeme koje posvećuješ Bogu
  4. Odluka: napraviti preraspodjelu prioriteta i vremena
  5. Na kraju dana pogledaj kako si proveo odluku u djelo.

S. Ljilja Lončar

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}