Ove godine na Ljetnoj misijskoj školi sudjelovalo je 22 djece i četiri animatora. Većinom su to djeca koja su u Programu "Odgoj u solidarnosti i za solidarnost" Zdenčevog dugogodišnjeg Projekta "Učim živjeti."
Cilj ove naše škole je da se djeca što bolje međusobno upoznaju, rastu i razvijaju zajedništvo i pripadnost Isusu kroz Zdenac kao jednu veliku obitelj. Kao i svake godine naša Ljetna misijska škola započela je jutarnjom molitvom i tjelovježbom.
Nakon večere imali smo predavanje i prezentaciju o životu djece i ljudi u Tanzaniji i Keniji. Kroz fotografije i osobno svjedočenje, pokušala sam djeci približiti i dočarati siromaštvo i uvijete u kojima žive djeca i ljudi u Africi kao i način obrazovanja njihovih vršnjaka na drugom kraju svijeta.
Djeca su mogla čuti i vidjeti na koji način i što djeca tamo jedu, kako se igraju i od čega sve izrađuju igračke. Na poseban način ih se dojmio prilog i životna priča naše Anne koji smo pogledali nakon svjedočenja. Cilj ovoga predavanja bio je potaknuti ih na promišljanje o vlastitom životu i talentima koje im je Bog dao kako bi ih upotrijebili u službi svojih bližnjih. Pobuditi u njima zahvalnost, solidarnost i empatiju s djecom i ljudima u potrebi.
Sutradan nakon doručka uputili smo se na pješačenje starom Terezijanom. Bila je to jedna od važnih cesta u prošlosti ovoga kraja, izgrađena 1786. godine po nalogu tadašnjeg austrijskog cara Josipa II. radi boljeg povezivanja Gospića sa slobodnom lukom Karlobag. Ime je dobila po njegovoj majci Mariji Tereziji. Uspeli smo se do vrha Kubusa i Oštarijskih vrata. Kubus je spomenik gradnji ceste, kocka na četiri kugle koja se nalazi na Oštarijskom sedlu ili Starim vratima s kojega se kao na razglednici pruža nestvaran pogled na Karlobag, otok Pag i cijeli Velebitski kanal.
Prolazeći Terezijanom uživali smo u prirodnim ljepotama stjenovitih kukova koji izranjaju iz dubokog i gustog šumskog zelenila. Praćeni cvrkutom ptica, vjetrom i zrakama sunca koje su se probijale kroz gusto granje, zaustavili smo se u molitvi Krunice Božanskom milosrđu sa sviješću da je Isus s nama i da je ova predivna priroda i naše zajedništvo Božji dar na kojemu Mu želimo zahvaliti.
U nedjelju Svetu Misu je predvodio karmelićanin, o. Domagoj Jelača. U svom nagovoru pripremio je djecu za sakrament ispovijedi. Progovorio im je o tome koliko je Bog svakoga od nas želio i koliko nas ljubi. Grijeh je taj koji nas je odvojio od bezuvjetne Božje ljubavi. Govorio im je o važnosti svakodnevne molitve i zahvaljivanja Bogu za roditelje, braću, sestre, hranu. Koliko je važno uvijek opraštati i biti u miru s drugima, a ponajprije sami sa sobom. Spomenuo je i društvene mreže koje su dobre ukoliko se njima znamo služiti na pravilan način. Radosno s pjesmom i hvalom proslavili smo Svetu Misu, a otac Domagoj nas je u svojoj propovijedi još jednom podsjetio koliko nas Isus voli i kako se u našem životu ničega ne moramo bojati jer je On uvijek s nama, On nas čuva.
Nakon Svete Mise imali smo organiziran turnir u stolnom tenisu i stolnom nogometu. Natjecateljskog duha, bodrenja, smijeha i navijanja nije nedostajalo. Bez obzira na pobjednika, u tome i u krepostima koje su djeca pokazala tijekom turnira su svi oni bili pobjednici.
Dan smo završili gledanjem filma "Čudo" koji nas je još jednom podsjetio koliko je izvanjska ljepota nebitna u usporedbi s ljepotom čovjekova srca i duše te što znači i koja je ljepota pravog prijateljstva. Treći dan započeli smo tjelovježbom i Posvetnom molitvom Srcu Marijinu. Svatko je odabrao onaj dio molitve koji ga je posebno dotaknuo i pročitao ga naglas.
Imali smo i dvije radionice. Za one malo starije bila je to radionica o vezama i hodanju. Kako prepoznati razliku između ljubavi i zaljubljenosti? Što je ljubav i što ona podrazumijeva? Mlađa grupa djece sudjelovala je na radionici pod nazivom "Ljepota života u jednostavnosti". Započeli smo radionicu pjesmom Gospode, trebam te i molitvom srca, predajući Isusu sve svoje želje, potrebe i poteškoće, svjesni da je On s nama i da nas sluša i čuje.
Razgovarali smo o tome kako su djeca u Africi radosna, kreativna, snalažljiva, velikodušna i puna ljubavi za druge. Na koji način pripremaju različite proslave i poklone od onoga što pronađu kod kuće ili u prirodi. Budući da je toga dana bio blagdan sv. Ivana Krstitelja, a među nama je bilo četiri slavljenika koji su nosili ime ovog velikog i posebnog sveca, odlučili smo ih razveseliti originalnim i unikatnim poklonima.
Prvi dio naše radionice djeca su provela vani, u prirodi, berući i tražeći cvijeće i lišće koje su kasnije koristila za izradu plakata i čestitki za naše slavljenike. Bilo je to pravo malo natjecanje u maštovitosti i kreativnosti i prilika za rast u krepostima po uzoru na djecu iz Afrike. Nakon što su plakate darovali svojim prijateljima, u slavljeničkom raspoloženju odlučili smo iskoristiti lijepo vrijeme za boravak u prirodi i druženje na obližnjem jezeru.
Zadnja večer bila je rezervirana za tombolu, svakako jednu od najdražih dječjih igara. Dan smo završili Svetom Misom koju je predvodio vlč. Mišel Grgurić, nakon koje smo gledali utakmicu i bodrili našu reprezentaciju na Europskom prvenstvu.
U ova četiri dana kroz svaku našu aktivnost trudili smo se usvajati i ponavljati vrijednosti (velikodušnost, odgovornost, ljubaznost, ljubav za druge, kreativnost, snalažljivost, raspoloživost, radost, pouzdanje u Boga) i skrbne navike dobrih odnosa (aktivno slušanje druge osobe, podupiranje, ohrabrivanje, iskazivanje poštovanja, povjerenje i prihvaćanje drugoga).
Zahvalni našem domaćinu, župniku Župe Pohođenja Blažene Djevice Marije vlč. Nikoli Turkalju, dragim kuharicama i spremačicama koje su nas kroz sve ove dane uveseljavale svojim osmijehom i ukusnim jelima, a ponajviše dragome Bogu na ovom zajedništvu, premda razdvojeni, u molitvi i srcu, ostajemo okupljeni oko naše zajedničke obitelji, oko Zdenca, do nekog novog susreta.
Ana Papac
