ZADNJI-ULTIMO na Kubi

Božić je na kubanskim vratima.

Ujutro nakon sv. Mise svratila sam na tržnicu. Kupila sam komad tikve, duge mahune i jedan ananas. Susjeda koja me upućuje gdje se kupuju druge namirnice pokazala mi je gdje kupiti jaja. Došla sam do trgovine jaja. Ispred mene je bio red od stotinjak ljudi. U 9 sati se otvara. Prvi kupci zauzeli su mjesta već u 7.30. Vrata su se otvorila i svi ti ljudi su nahrupili unutra. Izgubio se red. Vika, trčanje i ponovno formiranje nekog redoslijeda. Pet prodavača na pet strana prodavalo je na tisuće jaja. Bjelančevine se unose u jajima. Meso je skupo, 30 kn je 1 kg svinjetine na tržnici.

U posebnim trgovinama piletina je duplo skuplja. Dovozi se iz Brazila. Komadi piletine su ogromni i pakovani. Svojim izgledom govore o pretjeranom umjetnom uzgoju kako bi dobili na težini. Ovdje nitko ne pita za organski uzgoj ničega. Važno je da ima bilo što. Glavna briga je kako nabaviti za dnevni obrok. Što jeftinije to bolje. Opće je poznato da prodavači voća i povrća, radi brže prodaje, ubrizguju otrov za uništavanje korova i tako postižu zrenje u jednom danu.

Za sve treba čekati od ranog jutra u dugim redovima. Kako tko dolazi pita : Tko je zadnji – ULTIMO? Riječ El Ultimo - "zadnji" je vrlo česta, i na sve strane se čuje.

Biti ultimo tj. zadnji, je moje iščekivanje dolaska malog Isusa u Betlehemsku špilju. Marija i Josip nisu došli na vrijeme u gostinjac. Bili su " zadnji" i potražili su svoj smještaj među Zadnjima; pastirima i životinjama. Božić je biti Zadnji s Isusom i radi Isusa donoseći ga Zadnjima – Ultimos.

Svima Vama želim Sretan Božić!.

S Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa