Ovih dana krenuli smo obilaziti kumčad Zdenca po obližnjim školama. U jednom razredu zna biti preko 100-tinjak djece, a u klupama sjede po troje ili četvero. Dok smo stajali u dvorištu jedne škole djeca su se sjatila oko nas...
Sletivši u Mbeyu dočekao nas je vjetar i don Ante sa svojim terencem. Trebalo nam je sat i po „drndave“ vožnje do misije Ujewa gdje don Ante djeluje. Prolazeći kroz mjesta mogla sam vidjeti kakva je afrička svakodnevica...
Miroslav Vučina je govorio o aktivnostima Zdenca, te ciljevima za budućnost. Zahvalio je svima koji svojim svakodnevnim i napornim radom doprinose ugledu i radu našeg Zdenca, i provođenju projekta Solidarnosti među školarcima...
Od razgovora do molitve, od užine do družine. Crtali su pod drvetom svoje male ruke na komadu papira i bojali bojicama. A bojica nije bilo puno. Morali su se dogovarati, razmjenjivati, čekati, biti jedni prema drugima uviđavni...
Dan smo počinjale osobnom, pa zajedničkom molitvom. Potom je slijedio doručak. Nahranjenih duša i tijela krenule bismo u dugi radni dan: odlasci na teren u naselja, škole, institucije, obitelji, na sastanke, obilazak staraca...
Što kazati o Kubi i njenom narodu? Tako različitih doživljaja, osjećaja i dojmova. Prvi osjećaj je bio osjećaj da sam na pravom mjestu i da sam dobrodošla. A onda se polako upoznaje kubanska stvarnost, šetajući po ulicama...
Što reći o Tanzaniji, o Zdencu u Tanzaniji, o djeci, o našem selu Ujewa, o našim Afrikancima… o osjećaju ponovnog povratka u mjesto gdje je srce ostalo zauvijek, koliko god puta otišli...
Svakodnevno upućujemo Bogu svoje molitve s najdubljim željama i čežnjama srca. Vjerujemo da će ostvarenjem istih ući mir u naše duše i naš život biti ispunjeniji i ljepši. Ponekad nam se čini da Bog šuti...
Pola sata vožnje od glavne prometnice krivudavim prašnjavim putem, uz prekrasne pejzaže, vode do Palo Quemada, malog sela sa velikim srcem. Središte sela krasi crkva, a uskoro će svoje zaslužno mjesto ispred dobiti...
Školsko igralište ispunjeno je djecom svih razreda osnovne i srednje škole. U svečanim uniformama, poredani kao vojnici, spremni su za temu tjedna koju im izlaže jedan od profesora, nakon čega slijedi himna...
Iako s čvrstom odlukom za odlazak u nepoznato, rastanak s obitelji i bližnjima nije bio lak. Neizvjesnost i razna pitanja u glavi izmjenjivali su se tokom čitavih, više od 20 dugih sati putovanja do konačnog odredišta. A onda...
Nakon priprema i dugog iščekivanja krenuo sam na put gdje je moje srce odavno otišlo. Početkom 9. mjeseca stigao sam u Tanzaniju. Na prvi pogled zamijetio sam slamnate kućice, prašnjave putove i nasmiješene ljude...
Susret s Isusom, dan proveden s njime, daje nam potpuno novi doživljaj samih sebe, novo shvaćanje vlastitog postojanja, dobivamo novi identitet, novi životni polet koji ima pečat susreta s Bogom. Iskustvo susreta s Isusom „šalje“ nas da svjedočimo drugima, riječima i djelima. Svakog od nas Bog zove na novi život, na život po vjeri i od vjere.
U školama nema obroka, nema čak ni vode. Dijete može popiti ili pojesti samo ono što donese od kuće ili kupi u obližnjoj trgovini (ako mu netko da novaca za koje će kupiti). U školama (od vrtića do srednje) nema nikakvog namještaja osim stolica, stolića („klupa“) i školske ploče (nekada je to samo dio zida bojan crnom bojom). U nekim školama roditelji moraju pribaviti stolicu i klupu za svoje dijete.
{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}