Molitve i duhovni tekstovi

Molitve i duhovni tekstovi

Dolazi Casanova

Jedan od rijetkih ljudi kojeg je Padre Pio izabrao, pouzdavajući se u svoju karizmu "čitanja srca"...

Ne trebaš mi ništa reći

Veliki obraćenik Padre Pija bio je kipar Francesco Messina, umjetnik koji je već ušao u legendu...

Poludjeli toplomjeri

Jedna od tajanstvenih pojava koja se očitovala na tijelu Padre Pija bila je hipertermija, odnosno vrućica...

„Nisam ga htio susresti“

Kritizirao sam Padre Pia jer je satima ostajao u molitvi, dok ga je jadan narod danima čekao. „Smisao njegove misije jest spas duša“- objasnio mi je Rispolijev ujak...

Giuseppe, pa ti hodaš?

Krenuli smo na put koji je za mene bio jako naporan. Kad smo stigli u San Giovanni...

Predobri, milostivi moj Isuse Kriste! Pomozi mi da otvorena srca pratim Tvoj Križni put, zajedno s Tvojom presvetom Majkom Marijom...

Presveto srce Isusovo, izvore svakog dobra, ja ti se klanjam, vjerujem u Te, ufam se u te, ja te ljubim i kajem se za sve svoje grijehe. Tebi poklanjam ovo moje siromašno srce, učini ga poniznim, strpljivim, čistim i da u svemu odgovara Tvojim željama. Daj o dobri Isuse, da ja živim u Tebi i Ti u meni. Štiti me u opasnostima, tješi me u nevoljama i žalostima. Udijeli mi zdravlje tijela, blagoslovi sav moj rad i daj mi milost svete smrti.

Amen!

Kršćanska Tradicija dodijelila je svakom evanđelistu njegov simbol. Stoga, gotovo redovito uza sv. Marka prikazuje se i krilati lav. Razna su tumačenja zbog kojih je on dobio taj simbol. Prema nekima, to je zato što njegovo Evanđelje ističe kraljevsko dostojanstvo Isusa Krista, „Lava iz koljena Judina“.

Nedjelja nije tu da bismo se bavili sobom i jurili za vlastitim idejama. Za to imamo šest drugih dana u tjednu. Nedjeljom se treba osloboditi za Boga da bi On, koristeći nas, mogao raditi svoj posao.

Kako se odgaja savjest? Idući putem koji vodi do istine o čovjeku koji je slika Božja. U tom svjetlu priznavanje vlastitih grijeha (svaki grijeh je krivo viđenje sebe, drugih, svijeta i Boga) samo je jedna postaja toga velikog puta prema spoznaji sebe i Boga – puta koji je istovremeno i veoma zahtjevan, ali i lijep i uzbudljiv....

Zašto nam je potrebno upravo onakvo povlačenje u osamu, kakvo su nam za primjer dali Isus i sveti Pavao? Zato što se iz korijena trebamo prilagoditi drukčijem načinu razmišljanja. Tek tad možemo početi razabirati...

Već dugi niz godina susrećem se s mnogim dobrim ljudima koji žele imati prisniji odnos s Bogom. Začuđen sam njihovom percepcijom „Božje tišine“. Oni često smatraju, ne znajući, da će Bog učiniti nešto dramatično u njihovu životu...

Pavlova pisma bila su i jesu prigodni spisi koji u sebi sadrže učenje o vjeri i kako vjeru stavljati u praksu u izgradnju mističnog Tijela. Često Pavao odgovara na pitanja i daje upute kako će se neke krize u međuljudskim odnosima neke kršćanske zajednice riješiti...

Svi smo po krštenju primili božansko posinstvo i milost Duha Svetoga. Prirodni plod toga sakramenta je procvat onoga što nazivamo »teologija darova Duha Svetoga«. Njihov je cilj dušu učiniti sposobnom da prihvati božanske poticaje...

Četvrtak je poseban dan u Zdencu. Zajedničko slavljenje Svete mise (prvi četvrtak u mjesecu), predavanje fra Domagoja Runje (treći četvrtak), te Sat molitve(drugi i četvrti četvrtak) čini taj dan izuzetnim. Molitva je od početka nazočna u Zdencu...

Stranica 1 od 2
Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

DUHOVNE PRIČE

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

  • MISIJA TANZANIJA

    Sirotište Chipole

     

    Želimo Vam prenijeti najnovije vijesti iz našeg omiljenog sirotišta Chipole o kojem brinemo već 11 godina.

    Chipole se nalazi u pokrajini Songea, na jugu Tanzanije, blizu granice s državom Malawi.

    Putovanje iz naše misije Ujewe do Chipola trajalo je 7 sati. Krenuli smo ujutro u 6 sati, a stigli oko 14 sati.

    Na putu prema Chipole izmijenili smo tri godišnja doba i krajolik. Od uspinjanja na planinu kroz mjesto Njombe gdje nas je zatekla gusta magla i kiša, ljudi u debelim jaknama. Tu smo stali naliti gorivo i kupiti poklone za djecu i doručkovali.

    Mjesto na kojem smo odlučili jesti je mala prostorija u koju se uguralo više ljudi nego što je prikladno. Ana, naša volonterka i Kasanga, naš vozač odlučili su se za juhu i meso, dok sam ja htjela po običaju doručkovati jaja. No ostala sam zbunjena jer su mi nudili jaja po dvije različite cijene, dok Ana nije objasnila. Postoji kako oni zovu kemijsko/umjetno jaje koje nema žumanjka ili pak ima ali je crne boje ili ću prirodno jaje koje je duplo skuplje. Naravno zbog skeptičnosti i što nikad nisam vidjela a ne mogu niti zamisliti da jedem jaje s crnim žumanjkom odlučila sam se za prirodno jaje koje je jako malo. Ana mi je rekla da upravo jer je malo, a i skupo većina ljudi jede to umjetno jaje koje je značajno veće.

     

    Nakon doručka nastavili smo put gdje je nakon hladnoće i guste magle uslijedila vožnja niz planinu gdje se i s jedne i druge strane ceste moglo uživati u prekrasnom  i nepreglednom pogledu na polja čaja i visokih stabala koja okružuju kao ograda plantaže. Kao da mi je pročitala misli, Ana vidjevši moj zadivljeni pogled dala mi je informaciju da ta polja koja su se protezala oko 1 sata vožnje pripadaju engleskom prijestolonasljedniku princu Charlesu. Tad sam progutala knedlu jer mi je poznato koliko taj čovjek ima, a koliko ovdje ljudi nemaju.

     Temperatura je vrlo brzo počela rasti, nebo se razvedrilo i opet je krenula prilagodba na vrućinu sa spuštenim prozorima, dok sa svih strana u autu puše i raznosi mi kosu preko očiju. No čovjek se i na to navikne. Nakon duge vožnje, što brze što spore, zbog policijskih punktova uz cestu, ubrzo smo stigli u Songeu, gdje smo odlučili brzinski ručati. Znali smo kada stignemo u sirotište  da za hranu nećemo više imati vremena, čekalo nas je dosta posla.

     

     

    Dolaskom u Chipole bila sam zadivljena veličinom kompleksa, gdje se nalazi osim sirotišta, osnovna i srednja škola, velika crkva, zgrada u kojoj su smještene časne sestre Benediktinke, kojih je ovdje vise od 300.

     

     

    Ubrzo smo se susreli s časnim sestrama kojima smo srdačno prenijeli pozdrave iz Hrvatske i predali donacije naših dobročinitelja. Sestra Akvinata koja već 26 godina neumorno brine za djecu sirotišta Chipole, odvojila je svoje vrijeme i provela nas kroz kompleks.

     

    Kada smo stigli u dio gdje se nalazi sirotište, znala sam da se trebam pripremiti na malenu dječicu od kojih neki nemaju ni mjesec dana, a napuštena su od roditelja. Neka djeca su pronađena uz cestu. Srce želi da iskoči, ali to su djeca.

    Proveli smo vrijeme s njima grleći ih, nasmijavajući ih, pružajući im nježnost koja im je oduzeta zbog napuštenosti.

     

    Nakon prvotnog dojma tih malenih lica koja hrle nama u susret, stegnuto srce nam se brzo opustilo i s dječicom smo se igrali, skroz malenu smo ljubili i grlili, pjevušili im, da osjete ljudsku nježnost i brigu.

     

     

    Vrijeme je brzo proletjelo, nakon prespavane noći, jutarnje sv. Mise, doručka u društvu s. Akvinte koja nam je pričala svoja iskustva te kako je samo Bog dragi iz dana u dan osnažuje u daljnjoj brizi za svu tu djecu. Posjetili smo i stariju djecu, našu kumčad, dijelili slatkiše. Ravnateljici škole uručili novac za knjige, uniforme, torbe, obuću i hranu za cijelu sljedeću školsku godinu. U 11 mjesecu završava ova školska godina, a u siječnju počinje nova. Prenijeli smo im pozdrave kumova i prenijeli njihove želje da budu uspješni u školi i izrasli u obrazovane i odgovorne mlade ljude.

     

     

    Došlo je i vrijeme povratka u naš stacionar misiju Ujewa. Odlučili smo ne stajati po putu, nego hranu kupiti i jesti u autu. Znali smo da se moramo vratiti u Ujewu do 22 sata, jer tada se puštaju psi čuvari koji ne štede ni prijateljska lica.

     

     

    Vratili smo se sa velikim dojmom djece iz sirotišta, dozom tuge zbog njihovih sudbina, a ujedno i radosti što smo im mogli donijeti i uručiti sredstva za hranu, odjeću i lijekove. Veselila me spoznaja da smo toj dječici priuštili igru i zabavu, nježnost i brigu, iako kratko vrijeme. Usnula sam u dubok i spokojan san.

     

     

    Anđela Salapić, volonterka

     

    u Svjedočanstva iz misija

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}