Kršćanin treba naučiti čuvati svoje srce od strasti i svjetovne buke, kako bi u svakom trenutku bio spreman primiti Božju milost – kazao je papa Franjo.
Prema riječima Svetoga Oca, postoji povlašteni trenutak za primanje besplatnoga dara Božje milosti, a taj trenutak je sada. Kršćanin stoga treba imati budnu savjest i srce spremno primiti Božji dar; srce – kako se izrazio Papa – bez „mondene buke“ koja postaje „đavlova buka“.
Sv. Pavao opominje „da ne primite uzalud milosti Božje”; milosti koja se očituje sada. To znači da nam u svakom vremenu Gospodin iznova daruje svoju milost. Primimo ju, pazeći na drugo apostolovo upozorenje: „Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni“.
To je sablazan samozvanog kršćanina koji ide u crkvu i na nedjeljnu misu, ali ne živi kao kršćanin, već kao svjetovnjak ili poganin. Zbog toga Pavao upozorava na uzaludno primanje milosti. No kako ju ispravno prihvatiti? Prije svega, valja biti pažljiv kako bi se uvidio „povlašteni trenutak“ kada Bog prolazi našim srcem.
Kao prag takve pažljivosti kršćanin čuva svoje srce i udaljava ga od svake buke, koja ne dolazi od Gospodina; od stvari koje oduzimaju mir. To je srce oslobođeno strasti, koje Isus u evanđeoskom odlomku sažima u načelu „oko za oko“, a koje pak zamjenjuje načelom „okretanja drugog obraza“ i hodanjem dvije milje s onim koji te prisili na jednu.
Poniznost i krotkost čuvaju srce, a nikada borbe i ratovi. To je buka: svjetovna buka, poganska ili đavlova buka – naglasio je Sveti Otac. Podsjetio je još jednom na riječi sv. Pavla: „Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba“. Valja čuvati srce kako bismo uvijek bili Božji ili, kako piše apostol, da se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdijenjima, u postovima.
Ističući da u tim teškim okolnostima valja čuvati svoje srce kako bismo primili besplatni Božji dar, Papa je primijetio da sv. Pavao objašnjava kako se to čini: u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu; odnosno u poniznosti, dobrohotnosti i strpljivosti koji se obaziru jedino na Boga te s otvorenim srcem za Gospodina koji prolazi.
Izvor: Radio Vatikan
