Dan Zdenčana na misiji
Jutro je, 6 sati, još nije svanulo. Bude nas glasovi pjevanog časoslova iz Crkve, svećenik i narod, koji svako jutro započinju svoj dan molitvom i dan završavanju večernjom molitvom časoslova u 18 sati. Anđeoski pozdrav i nebeski časoslov, buđenje za poželjeti...
Dan smo započeli sv. Misom, molitvom časoslova, posvetnom molitvom Ruži Otajstvenoj za Zdenac, tri zaziva Isuse blaga i ponizna srca, zaziv sv. Mariji Krucifiksi čiji je zemaljski rođendan bio upravo toga dana. Rado bi se pridružili narodu u molitvi časoslova, ali mole na Swahiliju, ama baš ništa ne razumijemo.
Ispunjene Tijelom Kristovim i molitvom bile smo spremne za prvi dan na misiji.
Okrijepljenog duha otišle smo (okrijepiti i tijelo) na doručak: papaja, jaja, okrugli uštipci, domaći med i mlijeko te tanzanijska instant kava.
Uz ugodno druženje s novim mladim svećenikom Stevenom, domaćinom župnikom i velečasnim Sebastianom Ponce, pomoćnikom župnika koji ne pije vino, ali obožava domaće piće Pombe od kukuruza koje se uspoređuje s rakijom.
Nakon doručka smo se raspakirali i počistili mjesto gdje ćemo stanovati. Anđela je raščistila i prebrisala jednogodišnju prašinu s vitrine te frižider. Nismo ni završili, Kitindi i Daudi su nas došli pozdraviti.
U 15 i 30 sati održali smo sastanak s našim mjesnim volonterima: Efrem, Ana, Daudi, Josef, Maria, Stefania i predstavili program rada u sljedećih mjesec dana. Obradovali smo ih novim Zdenčevim majicama iz Hrvatske. Bili su jako sretni, a Kitindi kao najdugogodišnji volonter je dobio košulju s logom Zdenca i stalno je ponavljao „Asante sana“ (hvala lijepa).
Već u 16 i 30 sati došli su srednjoškolci s roditeljima. Rukovanje s predsjednicom Zdenca, svatko pojedinačno i pozdrav Karibu (Dobrodošao), puno im je značio. Vrlo su stidljivi, suzdržani i ne izražavaju osjećaje. Ne stišću ruku, imaš osjećaj da dižeš "slomljenu ruku".
Slijedilo je prenošenje pozdrava iz Hrvatske, važnost sastanka i prozivanje prisutnih kumčadi.
Jedna od majki je objasnila da oni šalju djecu na engleski jezik (Zdenac dodatno organizira nastavu) ali djeca se zadrže na ulici i ne dođu na nastavu. Predložili smo da učitelj da svoj potpis onima koji su došli, te daju roditeljima na uvid i da se i oni potpišu. Ista majka je rekla da neki od njih ne znaju pisati te da bi ih djeca izmanipulirala tj. falsificirala potpise.
Ostaje jedino moguće rješenje, mjesečni sastanak s roditeljima koji je neophodan.
Pregled bilježnica i uniformi obavili su Kitindi, Ana, Jozef i Daudi. Ana je objedinila podatke. Zamijetili smo da je Ana vrlo precizna i kritična. Bila je vrlo izravna i zahtijevna. Preuzela je ulogu svojih učitelja. Uvidjeli smo potrebu osobnog rada s njom kako bi osvijestila svoje kopiranje i otvorila se Duhu Svetom za novu ulogu Misonara Milosrda koji ima strpljivi i ljubazni odnos prema djeci bez da popusti u zahtjevnosti.
U pletenu košaru Anđela je stavila kilogram bombona i par puta prošla u krug i svakom stavljajući u ruku po jedan bombon.
Na tanjuru je ostalo još bombona. Jedna od učenica pokupila je papiriće u drugi pleteni tanjur te ga stavila na ostatak bombona i sve gurnula na kraj stola. Na kraju sastanka nije više bilo ni jednog bombona. Nismo niti jednom primjetili kad su ih stigli uzeti, obavili su to sa svojim umijećem.
Na kraju smo se slikali i pozdravili te odjurili kod don Ante Batarela u Rujewu, znajući da ne voli kašnjenje stigli smo točno. Predali mu lijekove i pozdrave. Bilo mu je jako drago.
Priredio je kuhanu teletinu, juhu, pire krumpir, kvalitetno crno vino i stalno nam je ponavljao kad god hoćemo možemo doći samo da 3 sata prije najavimo. Nizale su se teme tijekom večere od događanjima u Hrvatskoj. Priredio je pravu malu gozbu. Došli Hrvati Zdenčani u daleku Tanzaniju.
Vratili smo se kući u 21 i 30 sati, prije nego krvoločni psi zaposjednu teritorij misije.
Umorne i zadovoljne išle smo na počinak za nadoknaditi san od prethodne noći.
s. Ljilja Lončar, Misionarka Milosrđa
