Četvrtak, 16.04.2020. 11:04

2. vazmena nedjelja

Prvo čitanje: Dj 2,42-47

2 42Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. 43Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja.

44Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. 45Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao. 46Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu 47hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.

Pripjevni psalam: Ps 118,2-4.13-15.22-24

118
2Neka rekne dom Izraelov:
“Vječna je ljubav njegova!”
3Neka rekne dom Aronov:
“Vječna je ljubav njegova!”
4Svi koji se Jahve boje neka reknu:
“Vječna je ljubav njegova!”

13Gurahu me, gurahu, da me obore,
ali mi Jahve pomože.
14Jahve je moja snaga i pjesma,
on mi je spasitelj.
15Čuj! Radost i spasenje
odzvanja šatorima pravednika:
Jahvina se proslavi desnica,

22Kamen što ga odbaciše graditelji,
postade kamen zaglavni.
23Jahvino je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
24Ovo je dan što ga učini Jahve:
kličimo i radujmo se njemu!

Drugo čitanje: 1 Pt 1,3-9

1 3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, 4za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, 5vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. 6Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: 7da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. 8Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene 9što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša.

Evanđelje: Iv 20,19-31

20 19I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" 20To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. 21Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." 22To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. 23Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." 24Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. 25Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati." 26I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" 27Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." 28Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" 29Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" 30Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. 31A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Razmišljat ćemo obrnutim redoslijedom čitanja: evanđelje, zatim drugu poslanicu, prvu poslanicu i moliti psalam.

Imamo situaciju dobro zaključanih vrata iza kojih, od straha, potiho šapuću Isusovi junaci.

Svi su Galilejci, krv u venama ledi im se u tom „strogom“ građanskom svijetu. Ako je Isus proglašen bogohulnikom i razapet, On koji grijeha nije okusio, što bi tek moglo biti s njima? A da stvar bude gora, netko tko ima vlast, Isusa je iz groba odnio. Strepnja, nemir, strah, iščekivanje, zarazili su misli i osjećaje ovih ljudi zatvorenih u jednu „malu neprozračenu sobu“.

Odjednom Isus staje u sredinu i kaže im „Mir vama“. On, Isus, sada je drukčiji, a kao dokaz da je On njihov, pokazuje „novu osobnu“ s ranama na rukama, nogama i srcu.

Prenosi na njih svoje zemaljsko poslanje. Udahnjuje im Duha Svetoga koji će po njima, apostolima i Crkvi, opraštati grijehe. Pomirivat će osobe i narode s Bogom ljubavi i milosrđa.

Osim što je ustanovio sakrament svete ispovijedi, On je riječju i primjerom, pokazao da je glavni učinak zahvata Duha Svetoga praštanje, koje vraća u zajednicu. Isus se vratio učenicima unatoč njihovim bjegovima, izdajama, kukavičluku i sakrivanju. Ne traži od njih da se prvo promijene kao uvjet njegovu povratku. On ih Duhom i Mirom osposobljava za PROMJENU.

Nama je pouka: na koji način i u kojim situacijama dolaziti u grupu, zajednicu, osobno i pojedinačno pristupiti, snagom Duha „ulazeći kroz zatvorena vrata“ lošeg iskustva, uvreda i predrasuda. Isus prenosi na svoje učenike i učenice da snagom Duha rade i uče u cijelosti što je On učio i radio dok je bio s njima.

Mi u Zdencu dobili smo za zadatak ono što je opisano u Iv 4., mali isječak Ivanova evanđelja, koji sadrži sve dijelove poziva i poslanja. Isus nas je počastio veličinom, jasnoćom Božje volje, dao nam krila Duha Svetoga za let preko oceana Zemlje i oceana ljudske duše.

U svijetlu molitve Oče naš, otpusti nama duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim, Isus primjerom uči do koje mjere ide praštanje, sedamdeset puta sedam oprostiti bratu svome. Mjere rana koje Uskrsli nosi.

Naša je sreća što Toma nije bio s njima i nije vjerovao. Po njegovoj nevjeri Isus nam je pokazao da gdje su dvojica ili trojica u njegovo ime, skupa, On je tu, ali da ga se ne mora vidjeti tjelesnim očima nego vjerovati riječima.

Isuse, kad se sastanemo često vidimo samo nas tjelesne. Zaboravimo u srcu ponavljati Gospodin moj i Bog moj. Pomozi našoj nevjeri.

U drugom čitanju sv. Ivana, ljubljenog učenika, ključ je ispravnog nedvojbenog vjerovanja.

Vjera u Boga uključuje prihvaćanje i oponašanje Isusa Krista, s biljezima tjelesne (zemaljske) razapetosti i umiranja ljudskoj naravi (egu) kako bi se Duh Sveti nastanio u „ostatku“ ljudskog i gradio zajednicu MIRA I POSLANJA.

Zdenčani su mironosci koji navješćuju spasenje Božjom riječju i djelima milosrđa.

Vjerom smo rođeni od Boga, ne procjenjujemo po ljudsku, golim razumom i emocijama, već ljubavlju koja prašta i daje mir.

Zajedništvo je opisano u prvom čitanju Djela apostolskih. Mnoštvo, koje je prigrlilo vjeru s učenicima dijeli svoja duhovna i materijalna dobra, kako kome treba. Velikodušnost, samoprijekor, skromnost, solidarnost, vidljivi su znakovi da je Uskrsli Krist prisutan u našem Zdencu.

Materijalna dobra i naklonost stotina ljudi vjernika iz domovine i drugih država, koji daju od svojih skromnih primanja, posvješćuje odgovornost Zdenca pred Bogom, crkvom i narodom. Naše poslanje kroz materijalnu razdiobu djeci, i svima potrebnima teži duhovnom navještaju da su oni rođeni Iz Isusovih rana, da su rođeni za nebo, da trebaju Duha Svetoga, poznavanje Isusove osobe i njegove nauke.

Psalam je pjesma duše i duša koje žive u Bogu po Isusovu primjeru zahvaćeni snagom Duha.

Vrijeme je da našu pažnju i rad intenzivnije usmjerimo na navještaj i pouku o Božjoj riječi.

Čitajući najprije evanđelje, zatim opis vjere u Ivanovoj poslanici, dolazimo do izgrađene zajednice, Zdenca i hvalospjeva u psalmu koji odražava stanje duše kršćanina.

U tom vidu uzmimo vježbu:

Vježba:

  1. Opisati stanje „iza zatvorenih vrata“ zajednice Zdenca kojoj pripadam. Koji osjećaji vladaju? Da li sam redovno na susretima ili poput Tome izostanem? Tražim li znakove Isusovih rana u Zdencu kako bi povjerovao da je Isus prisutan?

  2. Svatko od nas pozivan je od Boga da sebe ugradi u Njegov Zdenac. Rođen je po krštenju od Boga. Poslan da privlači druge Bogu svojim ponašanjem i riječju. Uzmimo za unutarnju molitvu ponavljanja Isusove riječi davanja mira. Diši: „Mir tebi“. Snagom Duha dođimo osobno u Zdenac sa Mir vama. Da sve moje i tvoje riječi, slušanje, razgovor i ponašanje bude u znaku Isusova „Mir vama“.

  3. Razgovarajmo s članovima grupe i radujmo se da smo rođeni od Boga, da smo Isusovi mirotvorci sa znakovima samozatajnog sebedarja.

S. Ljilja Lončar