Prvo čitanje:

Otk 11,19a; 12, 1-6a.10ab

Žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama.

Čitanje Knjige Otkrivenja svetog Ivana Apostola

Otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu. I znamenje veliko pokaza se na nebu: žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja.

I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj veliki, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete.

I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. A Žena pobježe u pustinju, gdje joj Bog pripravi sklonište. I začujem glas na nebu silan:

»Sada nasta spasenje i snaga

i kraljevstvo Boga našega

i vlast Pomazanika njegova!«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 45, 10b-12b.16

 Pripjev:

Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći.

Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći,
mnoštvom okružena.

»Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni:
zaboravi svoj narod i dom oca svog!«

»Zaželi li kralj ljepotu tvoju,
smjerno se pokloni njemu.«

S veseljem je vode i s klicanjem,
u kraljeve dvore ulazi.

Drugo čitanje:

1Kor 15, 20-27a

Prvina Krist, a zatim oni koji su Kristovi.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Krist uskrsnu od mrtvih,

prvina usnulih!

Doista, po čovjeku smrt,

po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih!

Jer kao što u Adamu svi umiru,

tako će u Kristu biti svi oživljeni.

Ali svatko u svom redu:

prvina Krist, a zatim koji su Kristovi,

o njegovu dolasku;

potom – svršetak,

kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu,

pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo,

svaku Vlast i Silu.

Doista, on treba da kraljuje

dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje.

Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt

jer sve podloži nogama njegovim.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Lk 1, 39-56

Velika mi djela učini Svesilni: uzvisi neznatne.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:

»Blagoslovljena ti među ženama

i blagoslovljen plod utrobe tvoje!

Ta otkuda meni

da mi dođe majka Gospodina mojega?

Gledaj samo!

Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega,

zaigra mi od radosti čedo u utrobi.

Blažena ti što povjerova

da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

Tada Marija reče:

»Veliča duša moja Gospodina,

klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,

što pogleda na neznatnost službenice svoje:

odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

Jer velika mi djela učini Svesilni,

sveto je ime njegovo!

Od koljena do koljena dobrota je njegova

nad onima što se njega boje.

Iskaza snagu mišice svoje,

rasprši oholice umišljene.

Silne zbaci s prijestolja,

a uzvisi neznatne.

Gladne napuni dobrima,

a bogate otpusti prazne.

Prihvati Izraela, slugu svoga,

kako obeća ocima našim:

spomenuti se dobrote svoje

prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.«

Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

Riječ Gospodnja.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Marijino uznesenje je događaj koji trebamo promatrati kao čudo i kao čudesan dar. Bog je i po njoj pokazao da je za nas ljude nebo otvoreno, te da sada s povjerenjem možemo hoditi put vječnosti.

Čovjek je oduvijek sanjao doći do neba, pa i onda kada je samo sanjao letjeti. No upravo takva njegova želja svjedoči o njegovim duhovnim upućenostima prema nebeskim visinama.

Bog je rastvorio nebesa i sišao među ljude, spasio ljudski rod od grijeha i osude. Zato je njegov Sin i bio Emanuel – S nama Bog. No on je i imao zadaću biti i Spasitelj, onaj koji čovjeku omogućuje dolazak u nebesku slavu.

Koliko je njegov silazak bio velik događaj, ključan za provođenje njegova budućega plana, potvrđuje sam Isus koji će reći da nikome nije i ne može poći za rukom uzići na nebo: Nitko nije uzišao na nebo doli onaj koji siđe s neba (Iv 3,13). 

Prvi plod njegova nastajanja potom bilo je uznesenje Majke Marije koja je dušom i tijelom bila uzdignuta na nebesa. On ju je sebi pridružio u slavi, pritjelovio je svome proslavljenom tijelu. Od tada dok gledamo Sina Čovječjega proslavljenoga u slavi Očevoj, gledamo u toj istoj slavi i Mariju koja je primila proslavu kao prvina stvorenoga nakon njegove proslavljene ljudskosti. Marijina proslava u nebu nije neka samostalna proslava ljudskoga bića, ma kako bilo sveto i čisto, već je najuže vezana s njegovim životom i njegovom proslavom.

Zato je Marijina proslava čudesni dar Isusove milosti, te najveća potvrda njegova spasenjskog djela. Dolikovalo je, da ona koja je s njime surađivala dok je silazio s neba, prva nakon njega prođe u nebo. 

Bog je i po Mariji pokazao da je za nas ljude nebo otvoreno, te da sada s povjerenjem možemo hoditi put vječnosti.

Marijino uznesenje na nebo izvrsni je znak da sada svako ljudsko biće može imati nadu vječnoga života, te da treba svoje korake odlučno upraviti put neba, jer nam nebo nije više nedostižno i nedohvatljivo odredište. Doista, nebo nam više nije nepoznanica, niti moramo strahovati koje nas sve zamke i izazovi čekaju na tom putu, jer imamo siguran prolaz koji nam sam Bog jamči krvlju svoga Sina, nevinog Jaganjca.

Stoga smo svi pozvani ovom izuzetnom svetkovinom prionuti na posao oko svoga spasenja, a to znači tješnje se združivati s Kristom, kao što je to činila i naša nebeska Majka, jer je sam on jamstvo otvorenoga neba, te nas u svome tijelu uznosi do vječne slave.

Neka nam njezino uznesenje bude izvrsni znak nade koji nam Bog daruje, jer više ne moramo svijetom putovati kao slijepci, niti biti u bespućima ljudskoga bez orijentira i oznaka na putu. Trudimo se još više i zanosnije razmatrati nebesa otvorena i hoditi tim otvorenim putem koji je Gospodin Isus trasirao svojim uskrsnućem i uzašašćem, te častimo i Mariju koja je prva nakon njega tim putem cjelovito, dušom i tijelom prošla.

A kako bismo i sami mogli proći tim otvorenim putem i ući u nebesku slavu kroz nebesa otvorena, pozvani smo sada poput Marije živjeti otvoreno pod otvorenim nebom. To znači živjeti od milosti i otvoreni njezinim poticajima, kao što je činila Marija. Jer dok je naš život otvoren svim poticajima Duha, znak je da će nam nebo biti otvoreno za ulazak u vječnost. Dok nas nebo ‘hrani’ milošću, to je dokaz da, poput Marije, imamo vrelo snage na hodu do neba, pa nastojmo i sami proći kroz otvoreno nebo do spasenja.

I.B.