Prvo čitanje: Pnz 4, 1-2.6-8
Ništa ne nadodajite onome što vam zapovijedam... vršite zapovijedi Gospodnje!
Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije reče narodu:
»Sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim da biste ih vršili i tako poživjeli te unišli i zaposjeli zemlju koju vam daje Gospodin, Bog otaca vaših. Niti što nadodajite onome što vam zapovijedam niti što od toga oduzimljite; vršite zapovijedi Gospodina, Boga svojega, što vam ih dajem. Držite ih i vršite: to će u očima narodâ biti vaša mudrost i vaša razboritost. Kad oni čuju za sve ove zakone, reći će: ’Samo je jedan narod mudar i pametan, a to je ovaj narod veliki.’ Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Gospodin, Bog naš, nama kad god ga zazovemo? Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao što je sav ovaj zakon koji danas stavljam pred vas?«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 15, 2-4ab.5ab
Pripjev:
Gospodine, tko smije prebivati u šatoru tvome?
Onaj samo tko živi čestito,
koji čini pravicu,
i istinu iz srca zbori,
i ne kleveće jezikom.
Koji bližnjem zla ne nanosi
i ne sramoti susjeda svoga;
koji zlikovca prezire,
a poštuje one što se Gospodina boje.
Koji se zaklinje prijatelju,
a ne krši prisege,
i ne daje novca na lihvu,
i ne prima mita protiv nedužna.
Drugo čitanje: Jak 1, 17-18.21b-22.27
Budite vršitelji riječi!
Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola
Braćo moja ljubljena: Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlilâ u kome nema promjene ni sjene od mijene. Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.
Sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Mk 7, 1-8.14-15.21-23
Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.« Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«
Riječ Gospodnja.
Razmatranje:
Današnje evanđelje nam donosi polemički razgovor između Isusa i farizeja, o pouci mnoštvu, učenicima, i nama danas o unutarnjoj i vanjskoj religioznosti.
Isus nas uči kako je religioznost srca važnija od obdržavanja vanjskih propisa.
"Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene.“ Zdenčani, pratimo unutarnje izvršavanje Božjih zapovijedi to je moral srca.
„Srce“ – ključna je riječ Isusova govora. Nije dovoljno Boga štovati usnama, nego ga treba častiti i služiti mu srcem. Srce je cijeli čovjek (u SZ), srce je središte osobe, savjest. Sve što čovjek smišlja, odlučuje, mrzi i voli događa se u srcu.
Izraelci su mislili da im je opstanak siguran samo ako budu vršili Božje zapovijedi. Međutim povijest je pokazala drugačije, da nije dovoljan. Vjera da je Bog blizu onima koji ga zazivaju osnovna je za cijeli Stari zavjet. On je Bog prisutni. Blizu je svima koji ga zazivaju.
Blizi Bog, koji uslišava molitve, štiti sirote i udovice, dao je svoj pravedni zakon. Pravedan tako da se životom po njemu ljudski odnosi mogu urediti. Oni koji su razmišljali i živjeli ono što Bog određuje, bili su uslišani.
Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravdu i istinu iz srca zbori. "Zboriti istinu iz srca“, znači postupati u skladu s vjerničkom savješću, jer ovdje ( u prvom čitanju) "istina" nije samo ono što razgovaramo jedni s drugima nego Božja objava. Iz Jakovljeve poslanice učimo: budimo „Vršitelji riječi, a ne samo slušatelji.“ Ona sadrži niz poticaja i opomena na život usklađen s vjerom, osobito na području socijalne pravde, grijeha jezika, izbjegavanja svadljivosti i molitve za bolesnike.
Pozvani smo na zahvalnost Bogu.
Uskladimo osobni život s dostojanstvom djece Božje. Usađenu riječ Božju trebamo primati "sa svom krotkošću", jer ona "ima moć spašavati naše duše" (r. 21b).
Mi, Zdenčani, svojim djelovanjem sadimo i zalijevamo, ali ni naše djelo ne može uspjeti bez Boga, koji daje da raste sjeme Njegove riječi. Zasađena riječ treba donositi duhovne plodove. Prihvatimo je ponizno jer ona spašava.
Srž poslanice je Riječ koja spašava.
Isus nas zove na pounutarnjene religioznosti. Vanjski čini trebaju biti izraz našeg unutarnjeg stava osobnog prianjanja uz Boga. Takav je bio Gospodin Isus, na takvu religioznost zove nas, svoje sljedbenike.
"Poslušajte me svi i razumijte!" kaže Isus u Mk 14.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Mojsije upućuje narod što je volja Božja, što moraju činiti kako bi poživjeli i ušli u Božju zemlju.
Imaju deset zapovijedi kojima ne smiju ništa nadodavati niti oduzimati. Zapovjedi zauzimaju mjesto u poretku po svojoj važnosti: prve tri odnose se na Boga i one su pred ostalim zapovijedima. Jer kad je Bog i Božje na prvom mjestu sve je na svojem mjestu. Druge zapovjedi pod okriljem su ovih triju zapovjedi, istječu iz njih. Plodovi su pravednost, jednakost, sloboda, dostojanstvo, poštivanje, uvažavanje, mudrost, mir i milosrđe. Po ovakvu ponašanju drugi narodi zaključuju da veličina, mudrost i pamet naroda dolazi od blizine Božje, od ustrajnog hoda sa svojim Bogom, u doslovnom vršenju Njegovih zakona i zapovjedi.
Sveti apostol Jakov ukazuje kršćanima kako svaki dobar dar i savršen poklon dolazi od Boga. Od Njega smo rođeni riječju Istine. Daje veliku važnost riječi koja ima moć spasiti duše naše. Objašnjava da vršenje riječi Božjih spašava. Daje kratko ali jasno tumačenje u čemu se sastoji bogoljubnost čista i neokaljana: zauzeti se za sirote i udovice i čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta. Unatoč vršenju deset zapovjedi i postizanju pravednosti među ljudima uvijek će biti sirota i udovica, jer uvijek će biti bolesti i smrti i situacija koje izmiču čovjekovoj moći. Takve situacije su prostor za milosrđe koje nadilazi zakone i zapovjedi. To je htijenje i opredijeljenost osoba i organizacija koje se otvaraju Bogu da On preko njih djeluje i spašava najugroženije. Ovo je poslanje nas misionara milosrđa. Njegujemo duhovni život kako bi se sačuvali od zaraze ovoga svijeta koji ima logiku materijalne koristi za učinjena djela.
Isus jasno određuje što je pred Bogom čisto a što je nečisto. U situaciji prigovora i kritike sa strane farizeja i pismoznanaca njegovim učenicima, da ne peru ruke i ne poštuju predaju starih tj. Mojsija, Isus nabraja dugi niz loših ponašanja i zlodjela koje izlaze iz srca onoga koji ne vrši zapovjedi. Učitelji Zakona stavili su vanjštinu u nutrinu, nebitno na mjesto bitnog i vanjsko pranje kao sredstvo spasenja.
Ovo je veliki poticaj za sve nas kršćane da preispitamo svoje srce, i što je to što prebiva u njemu i što izlazi iz njega. Jer čega je srce puno o tom usta govore.
U šatoru Gospodnjem smije prebivati samo onaj tko bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga...
S. Ljilja Lončar
