Petak, 17.07.2020. 11:25

16. nedjelja kroz godinu

Prvo čitanje:

Mudr 12, 13.16-19 

Daješ pokajanje za grijehe.

 

Čitanje Knjige Mudrosti

Osim tebe, Bože, nema Boga koji se brine za sve da bi mu morao dokazati kako ne sudiš krivo. Jer moć je tvoja načelo pravice tvoje i jer svime vladaš, možeš i sve poštedjeti. Jakost svoju pokazuješ samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše. Ti, silni gospodaru, sudiš blago i upravljaš nama s velikom pažnjom jer kad god hoćeš, moć ti je pri ruci. A takvim si djelima narod svoj poučio da pravednik ima biti čovječan; podario si sinovima svojim dobru nadu jer daješ pokajanje za grijehe.

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam:

Ps 86, 5-6.9-10.15-16a

Pripjev:

Ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš.

 

Ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.
Slušaj, Gospodine, molitvu moju
i pazi na glas vapaja mog.

Svi narodi što ih stvori doći će
i klanjat se tebi, Gospodine,
i slavit će ime tvoje.
Jer ti si velik i činiš čudesa:
ti si jedini Bog.

No ti si, Gospodine Bože, milosrdan i blag,
spor na srdžbu – sama ljubav i vjernost.
Pogledaj na me i smiluj se meni;
daj svome sluzi snage svoje!

 

Drugo čitanje:

Rim 8, 26-27 

Duh se za nas zauzima neizrecivim uzdasima.

 

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje:

Mt 13, 24-43

Pustite nek oboje raste do žetve.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’« I drugo im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.« I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.« Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.« »Tko ima uši, neka čuje!«

Riječ Gospodnja.

 

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U današnjem evanđelju Isus tumači svoju drugu prispodobu o njivi, sjemenu pšenice, sjemenu kukolja, tko su njihovi sijači i namjere sijanja.

Isus prikazuje svijet kao veliku njivu. Gospodar njive je Bog. Iz Njegove ruke izlazi sjeme života. Sinovi Božji su posijani sakramentom krštenja u kojemu ih je Duh Sveti rodio odozgo. Njegove sluge su roditelji koji traže krštenje za svoju djecu. Oni se obavezuju na čuvanje njive od Neprijatelja i slugu njegovih.

Na krštenju svećenik pita roditelje i kumove: odričete li se Sotone i svih djela njegovih? Oni spremno odgovaraju: ODRIČEMO. Svećenik nastavlja pitati: vjerujete li u Isusa Krista…? Oni odgovaraju: VJERUJEMO. To je čin svečanog obećanja Bogu da će svoje dijete odgajati riječju i primjerom da bude Isusov klas koji rađa stostruko. Isus će sve to klasje mljeti svojom riječju i pretvarati ih u Sebe, KRUH ZA ŽIVOT U PUNINI po mjeri Čovjeka.

Brige i ambicije ovoga svijeta uspavaju roditelje i kumove. U snu roditelji zaborave da odgajaju Božje sinove a da su oni samo sluge Gospodara. U snu zavedenosti „blještavilom“ svijeta dolazi Zli, sotona, neprijatelj duše. Zavodi Sinove Božje i smanjuje im urod od stostrukog na šezdesetostruki ili tridesetostruki. Jer oko njih Sotona je posijao sinove svoje koji isključivo žive za tijelo i ovaj propadljivi svijet. U današnje vrijeme upadamo u napast „ponašanja“ kao da je vječnost ovdje, sve se čini samo za ovaj život. A on je samo prolaz.

Djeca rastu kopirajući  u nekim „djelima“ zaspale  roditelje. Usvajaju  vladanje  koje je privlačno  ovozemaljskim ljudima. Sve se to događa jer su Božji sinovi omamljeni snom ovog prividno „sretnog“ svijeta. Snom vlastitih interesa, probitaka, stvari, rječnika, skrivenih ovisnosti, emocija, ukusa, privatnom vjerom, izbjegavanjem požrtvovnosti, pasivnošću u naviještanju Isusa,  vanjskih efekata…

Sluge predlažu Gospodaru čupanje klasja prije žetve. Gospodar im zabranjuje, jer je  jako slično klasje pšenice sa tridesetostrukim urodom i klasje kukolja. Slično je po sitnom i tankom zrnju. Previše je bilo okruženo od kukolja koji je iscrpio tlo iz kojega se pšenica trebala razviti stostruko.

I to klasje mršavog uroda je prihvaćeno od Gospodara i zablistat će u kraljevstvu sinova Božji o sudnjemu danu. Zablistat će duplim sjajem jer se duplo prima od onoga što se zaradilo, kako nam priča prispodoba o talentima. I tih trideset posto je djelo Duha Svetoga koji daje plodnost prema mjeri otvorenosti njegovim stalnim nadahnućima.

Važna je i prevažna BUDNOST RODITELJA I KUMOVA da stalno surađuju s Duhom Svetim koji će ih upravljati u odgoju  svoje djece i kumčadi. Koji će svojim življenjem i prepoznavanjem „maski“ pod kojim se Zli krije i nudi ljepote ovog svijeta, usmjeravati Božje sinove da rastu i jačaju u darovima Duha Svetoga, hraneći se molitvom srca, pričama iz Biblije, druženjem sa zajednicom župskom i obiteljima iz Zdenca, prateći svoje roditelje u dobrim djelima za potrebite u obitelji i dalekim zemljama, koje su parcele Božje njive na svijetu.

 

s. Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa