Podrijetlo
Plemićka obitelj Di Rosa podrijetlom je iz talijanskog grada Como odakle se preselila u Gandino, a nakon toga u Bresciju. Četiri brata, prezimena Bizoni, uzela su sebi posebna prezimena (svaki prema svom imenu) i stvorila tako četiri različite obitelji. Jedna od tih obitelji bila je i obitelj Rosa, koja je ime dobila po jednom od braće koji se zvao Rosi.
Najstariji podaci o obitelji potječu s kraja 1200. godine kada se obitelj doselili u Bresciju. Koliko je poznato bili su trgovci vunom, jer je u to vrijeme u Bresciji cvjetala tekstilna industrija i grad je imao svoju vlastitu industriju vune.
Obitelj je imala svoju vunarsku trgovinu koja je poslovala uspješno i brzo se razvijala, zbog čega su s vremenom došli na dobar glas i postali jako cijenjeni u tom poslu, i unutar i izvan Brescije. Poslovanje im je, s vremenom, donijelo bogatstvo i obitelj je počela brzo i intenzivno sudjelovati u životu grada i na taj način stekla građansko pravo i bila ubrojena među plemstvo. Počeli su uživati društveni status i s vremenom su postali ugledna aristokratska obitelj. Družili su se, kretali i sklapali brakove među plemstvom, imali su velike obitelji, s puno djece i potomaka, kako bi osigurali da se obiteljsko ime i nasljeđe prenosi dalje.
Praotac obitelji di Rosa bio je trgovac Ivan Bizoni koji je imao dva sina Petra i Oberta. Obert je umro mlad, a Petar je nastavio potomstvo kroz svoja tri sina – Josipa, Laffranca i Ivana.
Josip, prvorođeni sin, imao je dalje dva sina Ivana Lovru i Ivana Petra i obiteljskom ogranku Ivana Petra pripadala je obitelj naše svetice. Taj ogranak postoji još i danas, nastavio se kroz dvanaest generacija.
Paolin djed, Franjo Filip bio je šesti potomak Ivana Petra i oženio se plemkinjom Blankom Cavalli (Paolina baka). Imali su zajedno četvero djece – Oktaviju, Franjku Mariju i Antuna Dominika. To su znači dvije tete i stric od Paole, a četvrto dijete bio je Clement IV., koji je uz ime Clement imao još i ime Maria Josip Kajetan i to je bio otac naše Paole.
Paolin otac – vitez Clement di Rosa
Rodio se 1767. u svojoj palači u Bresciji, a umro je 1850. u 83. godini života.
Bio je intelektualac, obrazovan i načitan, svestrana osoba s jako puno interesa i aktivnosti i imao je neumornu inicijativu. Bio je ugledna osoba i jako sposoban i uspješan, znao je dobro voditi i upravljati raznim poslovima.
Posjedovao je vrijedna zemljišta i razne posjede, imao je u svom vlasništvu kuće i palače, znači bio je bogat, ali unatoč svom tom bogatstvu, bio je jednostavna osoba.
Vrijeme u kojem je živio, bilo je burno i revolucionarno, ali on je to vrijeme iskoristio kako bi se zalagao i kako bi djelovao u svom gradu i pomagao mu da se razvija. Promicao je svaku dobru građansku inicijativu. Čak je i stupio u narodnu vojsku kao dobrovoljac u ratu za nezavisnost Italije. Popis njegovih aktivnosti i onoga što je radio je jako dugačak, ali nabrojat ćemo neke.
Bio je izaslanik Kongregacije i član gradskog poglavarstva, bio je predsjednik gradskih i svećeničkih katastara, upravitelj pobožnih društava za dijeljenje milostinje, bio je direktor gimnazije, član komisije dječjih škola i čuvar škole za kršćanski nauk. Bio je i agrarni ekonom, vješt uzgajatelj životinja, uzgajatelj svilenih buba i upravitelj predionice, a dao je sagraditi i svilaru.
Sudjelovao je u građanskim reformama i bio je jako aktivan i usmjeren na popravljanje loših posljedica revolucije. Znao je da treba obnoviti vjerske vrednote pa se intenzivno posvetio oživljavanju ukinutih redovničkih redova i financiranju novih redova, i na taj način je postavio temelje za kasniji procvat redovničkih ustanova.
Sudjelovao je u utemeljenju mnogih samostana, a samostanu od Pohođenja bio je i svjetovni zaštitnik. Kupio je palaču kako bi se otvorila Kuća matica Službenica milosrđa (pomagao je Paoli), isposlovao je prihode za salezijanski samostan kojem je prijetilo ukidanje, zalagao se i za isusovce, kojima je pomagao i koje je uzdržavao.
Ali njegovo najdraže religiozno djelovanje, kojim se bavio do smrti, bilo je podučavanje djece vjeronauku. Zbog njegove predanosti i revnosti u tom apostolatu bio je imenovan zaštitnikom i čuvarom Kršćanskog nauka.
Čitavo ovo njegovo djelovanje bilo je priznato i uvaženo pa ga je car 1838. imenovao vitezom III. Reda, to je plemićka titula koju je imao pravo prenositi na svoje prvorođene muške potomke.
Vjenčao se s mladom, dvadesetogodišnjom groficom Camillom Albani (Paolinom majkom) s kojom je imao devetero djece.
Paolina majka – grofica Camilla Albani
Bila je žena duboke kršćanske vjere, učena i jako uglađena i fina. Bila je svima veliki primjer i uzor u religioznom i obiteljskom životu.
Tekst iz knjige koji ju opisuje.
„Bila je dama, ne samo po plemićkoj krvi nego i po nadarenosti uma i srca. Odlikovala se oštroumnošću i razboritošću, odličnim bogoljubnim životom i otmjenim držanjem, a ujedno i blagošću i ljubaznošću. Zbog toga ju je njezina obitelj jako cijenila i ljubila. Nije voljela nerad, uvijek je u rukama imala ručni rad, i kada se vozila u kočiji i kada je bila primorana zbog svog slabog i krhkog zdravlja leći u krevet. Rado je iskazivala milosrdna djela ljubavi. S mudrošću i marljivošću upravljala je kućom. Nadasve se brinula oko odgoja svoje djece u strahu Božjem. Zato ih je pozorno nadzirala kako bi ih čuvala od svega što bi moglo biti pogibeljno za njihovu nevinost. Ne bi ih povjeravala bilo kojoj osobi na čuvanje i na poučavanje; prvo se sama morala uvjeriti u moralnost i religioznost te osobe. Bila je vrlo diskretna kako ne bi svoju djecu preopteretila dugim i raznovrsnim molitvama; nije ih htjela umarati da im pobožnost ne bi postala dosadna. Ali tražila je da molitve koje im je s diskrecijom određivala budu točno izvršene. Ono što je najviše poticalo na dobro bio je njezin život vjere, skromnosti i ljubavi koji se neprestano odvijao u njoj“.
Iako je bila slabog zdravlja, ona je na svoj majčinski poziv odgovorila hrabro i potpuno se dajući, brinula se i odgajala svoju djece sve do samoga kraja. Umrla je mlada, na Božić 1824., kada je imala samo 38. godina.
Kratki prikaz osobina i karakteristika Paolinih roditelja kroz koje možemo vidjeti koliko su se oni kao osobe nadopunjavali svojim osobnostima i kako su zajedno činili jednu zdravu i dobru cjelinu, i kao osobe i kao roditelji.
Lik oca:
- snažan lik oca – aktivan, sposoban i uspješan, čovjek sa stavom, borben
- intelektualac, obrazovan i načitan
- uživao je ugled i poštovanje
- zaštitnik obitelji – skrbi i hrani obitelji, sigurnost je i oslonac obitelji, stup obitelj u tom smislu
- marljiv i radišan - upravlja poslovima i brine financijski za obitelj
- pobožan kroz pokret, akciju i djelovanje - dobročinitelj, dobrotvor, čini i potiče da se čine dobra djela, bori se protiv loših struja vremena, bori se za dobro, za Boga.. u sebi nosi borbenu, aktivnu pobožnost
Lik majke:
- nježan lik majke – blaga, ljubazna, nježna, skromna i diskretna
- učena, oštroumna i razborita
- uglađena, fina i otmjena
- zaštitnica obitelji – unosi mir i ljubav u dom i čini ga mjestom sigurnosti, odgaja djecu sa strpljenjem i u vjeri, ona je stup obitelji u tom smislu
- marljiva i radišna – mudro i marljivo upravlja kućom i kuću čini domom, požrtvovna je
- nosi duboku pobožnost u sebi – pobožnost molitve, tišine i nutrine, čini milosrdna djela ljubavi. Odgaja djecu u tom duhu.
U takvom ambijentu Paola odrasta i možemo reći da je Paola imala zaista divnu obitelj, dobar primjer i uzor u roditeljima, imala je dobar odgoj, dobar dom i lijepo vjersko i obiteljsko okruženje. Možemo reći da je, u tom smislu, bila zaista blagoslovljena.
Ali, obiteljski život Paole nije bio baš potpuno sretan. Majka joj je umrla kad je imala samo 11 godina, što ju je jako pogodilo. Prije smrti majke umrla su joj dva brata i sestra, a nakon smrti majke, nastupio je tragični period u njihovoj obitelji, kada su u razdoblju od sedam godina, jedno po jedno, umirali njezine sestre i braća, svi mladi, u dobi od 20 do 30 godina. Na kraju, su ostali samo Paola i njezin otac.
Priredila: Ivana Šimić
