Prvo čitanje:
Sir 35, 12-14.16-18
Molitva poniznog prodire kroz oblake.
Čitanje Knjige Sirahove
Gospodin je sudac i ne gleda tko je tko. Nije pristran na štetu siromahovu i sluša molitvu potlačenoga. Ne prezire jauk siročeta ni udovice kad izlijeva svoj bol. Tko Boga služi svim srcem svojim, bit će uslišan, jer njegove se molbe dižu do oblaka.
Molitva poniznog prodire kroz oblake i on nema mira dok ona ne dođe do Boga
i ne popušta dok ga Svevišnji ne pogleda, pravedno ne presudi i pravdu ne uspostavi.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 34, 2-3.17-19.23
Pripjev:
Jadnik vapi i Gospodin ga čuje.
Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!
Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.
Pravednici zazivaju i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.
Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spasava.
Gospodin izbavlja duše slugu svojih
i neće platiti tko god se njemu utječe.
Drugo čitanje:
2Tim 4, 6-8.16-18
Čeka me vijenac pravednosti.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Predragi: Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.
Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.
Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše. Ne uračunalo im se! Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Lk 18, 9-14
Carinik siđe opravdan kući svojoj, a ne farizej.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu:
»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ’Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ’Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
Riječ Gospodnja.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Isus poučava svoje učenike, a i nas, što je prava MOLITVA: kakav je Bog prema molitelju i kakav molitelj treba biti prema Bogu.
Isusova prispodoba o farizeju i cariniku, prispodoba je o OHOLOSTI i PONIZNOSTI.
Farizej je primjer ohologa čovjeka, a carinik poniznoga čovjeka.
Obojica iznose svoj život pred Boga: farizej svoj uzoriti, carinik svoj grešni. Obojica preko molitve otkrivaju svoju ljudsku sliku. Farizej pristupa molitvi posve samouvjeren. Carinik, vjestan svojih slabosti i mana on je skrušen, svjestan svoje grešnosti. Farizejeva je molitva samohvala i nije dar Bogu, nego dar samome sebi. Svoj odnos prema Bogu pretvara u svoje zasluge i vrline. Dok je carinikova molitva izraz pouzdanja i otvorenosti Bogu.
Koliko među nama postoji ljudi sa sličnim suprotnostima?
Farizej se smatra pravednikom, a carinik bijaše svjestan svoje grešnosti.
„Bogu se više sviđa naša poniznost u grijesima, negoli oholost u dobrim djelima.“
Bog je pravedan i milosrdan.
On ne bira po bogatstvu, položaju, uspjehu i ljepoti. Za njega su sva njegova stvorenja ista i svi imaju jednako pravo na njegovu ljubav i milosrđe. Bog sluša iskrenu molitvu.
Istinski vjernik ima pouzdanje u Boga i njegovu pravdu, koju će on uspostaviti prema svakome.
Ne hvalimo se sobom, svojim dobrim djelima, uspjesima i darovima. I sami znamo da smo Bogu najbliskiji onda kad smo sagriješili, kad se priznamo grešnicima.
Nije to poziv da griješimo, nego je to poziv da prestanemo biti oholi.
Pred Bogom nismo opravdani ni usporedbom s drugima. Ako tako činimo dolazimo do umišljenosti i uznositosti, a onda i do razočaranja. Nije dobro samoga sebe uzdizati visoko.
Ako nas Bog uzdigne, u sigurnim smo rukama. Kad se sami uzdižemo, po zakonu gravitacije, padamo prema zemlji.
Bog nas ljubi i ljubio nas je i prije bilo koje naše zasluge. Svako dobro koje je u nama i koje činimo plod je njegove milosti, dar je Boga koji je izvor svakoga dobra.
Čuvajmo se oholosti i uznositosti. To je najsigurniji put u propast. Poniznost vodi do Boga. Ne poniznost na riječima, nego svijest da smo slabi i u svemu na Boga upućeni. Zato priznajmo svoje slabosti, a od Boga tražimo njegove darove, prvenstveno njegovu ljubav i drugovanje s njim. To je jedini način koji je pred Bogom ispravan. Ne možemo Boga zabljesnuti nekom svojom umišljenom veličinom. Jedino je On uzvišen.
Zdenčani, uočavajmo potrebu Božje milosti i molimo za nju, posvjestimo svoju grešnost i Božju veličinu. Velike stvari u životu traže sabranost, tišinu i poniznost.
N.M.
