Petak, 12.10.2012. 15:06

28. nedjelja kroz godinu - 14. listopada 2012.

Prvo čitanje: Mudr 7,7-11

7 7Zato se pomolih i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti. 8Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom. 9Nisam je htio uspoređivati ni sa draguljima, jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska, a srebro je prema njoj kao blato. 10Ljubio sam je više od zdravlja i ljepote i zavolio više od svjetlosti, jer njezin sjaj bez prestanka svijetli. 11A s njome su mi došla sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno.

Pripjevni psalam: Ps 90,12-17

90 12Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.
13Vrati se k nama, Jahve! Ta dokle ćeš? Milostiv budi slugama svojim!
14Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kličemo i da se veselimo u sve dane! 15Obraduj nas za dane kad si nas šibao, za ljeta kad smo stradali!
16Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj! 17Dobrota Jahve, Boga našega, nek` bude nad nama daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek` uspije.

Drugo čitanje: Heb 4,12-13

4 12Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. 13Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun.

Evanđelje: Mk 10,17-30 

10 17I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" 18Isus mu reče: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! 19Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!" 20On mu odgovori: "Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti." 21Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." 22On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. 23Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: "Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!" 24Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! 25Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." 26Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: "Pa tko se onda može spasiti?" 27Isus upre u njih pogled i reče: "Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!" 28Petar mu poče govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom." 29Reče Isus: "Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, 30a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u budućem vijeku život vječni.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu koncentrira se na objašnjenje mudrosti u životu.

Prvo čitanje je svjedočenje o podrijetlu mudrosti i načinu dobivanja, uvjetima koje treba ispuniti za primanje dara mudrosti. Opisuje osjećaje i odnos osobe prema mudrosti. Molitva je koja prethodi razboru, a VAPAJ dobiva duh mudrosti. Duh se nastanjuje u onome koji vapi.

Sva dobra ovog svijeta nisu ništa u usporedbi sa duhom mudrosti. Posebno izražava zaljubljenost u duha mudrosti. Sva blaga ovog svijeta, prijestolja, pa i samo zdravlje ništa nije pred tim darom. Sveti pisac zaključuje da su mu sva blaga i dobra nebrojena došla od ruku mudrosti. Ta dobra nisu ovozemaljske naravi. On sam postao je Božji mudrac koji riječju i primjerom uprisutnjuje samog Boga, izvor i počelo vječne mudrosti.

Za nas kršćane, i još više misionare, ovo čitanje pokazuje nam što trebamo vapiti Bogu. Mudrost Božja koja nam je u pozivu dana kao sjeme želje i odluke: posvetiti se provodeći u djela milosrđa Njegovu Riječ. Bog bogat milosrđem nastanio se u srcima našim i učinio nas sebi sličnima čisteći nas od sebičnosti naše. Neprekidni tihi vapaj Zdenčana je: ISPUNI ME SOBOM, O BOŽE SVETI, BOŽE SVEMOGUĆI, MILOSRDNI BOŽE. Ništa od Tebe ne tražim, ni zlato, ni zdravlje; bogatstvo i slavu daj drugima, a meni sebe daj i to mi je dosta.

Zauzmi moje unutarnje prostore, nastani se u mislima mojim, plamen ljubavi tvoje u srcu mi gori, hod moj neka je snagom Tvojom, vjera moja gleda djelovanje Tvoje. Naših dvadeset minuta s Bogom lice u lice ispuni vapajem za Njim samim. Ne gubimo vrijeme u molitvi tražeći prolazna dobra, već Njega samoga.

Riječ Njegova živa je i djelotvorna. Čitajući je i ponavljajući preko dana rečenicu koja me se dojmila, davat će ti jasnoću i žar za prionuti uz blagost i poniznost, što je preduvjet da Duh Sveti u tebi oblikuje NOVOG ČOVJEKA koji je izraz Božjeg milosrdnog srca u svim okolnostima i svim prigodama.

Evanđelje nam opisuje mladića i njegovo „uredno“ vršenje svih zapovjedi. Isus ga je zavolio i pozvao ga da sve proda i dade siromasima, a zatim da pođe s Njim i da bude kao On. Ovaj se rastužio i otišao. Isus je također ostao tužan. Rastužila ga je navezanost na ovozemaljska bogatstva koju je ovaj mladić imao. Računica kojom se preračunao.

Isus mu je davao sebe i evanđelje. Time bi uz progonstva, dobio stostruko sve vrste bogatstva: kuće, braće i sestara, majki i djece i polja. Bio bi vječan, a smrt bi mu bila dobitak. Navezanost na „razboritost“ kojom prosuđuju „dobri kršćani“, koji sve zapovjedi vrše i pobožno žive, sprečava BITI ISUSOV, koji ide dalje i želi samo jedno:

MOJA JE HRANA VRŠITI VOLJU OČEVU I DOVRŠITI DJELO NJEGOVO“. Vježba je to vjere i ljubavi svaki dan u malim stvarima, u običnim navikama postavljanja u svoj dnevni raspored što hoću i mogu i što nije za mene.

Bože sačuvaj da bi se ovako nešto dogodilo bilo kome od nas Zdenčana.

U srcu svome i misli svojoj imamo jeku i sliku Isusova pogleda i riječi: dođi i budi sa mnom. Učinit ću te MISIONAROM BOŽJEG MILOSRĐA.

Evo me Isuse. Jedan dan u dvorima Tvojim bolji je od tisuću drugih.

S. Ljilja Lončar