Sretni i mirni napustili smo Marianao i krenuli put juga, prema Cienfuegosu. Naredni dani bili su ispunjeni posjetima, radom s volonterima, prisustvovanju radionica s djecom, raznim sastancima i organiziranjem. Prije svega smo se našli na razgovoru sa biskupom Domingom i predstavnicima Caritasa.
Uzajamno smo se predstavili izloživši još jednom detaljan program rada, razmijenili iskustva, razgovarali o budućim projektima. Posebno smo pojasnili poslanje zbog kojeg je Zdenac osnovan, i zbog kojeg djeluje na Kubi, u Hrvatskoj, Tanzaniji, Venezueli i dr. misijskim zemljama. Dobili smo podršku od biskupa i učvrstili ranije uspostavljenu suradnju. Bio je zadovoljan rezultatima rada koje volonteri Zdenca, ili kubanski rečeno Pozo, ostvaruju u Palmiri, Elpidio Gomezu i Ciego Monteru, gdje se radi sa 60-ak djece i desetak staraca.
Puno nam znači "zeleno svjetlo" tj. blagoslov biskupa za naš apostolat. Tako uspješan susret trebalo je na kraju zasladiti, pa smo sve prisutne htjeli počastiti hrvatskim slatkišima. No kad smo izvadili bombonijeru bila je potpuno rastopljena od vrućine što je izazvalo smijeh prisutnih. Radosni kao djeca nakon desetak minuta hlađenja svi smo sa zadovoljstvom prionuli finim hrvatskim delicijama.
Slijedili su zatim susreti s volonterima koji djeluju u Palmiri, Elpidio Gomezu i Ciego Monteru, a kojima uspješno koordinira Yanet. Prisustvovali smo radionicama s djecom i na jednoj od kreativnih radionica, na kojima su izrađivali lutkice, zadivila nas je snalažljivost volontera. Naime, u nedostatku ljepila, koje je inače vrlo skupo, za par minuta je od malo benzina i komada stiropora nastalo pravo pravcato ljepilo!
Druga lekcija, kako su na Kubi i nemoguće stvari moguće. Oduševilo nas je to da djeca toliko vole dolaziti na radionice Zdenca da se redovito skupe već sat vremena prije početka. S njima se provode razni sadržaji poput ponavljanja gradiva (kako bi bili uspješniji u školi), kreativnih radionica na kojima izrađuju razne predmete i crteže, radionice plesa, razne igre i priče kroz koje uče o solidarnosti i razvijaju svoje talente.
Iako smo volontere i djecu u tim mjestima okupili prije manje od godinu dana, posebno smo zadovoljni onim što zatičemo na terenu: ustrajnost volontera i ustrajnost djece. Prema riječima Yanet, djeca napreduju u ponašanju i učenju. Nakon radionice bi obično djeca popunjavala anketu i baš svi su zaokružili smile :-). Radosni su što dolaze, a najviše se vesele marendi na kraju. Dokaz je to da su djeca gladna, da žude za hranom, ali i za duhovnim sadržajima i time da se netko bavi njima.
Mirjana Iličić
