Utorak, 20.02.2018. 08:40

ZDENAC U RAVNOM, BiH

Velika Mala Mara iz Ravnog

 

Teško je živjeti dobro i raditi samo dobro, iako nam je to jedino na što smo od Boga još prije začeća pozvani.

Teško je ostvariti misiju koja nam je zadana, a ne povrijediti druge, ne ljutiti se, ne dolaziti u iskušenja, ostati u miru sa sobom i s drugima.

Teško je uvijek biti s krunicom u ruci i molitvom na usnama, ali iz srca i duše.

Teško je nikad ne propustiti Sv. Misu, biti blizu Oltara, na istom mjestu od rane mladosti pa sve dok se kralježnica ne zgrči, ali pogleda uvijek podignutom tom istom Oltaru.

Teško je ostati u srcu svet i biti Duhom ispunjen, snažno da i nemaš potrebu fizički pomjeriti krug od maksimalno dva kilometra u kojem se krećeš, ali krug je širok jer ti ljudi dolaze zato što te vole, zato što u tvojem prisustvu osjećaju radost, mir i stvarnu Božju blizinu.

Teško je živjeti od socijalne pomoći, a uvijek biti bogat i uvijek imati drugima nešto za dati jer imaš sve što trebaš u srcu, a kuća ti uvijek puna svega.

 

E sve je to živjela i postigla naša Velika Mala Mara!

 

U 92. godini života, umrla je, bez velike patnje, jedan dan provela u bolnici i nikom na teretu nije bila.

Don Pero Pavlović je sve ovo naglasio na Marinom sprovodu.

U suzama, jer je znao da je Mara sjedila u prvoj klupi, pogleda uprtog u Oltar i u njega samog, sklopljenih ruku kao da i njemu pomaže stajati na oltaru i služiti Svetu Misu u sve praznijoj crkvi.

Naglasio je da je ona već izmolila svojim molitvama i životom raj za sebe i da sigurno sad moli i za nas.

Svi smo zaplakali jer nas je svih često dotakla ljepota i čistoća Marinog duha i duše.

Nikad nas nije dočekala, a da nije sklopila ruke u znak radosti, zahvalnosti i uvijek puna blagoslova za svakoga.

Sigurno smo svi poželjeli bar jednom u životu osjetiti u sebi jednostavnost i skromnost koja je resila Malu Maru.

I sigurno smo svi poželjeli posljedni ispraćaj kao što ga je imala Mala Mara.

Nije li već kasno?

Imamo li još prilika?

Bog nas poziva na život s Njim. Slijedimo primjer Male Mare da zaslužimo bar jednu ružu za posljednji ispraćaj od nekog tko će prepoznati nešto dobroga u nama jer Mala Mara je dobila puno ruža i svi su joj se u duši poklonili i zahvalili Bogu na njezinom životu.

Ravno nije isto bez Mare, ali ostavila je nama prostora i poziv da blagoslivljamo ljude koje susrećemo, da često sklopimo ruke u molitvu, da gledamo u Oltar i tražimo Boga u svoj život. Prošle godine za Božić, djeca su prikupljeni novac za kolendu poklonili Maloj Mari, a ona je sve darovala don Peri za „gladnu djecu“ (tako je rekla Mara) pa su don Pero i Mala Mara preko Zdenca školovali Josea Brito, Juliana Rodrigueza i Wuilianny Vargas u Venecueli.

Marina dobrota je stigla i u Venecuelu, a svi prilozi prikupljeni za njezin pokop bit će usmjereni u humanitarne svrhe.

Nahranit će Mara još djece čak i poslije svoje smrti!

Hvala Mari u ime udruge Zdenac i djece iz Venecuele.

Zahvalni su svi Ravnjani Maloj Mari na životu koji je među njima živjela!

Djeca u Ravnom znaju svratiti na grob i pomoliti se za dušu Male Mare, poljubiti mjesto gdje je pokopana.

Nije li Mara već Sveta Mala Mara?

 

Jasna Matijić

odgoj_marljivost


Mala Mara
K'o gudalo savijena
Pognuta do zemlje
S drvenim štapom
I krpom na glavi
Koraka spora
S krunicom u ruci
Nedjelju svaku
Svetu misu slavi

I možeš je vidjeti
Uvijek tamo-s dresna
U prvom redu
Što bliže oltaru
Sklopljenih ruku
U razgovoru s Bogom
Skrušenu i poniznu
Našu malu Maru

A kad si doš'o u njezinu kuću
Povirit je samo ili joj nešto dati
Podignute ruke i glasa blaga
Blagoslov čut ćeš
BOG SINKO PLATI!!!

Dr. Jure Burić, 2017.

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}