Subota je. Odlazak u Brisas de los Millanes. Susret s djecom. Svi smo veseli zbog toga. Danas nije toliko vruće, pa se može izdržati jaki miris goriva i starih automobila u Juan Griegu. Kao da je cijeli grad na ulici. Glasovi i vika uličnih prodavača, djece, ljudi koji stoje u dugim redovima čekajući papir i higijenske potrepštine kojih nije bilo tjednima. Cesta u Brisas de los Millanes je prljavija nego inače, slabašni kućerci, bijeda koja izbija iza svakoga ugla.
Djeca su se polako okupljala, nije bilo izgledno da će ih puno doći, ali odjednom je cijeli prostor, natkrivena garaža, bila puna djece. Bez klupa, stolova, onako sjedeći po kamenjima, odjednom je sve počelo odzvanjati pjesmom i veseljem. Oni koji nisu imali olovke su strpljivo čekali da drugi završe s pisanjem kako bi mogli i oni prepisati.
Našu pažnju je zaokupio bosonogi dječak Jesus, trogodišnjak koji se toliko trudio crtati krugove dok su ostali učili brojeve na engleskom jeziku. Djeca su zainteresirana, rado sudjeluju. Mršavi dječak Jnon Keiber je pokušavao pronaći broj cipela na svojim izderanim tenisicama, ali nije uspio, pa smo zajedno odredili broj cipela za njegovu uniformu. Onako mršav i blijed, kasnije je tražio još nešto za pojest nakon što je pojeo sendvič. Djeca ovdje su gladna i željna svega. Ali su tako topli i mili. Mnogi od njih dolaze na radionice praznog stomaka.
Danas smo učili o solidarnosti, naučili smo tu riječ na španjolskom, hrvatskom i engleskom jeziku. Tako je bilo lijepo čuti kako izgovaraju riječ solidarnost na hrvatskom jeziku. Nacrtali su srce i upisali riječi, mlađi su tražili pomoć kod crtanja srca. Svi su željeli da pogledam kako je ispalo njihovo srce. Sreća i oduševljenje na njihovim licima nakon što su dobili uniforme. Sljedeću subotu će doći na radionice u uniformama.
Postavljam sama sebi pitanje: „Što dajemo ovoj djeci?“ Osim znanja i hrane koja napuni njihove stomake, dajemo im svoju prisutnost i solidarnost. Ustrajnost u dolasku subotom. Svojom prisutnošću i dolaskom govorimo im: „Važni ste Isusu, on ljubi malene i siromašne, gladne.“ Divno je biti s tom djecom, zagrliti ih, poučavati i voditi prema Gospodinu Isusu. Sam Isus nam je rekao: ,,Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko.''
Hvala svim Zdenčanima, volonterima, suradnicima, kumovima na njihovom trudu, potpori, molitvama, vremenu koje ulažu u izgradnju Isusovog Zdenca. Svi naši prinosi divan su dar za Boga, gradeći naš Zdenac, sudjelujemo u izgradnji Kraljevstva nebeskog. I Gospodin to vidi.
Ana
