Svjedočanstva iz misija

U sklopu Dana Nadbiskupijske klasične gimnazije "Don Frane Bulić" Klub učenika i prijatelja te gimnazije organizirao je u srijedu navečer u školskoj biblioteci okrugli stol na temu Gladna nahraniti. Glavnu riječ imalo je četvero poznatih Splićana koji već godinama vode računa o najpotrebitijima, Slavko Jerončić, ravnatelj Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije, pater Jozo Čirko, župnik župe Svetoga Dominika, Đordana Barbarić, predsjednica udruge MOST i Anđela Mirčić iz udruge Zdenac. Iz različitih perspektiva, iskustveno su progovorili o aktualnim problemima modernog društva.

Časna sestra Ljilja Lončar, Misionarka Milosrđa i osnivačica Zdenca Milosrđa, se nakon polugodišnjeg boravka na Kubi vratila u Split, ali neće se baš dugo zadržati. Već početkom idućeg mjeseca putuje na novu misiju, u Venezuelu, gdje je, kaže nam, situacija još gora nego na Kubi. Ali, baš zato, mora ići na Venezuelu, jer njezino je poslanje, kaže nam, da odlazi tamo gdje je najteže, a situacija u toj južnoameričkoj zemlji je u svakom pogledu zastrašujuća.

Organizirali smo Zdenac – Pozo na Kubi sa mjesnim volonterima i suradnicima. Djelujemo u tri provincije: Habana, Matanza i Cienfuego. Pet je grupa. Trenutno je obuhvaćeno 135 djece u dobi od 6 do 16 godina. Radimo sa djecom upravo u tim najopasnijim mjestima. Od ponedjeljka do petka aktivnosti se odvijaju u popodnevnim satima, izvan škole. Subotom se radi od 9h do 12h. Organizirali smo dopunsku nastavu dva puta tjedno, dječji zbor za djevojčice, nogomet za dječake, kreativne radionice. Svaku subotu od 9h do 12h provode se radionice odgoja u solidarnosti i za solidarnost, radionice na biblijske teme.

Danas, na Valentinovo, dan posvećen izražavanju ljubavi, bilo voljenoj osobi ili dragom prijatelju, djetetu, majci, svima do kojih ti je stalo, s. Ljilja je podijelila svoje iskustvo misije Kube sa članovima, suradnicima, kumovima i prijateljima Zdenca...

Nakon šetnje kroz grad, napokon smo našli taxi koji vozi do našeg mjesta. Nije se dalo ne uočiti začuđenost vozača kada smo rekli gdje nas treba voziti s obzirom da u taj dio grada rijetko tko od stranaca zalazi. Bilo im je čudno zašto mi ovako...

Svaki naš dan započinje čitanjem Božanskog časoslova, razmatranjem i molitvom. Započeti dan bez toga jednak je ne konzumiranju bilo kakve hrane, neophodan i ne zaobilazan. Bez krute hrane se i može nekako, želudac se smanji i ne traži puno...

Napokon stižemo u našu “bazu” u Havani, mjesto koje se zove Marianau, u kuću naše volonterke kod koje smo smješteni. Krećemo odmah s raspakiravanjem. Sobe imaju prozore, ali ne i zatvore na njima, nego zavjese...

Red za pregled putovnica potrajao je skoro kao vječnost. Već na samom početku imale smo prvi test strpljivosti. Službenici u svojim starim odorama u još starijim kabinama za pregled putovnica lagano uz popratnu “ćakulu”...

Dan uoči badnjeg dana naručili smo trinaest božićnih obroka za počastiti najsiromašnije. Na Kubi glavno obiteljsko jelo je večera na Badnjak. Susana i Judit su pripremile rižu sa crnim grahom, kuhanu juku začinjenu svinjskom masti, pileći batak i umjesto kolača krišku...

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}