Srijeda, 05.10.2022. 19:05

28. nedjelja kroz godinu

Prvo čitanje:

2Kr 5, 14-17

Naaman se vrati čovjeku Božjem i prizna Gospodina.

 

Čitanje Druge knjige o Kraljevima

U one dane: Naaman Sirac siđe i opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi Elizeja, čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta – očistio se od svoje gube!

Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: »Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge.« Ali on odgovori: »Živoga mi Gospodina, komu služim, ne primam.« Naaman navaljivaše da primi, ali on ne htjede. Tada Naaman reče: »Dobro, kad nećeš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neće više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Gospodinu.«

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam:

Ps 98, 1-4

Pripjev:

Pred poganima Gospodin obznani spasenje svoje.

 

Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici.

Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare,
vladari Šabe i Sebe danak donositi.

On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku.

 

Drugo čitanje:

2Tim 2, 8-13

Ako ustrajemo, s njime ćemo kraljevati.

 

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju

Predragi: Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova – po mojem evanđelju. Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana! Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vječnom slavom.

Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Ako ga zaniječemo, i on će zanijekati nas. Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati!

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje:

Lk 17, 11-19 

Ne nađe se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih, vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«

Riječ Gospodnja.

Razmatranje

Glavna tema ove nedjelje je naša ljudska ZAHVALNOST i NEZAHVALNOST Bogu Stvoritelju. Zahvalnost je krepost. Uz zahvalu Bogu treba zahvaljivati i ljudima. Trebamo zahvaljivati jedni drugima, za učinjeno. Čovjek obično očekuje zahvalnost od drugoga, a kad ju treba dati drugome onda to nerado čini. Zahtijevati i primiti zahvalnost, a ne biti zahvalan,  znak je nezrelosti osobe.

Kroz euharistijsku pobožnost, njegujemo zahvalnost Bogu i ljudima. Svaki dan se moramo pitati; jesmo li zahvalili za ono što smo trebali, dobili i potrošili? Sigurno nismo! A morali bi!

Zahvalnost je najsvetiji čin naše komunikacije s Bogom.

Ne biti zahvalan može biti i odraz ljudske neosjetljivosti, oholosti, drskosti, omalovažavanja, sebičnosti i namjernog iskorištavanja. NEZAHVALNOST se može dopustiti i tolerirati samo kod onih koji nikada ni od koga nisu ništa primili. Ali, što imaš a da nisi primio, počevši od samoga života?

Bolest je najbolja prigoda za učenje zahvalnosti. Bolest je najjasniji simptom čovjekove ograničenosti, njegove nesavršenosti. U bolesti čovjek doživljava svoju nemoć, otvorenost drugima i zavisnost o njima. U bolesti čovjek postaje iskren, čuje se vapaj za pomoć. Tek u bolesti, mnogi dožive svoju ovisnost o Bogu Stvoritelju, traže Božji oprost i obrate se. U bolesti se upravo zbog toga može najčešće čuti riječ hvala i osjetiti ljudsku zahvalnost.

Nažalost, čovjek je najbolji učenik zahvalnosti u bespomoćnosti i slabosti, umjesto da nas dobre i ugodne strane života uče zahvalnosti.

U Evanđelju se govori o događaju „na putu,“ na kojem Isus susreće desetoricu ljudi koji su istina živi, ali isključeni iz života i društva, jer  su gubavci.

Negdje na putu ta 10-torica jadnika, koji nisu smjeli u selo, zaustave se podaleko i zavape: „Isuse, Učitelju, smiluj nam se!“

Kako reagira Isus? Za njega gubavac nije grešnik, nego bolesnik koji treba pomoć, a posebno Božje milosrđe.

Ozdravljenje se događa na Kristovu riječ. Isus im jednostavno reče: „Idite, pokažite se svećenicima!“ . Gubavci su očišćeni. Oni više nisu gubavi i sposobni su za normalan ljudski život.

Iznenađenje je što devetorica nastavljaju put, a samo se jedan vraća zahvaliti Isusu. Deseti slijedi poticaj duše da proslavi Boga koji mu je učinio takvo divno djelo. U njegovoj duši rađa se novo bogoštovlje, nova vjera, u duhu i istini. Došao se zahvaliti, uz tjelesno čudo dogodilo se još nešto veće: čudo vjere.

To je sloboda srca, radost duše, novi život. To je ozdravljenje iznutra.

Isus je dirnut njegovim dolaskom, a razočaran devetoricom,  koji se nisu vratili.

Nisu došli ni zahvaliti onome tko ih je očistio, tko ih je ozdravio, a kamoli da prihvate njega – Isusa kao Mesiju i njegovu vjeru.

Što mi tražimo od Isusa?

Mi tražimo samo tjelesno zdravlje, pomoć u materijalnim poteškoćama, zaštitu od nepogoda. Je li dopuštamo Isusu da zahvati u dubinu našega bića, u naše srce i dušu? Dopuštamo li Isusu da nas spasi od bolesti duše, od sebičnosti, od nas samih, od ograničenosti i gluposti naše pameti?

Budimo dovoljno slobodni primiti od Isusa sve što nam on želi dati i onda mu istinski zahvaljivati. Vjera se ne očituje samo u snazi prošnje, nego, još više, u snazi zahvalnosti.

Zdenčani, zahvala je izraz naše ljudskosti i našeg zajedništva. Pozvani smo na zahvalu i na prihvaćanje zahvale. Zahvala je znak priznavanja dobra i plemenitosti. Onaj koji zahvaljuje sam se oplemenjuje kao i onaj koji ga daruje.

Pozvani smo  da budemo osjetljivi i na Božje i na ljudske darove. Pozvani smo da činimo dobro. Darujmo i primajmo darove. Primiti dar znači primiti ljubav, darivati znači dati ljubav.

Isus nas na to poziva i sam nas daruje. On nam je darovao život i ljubav. Svakodnevno nam daruje sebe.

N.M.